
Završen je martovski ciklus provera i eksperimenata – junski dani sužavaju manevar i finalni izbor. Igraće samo najbolji i najzdaviji u delikatnom periodu takozvane „postsezone“. Gde je u ovom trenutku fudbalska Srbija?
Na dva meseca od ulasku u ciljnu pravinu, „orlovi“ ne ostavljaju utisak tima od poverenja, kadrog da vijugavom stazom istrči iz grupne faze takmičenja, u osminu finala.
Sport klub u opsežnoj analizi aktuelne slike i prilike državnog tima posle 36. meča Dragana Stojkovića donosi odgovor na pitanje koliko je sunce daleko od srpske reprezentacije. Bazirana na 11 tačaka, u priči za širu raspravu, osvetljava mane, zrele za rešenje i potencijalno pozitivne definicije, garancije boljih dana…
Krenimo najpre od sedam ključnih problema!
Izgubljeno poverenje
Ostavlja Srbija i na terenu utisak ekipe izgubljenog poverenja. Lavina komentara javnosti ispratila je i poslednje mečeve državnog tima.
Sličan je i ambijent u timu – pogotovo s prvim primljenim golom. Selektor Dragan Stojković ne ostavlja pečat stručnjaka i stratega, spremnog da situaciju vrati u stare, pobedničke, okvire. I ubedi izabranike da mogu mnogo, mnogo dalje nego što i sami misle. A, umeo je do skoro!
Nerazjašnjen otkaz Matije Nastasića, ali i odjavne poruke, poput one Dušana Vlahovića, „uručene“ na dan okupljanja, uključujući i nedolazak Petra Ratkova u mladu selekciju, dodatno nagrizaju autoritet selektora i saveza u celini!
Crv sumnje unutar tima
Spolja sve izgleda fenomenalno – odišu poruke optimizma iz tabora srpskog tima posle svake utakmice. Rezultati su manje bitni…
Situacija u svlačionici nije takva. Ostavimo kuloarske, praktično nedokazive, priče o bojkotu i navodnoj želji pojedinih reprezentativaca da vide novog selektora na klupi. Nepobitno je da ambijent u ekipi i oko nje nije ni nalik prethodnim okupljanjima. I nije to ništa novo, lošiji rezultati multiplikuju probleme – muka je što crv sumnje u potencijal tima nagriza njegovu suštinu.
E, to je već dodatni problem za selektora i saradnike unutar stručnog štaba državnog tima…
Stare greške odbrane
Poslednja linija ekipe i dalje ima mnogo problema. Golim okom vidljivih!
Olako je na trenutke Srbija, u poslednjoj proveri, gubila lopte na sredini terena. I tu je već bio ozbiljan problem, Kiprani su koristili zjapeće rupe u dijagonalnim štoperskim linijama, brzo stizali u prostor do ispred 16 metara. Tada je protiv nejakih domaćina odlučivao i individualni kvalitet, štopera ili golmana, pa su „orlovi“ stigli do pobede.
Kvalitetniji timovi sličan prostor koriste bez milosti!
Lutanje oko sistema
Jedna od ključnih dilema rešena je u martovskim danima – Srbija će i na kontinentalnom šampionatu igrati sa trojicom u poslednjoj liniji.
Paradoksalno, ideja „četvorka isred golmana“ pala je posle svega 20 minuta. Praktično, stručni štab nije ni mogao da se uveri ni šta bi promena formacije donela ekipi. Postoje i objektivni razlozi – prvobitan plan sa Kostom Nedeljkovićem na desnom beku srušen je u idejnoj fazi, isključenje Milana Gajića imalo je repekrusije u oba meča, a selektor ostao bez izbora na desnoj strani. Potencijalna promocija alternativnih rešenja, poput Milenkovića, ili Erakovića, ne bi donela ništa dobro…
Promašenih 180 minuta
Martovskih 180 minuta nisu doneli mnogo selektoru i najbiližim saradnicima u stručnom štabu srpskog državnog tima.
Objektivan problem sa crvenim kartonom Milana Gajića generisao je serijske anomalije. Pod višom silom, selektor se vratio staroj formaciji, desetak potencijalnih prvotimaca, pogotovo na bekovskim i pozicijama u srednjem redu otkazalo je zbog povreda, pa su prostor popunili već izvesni starteri na Prvenstvu Evrope u Nemačkoj – Andrija Živković, Filip Kostić, Saša Lukić, Aleksandar Mitrović.
Najbitnije, ipak, da se u glavi selektora kristališu odgovori. Ponovio je Stojković više puta u odjavi martovske turneje…

Jasno čitljiva igra
Srbija ima protivnicima jasno čitljivu igru i taj problem, očigledno, postaje sve izraženiji.
Sličan usud naslonio se i na generaciju Radomira Antića. Kako je vreme odmicalo, tako je i orijentacija na brzu igru krilnih napadača donosila sve više problema.
Selektor Stojković ima dva meseca za ozbiljnu analizu i ključne odluke o timskoj strategiji na najvećem fudbalskom takmičenju u 2024. „Orlovi“ moraju da se menjaju i tu dileme nema…
U ratovima sreće nema
Fudbalski savez Srbije nalazi se u situaciji povećane mobilnosti!
Očigledni sukobi postaju sada već golim okom vidljivi – potpredsednik Branislav Nedimović odavno se ne pojavljuje u Sportskom centru FSS, pominje se čak da neće biti ni član zvanične delegacije na Prvenstvu Evrope u Nemačkoj.

Traju borbe i na ostalim otvorenih frontovima, iako se prividno povukao, selektor Dragan Stojković nije se tako lako pomirio sa ulogom pasiviziranog posmatrača okolnih dešavanja. Kulja i u ostalim sektorima, pogotovo među nesmenjivim i politici podložnim direktorima.
U ratovima, ipak, sreće nema…
Na suprotnom tasu, stoje i četiri ključna faktora optimizma. Vere da u srpskom timu ima energije i žara za povratak na pobednički front!
Već poznat startni tim
Startni tim za EP, u aktuelnom rasporedu, skoro da je izvestan!
I to je prednost ove ekipe, čiji zenit nikako ne bi smele da ostanu kvalifikacije za Mondijal 2022.
Suludo je dva i po meseca uoči takmičenja pričati konkretno i imenima u prvih 11, finiš sezone često uzima danak, nosi posebne rizike i računice, ali u slučaju da sve ostane prema planu – selektor bi već sada mogao da izdiktira startni tim za Englesku.

Definisana je i ekipa od najužih konkurenata za najbolju ekipu. Selektor računa na oko 15 fudbalera, spremnih da odmah zaigraju i to je dobra poruka u najavi konačnog izbora.
Predmondijalski krediti
Ma koliko daleko bili, predmondijalski krediti nose u sebi pozitivan potencijal. Barem na planu revitalizacije poverenja u aktuelni tim.
Uverili su „orlovi“ i Stojković u ulozi selektora da mogu! Ako su već pobeđivali skoro 20 meseci u kontinuitetu, zbog čega ne bi mogli ponovo? E, to je već temelj, na kojem Piksijev stručni tim mora da gradi budućnost. Promenile su se mnoge okolnosti, slika na svim poljima, međutim, ima u aktuelnom timu žara da se napokon probudi.
Pod prethodnim uslovom – da najodgovorniji, selektor, prihvati problem i potraži formulu novih pobeda. Ako u njegovoj ideji i dalje ima žara…
Utakmica čekana 18 meseci
Srbiji nedostaje samo jedna (!) utakmica da se vrati u pobedničko sedlo. Jedini problem je čekanje – takvog meča nema već 18 meseci!
Imalo je ideje i smisla u pojedinim izdanjima tokom 2023. Ne i dovoljno racionalnosti za barem jednu značajnu pobedu, u utakmicama sa rivalima od snage i težine u evropskim okvirima, poput Belgije i Mađarske. Ostavimo, za ovu tačku manje bitnu, priču o igri.
Ispumpana euforija
Nema euforije u fudbalskoj Srbiji i to ovih dana provejava kao propratna novina uoči velikog takmičenja.
Pozitivna, ili ne, ostaje pitanje za dublju analizu!
Ranija iskustva – pogotovo značajne i dubinske euforije – nisu porađala dobre odluke. Došlo je vreme da u drugačijim okolnostima srpska reprezentacija krene put Nemačke. Jednostavna logika mogla bi i da donese odgovor u stilu, ako je euforija donosila neuspehe, njen izostanak mogao bi da bude pretočen u dobar rezultat.
Nije, ipak, sve tako monotono, kod nas pogotovo ne i jednostavno…
Zračak nade, u konačnom zaključku, postoji. Nije ni daleko, ali najpre – moraće da se zasluži!
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare