Sve je stalo u tu jednu utakmicu, u finale Lige Evrope i pretvorilo se u veliku pobedu nad Mančester Junajtedom, koja je Totenhemovu sezonu za zaborav učinila istorijskom, donela londonskim Petlovima prvi evropski trofej posle 41 godine i direktan plasman u Ligu šampiona.
Spuštena je zavesa na jednu od najuzbudljivijih i najupečatljivijih sezona u engleskom fudbalu poslednjih decenija uprkos činjenicama da je šampion bio poznat već u aprilu, kao i da su novajlije iz Čempionšipa prebrzo posustale u borbi za opstanak.
U ovom serijalu pojedinačno ćemo predstaviti učinak devet najboljih klubova, koji su obezbedili izlazak u Evropu sledeće sezone (među njima je i Totenhem), tri najslabija kluba povratnika u Čempionšip, posebno Crvene đavole sa Old Traforda i zajedno sve ostale klubove.
Totenhem Hotspur
Premijer liga: 17. mesto
FA kup: šesnaestina finala (Aston Vila 1:2)
Liga kup: polufinale (Liverpul 1:0 – 0:4)
Najviše golova u PL: Brenan Džonson (11), Dominik Solanke (9), Džejms Medison (9), Son (7)
Najviše utakmica u PL: Pape Matar Sar (22+14), Pedro Poro (28+5), Brenan Džonson (24+9), Dejan Kuluševski (27+5), Džejms Medison (22+10)
Menadžer: Ange Postekoglu
Stadion: Totenhem Hotspur (Kapacitet: 62.850)
Koliko je tanka linija između ponora i slave najviše je osetio ove sezone Totenhem.
Klub iz severnog Londona igrao je sezonu za zaborav, nadmetanje u Premijer ligi završio je na 17. mestu, prvom iznad zone ispadanja, a takmičarsku godinu okončao sa čak 25 poraza čime je izjednačen negativan klupski rekord iz 1991. godine.
Takođe, 22 poraza u Premijer ligi je najviše ikada u elitnoj engleskoj ligi sa 38 timova od strane kluba koji nije ispao.
Ali koliko je to uopšte sada više važno?
Nije važno jer je pretposlednja utakmica u sezoni, finale Lige Evrope u Bilbau, donelo potpun preobražaj i neopisivu radost među pristalicama ovog slavnog kluba.
(Photo by Michael Steele/Getty Images) – Brenan Džonson postiže jedini gol u finalu Lige Evrope
Heroji su te noći bili i golman Guljelmo Vikario, posebno požrtvovaniMiki van de Ven, kapiten u tom finalu Romero, neumorni Pedro Poro i Pape Matar Sar, kao i svi ostali fudbaleri u belim dresovima uključujući pravog kapitena Južnokorejca Sona Heunga-Mina.
Jedan od najboljih azijskih fudbalera svih vremena ušao je u drugom poluvremenu i nije krio suze što je konačno dočekao da posle punih deset godina osvoji trofej sa Totenhemom.
Posebne simpatije pobrao je menadžer Ange Postekoglu, Grk sa australijskim pasošem. Razapet zbog očajnih rezultata u Premijer ligi, bio je ponižavan i nazivan klovnom, engleski mediji ga nisu štedeli bez obzira na činjenicu da je tokom čitave sezone imao velikih problema sa povredama igrača, baš kao i u samom finalu gde je ostao bez Medisona, Kuluševskog, Vernera…
Na kraju je ispao veliki pobednik i opravdao izjavu da „uvek pobeđuje u drugoj sezoni u klubu“.
Na tribinama nikad ispod 50 hiljada gledalaca
Velike pohvale zaslužuju i navijači Totenhema. Uprkos katastrofalnim rezultatima u Premijer ligi, na tribinama novog Vajt Hart Lejna, nijednom nije bilo ispod 50 hiljada gledalaca.
Najmanja poseta tokom sezone zvanično je zabeležena 26. septembra 2024. u meču Lige Evrope protiv ekipe Karabaga – 51.757 gledalaca.
Najviše publike, naravno, bilo je protiv Arsenala u Premijer ligi 15. septembra 2024. Tačno 61.645.
(Photo by Mike Hewitt/Getty Images)
Totenhem je osvojio prvi evropski trofej posle 41 godine i igraće naredne sezone u Ligi šampiona.
Više nije bitno što će ući u istoriju kao najslabije rangirani tim iz nacionalnog prvenstva ikada u Ligi šampiona.
Bez obzira da li Ange Postekogluostane na klupi, sledeća sezone biće veliki izazov za fudbalere Totenhema. Učešće u Ligi šampiona svakako zahteva dodatno ulaganje u tim, a rezultati u Premijer ligi više nikad ne smeju da budu ni približno loši kao ove sezone.
Četiri puta bolji od Mančester Junateda
Ne treba zaboraviti da je Totenhem odlično „gurao“ i u Liga kupu. Izbacio je oba velikana iz Mančestera, najpre Siti sa 2:1, zatim i Junajted 4:3. Dobio je i prvi polufinalni meč protiv Liverpula 1:0, a onda je potpuno pao u revanšu i ubedljivo izgubio 0:4.
Prvi put u istoriji evropskih kupova dogodilo se da trofej nije osvojio trener iz Evrope ili Južne Amerike. Ange Postekoglu se vodi kao Australijanac iako je zapravo poreklom iz Grčke (rođen u Atini, Nea Filadelfija).
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!