
Vest da je Lazar Arsić stigao do Nepala posvedočila je po ko zna koji put da staze srpskih fudbalera u potrazi za srećom razbijaju svakojake predrasude. Struka je odavno u defanzivi, trenera sve manje, a priča o sportskim direktorima sasvim drugačija. Retkost kroz istoriju i danas...
Gotovo da sportskih radnika ovakvih profila iz Srbije nema u inostranstvu.
Zato je i zanimljiv put Stanka Paunića, Beograđanina, nekadašnjeg fudbalera Balkana i Mladog Obilića. Sasvim slučajno, otisnuo se 2008. u Češku i ostao u srcu Evrope. Uporedo kao student i fudbaler, potom kao fudbalski agent, danas već kao uspešan sportski direktor drugoligaša Hrudima.
„Idemo polako ka prvoj češkoj ligi, bez imperativa i nametnutih takmičarskih zadataka… Lagano, pa dokle dođemo… Prvi ulazi direktno, drugi i treći imaju šansu kroz baraž. Borba!“, zadovoljan je Stanko Paunić opštom „krvnom slikom“ Hrudima.
A dolazeći prvi put u Češku, posle dobijene studentske stipendije, nije ni sanjao dokle će „dobaciti“.
„Dok sam studirao, upoznao sam Čeha koji je igrao u Bohemijans Pođebradi. Video me je na terenu kako igram fudbal sa ostalim studentima i rešio da me angažuje, zapravo, napravi za mene prvi korak u češkom fudbalu, iako sam tada već bio fokusiran na studije. Igrali su u trećoj ligi.”
A, potom…
„Posle godinu dana učenja jezika u Pođebradima preselio sam se u Prag na studije i prekinuo igračku karijeru. Nije bilo lako, fudbal stoji u mom srcu, pokušavao sam na početku i kao fudbalski agent da otvorim vrata… Oduvek sam bio posvećen radu, iako mlad i neiskusan, uspeo sam da zastupam Petera Olajinku, tadašnjeg igrača Slavije, Martina Hašeka iz Sparte kojima sam doneo i zanimljive ponude Štutgarta, Kopenhagena, Makabi Haife. Osetio sam, ipak, da posao fudbalskog agenta nije posao usađen u moj DNK. Hteo sam u fudbalski klub.”
I polako je gradio stazu budućih dana.
„Učio sam posao, širio poznanstva sa direktorima, igračima u Evropi i svetu. Napokon, iz Znojma, bivšeg prvoligaša, dobio sam konkretan poziv. Grad na granici sa Austrijom, 80 kilometara od Beča. Klub znatno poznatiji od Hrudima, u to vreme poslednji na tabeli treće lige, pred finansjiskim krahom i ispadanjem u četvrti rang. Prihvatio sam posao sportskog direktora, iako su mi gotovo svi prijatelji preporučivali da se ne rvem sa problemima u Znojmu. Ljubav prema fudbalu i želja komandovali su – prihvataj. Nosim i danas veliku zahvalnost prema tadašnjim igračima, prolećni deo završili smo kao prvaci (!), spasili se ispadanja i obezbedili finansijsku stabilnost.“
Džajić: Bari je trebalo da bude samo početak Zvezdine vladavine
Uspeh iz Znojma preporučio je Paunića – drugoligaškom Hrudimu.
„I opet finansijski problemi, plate su kasnile i po tri meseca… Takmičarski, borba za opstanak, nikad se nije razmišljalo o plasmanu u viši rang. Želeo sam da pokažem moderniji vid fudbala kao biznisa. Izazov je bilo pokušati… Dolaskom prijatelja iz sveta sporta zaokružili smo priču, imamo sada advokata, predsednika i sportskog direktora. Zajedno pravimo priču za budućnost kluba. Stavili smo klub na noge, plate stižu na vreme. Budžet je jedan od najmanjih u ligi. Lagano, ništa skupo, niti bombastično, angažujemo mlade, iz češke škole, kako bi napravili bilans između finansijskog i takmičarskog.“
Zanimljive su i računice u Hrudimu i kancelariji Stanka Paunića.
„Budžet prvog tima je 600.000 evra, bez akademije. Toliko potrošimo na plate, premije, igrače, stručni štab. Gradska uprava održava nam stadion, obezbeđuje plaćanje struje, vode i ostalih komunalija. Na primer, Taborsko ima oko 1,4 miliona, Brno do 1,6 miliona, Zlin skoro dva… Zato smo i u selekciji posebno obazrivi, uz nekoliko ključnih smernica.“

A to su?
„Spojili smo kvalitetan kadar sa dobrim trenerom, promenili stil, zaigrali fudbal. Česi, uglavnom, forsiraju snagu i trčanje, kvalitetom smo zaslužili dobru poziciju. Radili smo i na stabilizaciji igračkog kadra, od ekipe sastavljene od igrača na pozajmicama profitirali su drugi klubovi, koji su prodavali. Pod oznakom „hitno“ radili smo i radimo na omladinskom pogonu, formirali naše igrače, ne drugih klubova. Smanjili smo broj i prihvatili isključivo pozajmice sa pravom otkupa.“
Nije Pauniću bilo lako s prvim danima, po dolasku u Hrudim.
„Od januara 2024. imali smo momka iz naše akademije Davida Latala, sedeo je na klupi, pokušavao sam sa trenerom da dođemo do dogovora i pružimo šansu mladima. Nije šef stručnog štaba baš mnogo hteo da sluša mlađeg od sebe. Na kraju, ipak zajedničkim snagama sezonu smo završili peti, najbolji plasman u istoriji kluba. Kad sam došao, Hrudim je bio deseti…“
Nije dugo prošlo do prvog transfera i zarade od 380.000 evra.
„Plus procenti od naredne prodaje! Iskoristio je pomenuti David Latal šansu i u prvih nekoliko utakmica odigrao fantastično. Doneo sam brzo i ponude, Banjik je prvi poslao ponudu, LASK, Zulte Varegem, čak i Slavija i Sparta, ali nisu davali toliko novca. TSC i Vojvodina, ipak, nisu mogli da isprate. Rekao sam „dođite, pogledajte, donesite ponudu“… Čuće se za Latala, imao je zavidnu statistiku, deset golova, šest asistencija, nesebičan, spreman da postigne gol, 2003. godište.“
Zanimljivo, Hrudim konkurenciju ima i u lokalnom klubu malog fudbala – prepoznatljivom u Evropi.
„Plaćaju fin novac, „kradu“ nam mlade igrače. Nismo uspešni kao i oni, za sada se takmičimo u Drugoj ligi, ali različiti su to sportovi.“
Hrudim drži liniju ka prvoj češkoj ligi. Zlin, ubedljivo prvi, drugi i treći igraće u baražu za plasman u elitni rang.
„Moj cilj je isključivo u sferi iskoraka napred. Finansijski i uslovi stadiona, ipak, ne dozvoljavaju mnogo. Imamo alternativu tri godine da igramo na drugom stadionu i obavezu da počnemo da gradimo stadion, naravno grad i region bi dosta pomogli u tome. Hoćemo napred, ne plašimo se izazova!“
U takvom tonu, Stanko Paunić šalje i završnu poruku iz Češke.
„Ko me poznaje zna da nisam hvalisavac. Mnogo je teško da stranac dobije mesto sportskog direktora. Samo u Slovackom, Makedonac je direktor, legenda kluba. Imam viziju, zimus sam odbio ponudu Čeških Buđejovica, poslednjeg na tabeli elitnog ranga. Voleo bih da se razvijam u pozitivnom smeru, u Češkoj, pa i Slovačkoj. Imam dovoljno vremena da se dokažem, ne bojim se poštenog rada i dokazivanja“, očekuje mladi Beograđanin uspehe u srcu Evrope.
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare