Velika priča Vladimira Stojkovića i to sa Gojkom Andrijaševićem i Nebojšom Viškovićem. Istina o Đenovi, danima u reprezentaciji, Crvenoj zvezdi, Partizanu, transferu koji je tektonski uzdrmao, ne samo fudbalsku, Srbiju.
Posebno o antologijskom prekidu utakmice u Đenovi. I napadu na njega, dva sata uoči meča.
„Izađem na terasu i čujem nešto: „Stojkoviću, Stojkoviću…“ I meni Bole (portparol Aleksandar Bošković) kaže: „Vidiš, pevaju ti, daju podršku…“ Kažem mu, nije podrška, koliko god hteli da vidimo to drugim očima… Tadašnji selektor, Pižon Petrović, recimo u sedam sati, na sastanku, saopštio je tim. Video sam, igram, mi u autobus i u jednom trenutku čekamo Bambija Tošića, jer je zaboravio pasoš. Krenuli bismo već, verovatno“, prisetio se Vladimir Stojković događaja iz 2011.
Onda su nastali prvi problemi.
„Kako smo čekali pet-šest minuta, dolazi njih 300-400-500 oko autobusa. Počinje, prvo, da se ljulja autobus, refleksno sam seo pozadi, u želji da se incident što pre završi i krene. Otišlo je, međutim, mnogo daleko. Bacili su prvo baklje, pa ušli sa fantomkama, išli na prepoznavanje. Ispred mene su se našla dvojica fudbalera, da me sakriju, koliko može.. U stillu: „Nije tu, otišao je savezovim automobilom…“ Malo su se prepirali, u dimu, autobus nije kretao.“
Gostovanje Vladimira Stojkovića u emisiju Wish&Goal pratite na Youtube kanalu od 21,00.
Drama se bližila vrhuncu, raspleta nije bilo ni na vidiku…
„Počeo sam da se znojim, trajalo je to sigurno 20 minuta. Nalazio sam se na poslednjem sedištu, tih pet se zovu šarage. Tu je stao jedan igrač, drugi iza njih… Razmišljate da su možda pripiti, drogirani, šta bi moglo da se desi. Ne bi me niko ubio, ali ožiljici na licu od baklje, ili nečeg drugog, sigurno bi se desilo. Ne mogu da izađem, zarobljen sam bio na tom mestu. Odlazimo na utakmicu i oni prete Pižonu: „Nemoj slučajno da je igrao!“ Trajalo je to…“
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare