Bio je maj 2016, fudbalska Srbija tresla se u neverici. Kao pruće, članovi novoformirane Skupštine FSS dobili su instrukcije za izbor novog predsednika i u sebi glasno komentarisali: „zar je moguće da će Slaviša Kokeza voditi srpski fudbal...“.
Tog 20. maja, svedoci na licu mesta nemo su gledali zapanjujuću scenu: odlazeći predsednik, Tomislav Karadžić, iza kojeg nije bilo velikih uspeha, ušao je u salu praćen nemom tišinom, dok su delegati frenetičnim aplauzima pozdravili njegovog naslednika, anonimnog Slavišu Kokezu. Prepoznatljivog isključivo kao prijatelja tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića, prethodno promovisanog u potpredsednika Crvene zvezde. I to tokom čuvene ponoćne inauguracije Dragana Džajića na stadionu „Rajko Mitić“.
Uskoro će decenija novih fudbalskih zakona i sasvim drugačijeg okvira u kojem se najpopularniji sport razvijao. Srpski fudbal, deset godina kasnije, svedoči najcrnjim noćima: državni tim upisao je najteži poraz u istoriji, reprezentacija proterana iz Beograda, batinaši tuku po tribinama svakog ko skandira vlastima nepoželjne pesme, selektor se povukao sa klupe ispraćen najružnijim povicima ozlojeđene javnosti…
Zore nigde nema!
Usput: srpski savez, klubove sve do jednog, popunilo je na stotine kokeza. Raspoređenih po dubini i širini, čak i na tribinama, spremni da srpski fudbal zakatanče za svakog ko razmišlja drugačije od njih. Od najveće, Crvene zvezde, do klubova „beton lige“, to je danas već neutoljiva šarada kokeza modernog doba. Ubistvene pošasti srpskog fudbala…
Javnost ovih dana upadljivo bira novog selektora. Sve je više imena i prezimena, teorija i zakona, ko bi mogao da se domogne kancelarije na Terazijama 35. Kokeze, malo moćnije, uspevaju i da proture svoje kandidate i teorije o prelomnim danima domaćeg fudbala.
(VIDEO) Pogledajte na šta liči teren u Leskovcu!
I to na sredokraći jeseni 2025, kad i vrapčići u gnezdima znaju da se najpopularniji sport nalazi u stanju opšte agonije: sa jednom od najnekonkurentnijih i najdosadnijih liga u Evropi, reprezentacijom na ivici sloma, razorenom trenerskom školom i dominantnim sudijama sumnjive prošlosti, drugoligaškim rangom u kojem caruju mafija i politika, razvaljenim mlađim selekcijama, sumnjivim „zakonskim“ rešenjima, sportskim radnicima kao totalnim anonimusima…
Napokon, ali i najbitnije: u stanju totalne hibernacije i pasivizacije glasa fudbalskih ljudi, sa policijskim poslušnicima i delegiranim navijačima na tribinama, zarobljen i otuđen od običnog čoveka.
Vučić optužio narod za debakl protiv Albanije i ne samo to…
Studenti odgovorili na Vučićeve optužbe: Jeste, mi smo krivi…
Misli li neko, posle svega, da je poraz od Albanije samo puka slučajnost?
Zar je onda važno ko će biti novi selektor Srbije? Sumnja li neko da će taj, ma kako se zvao i koliko znao, odskočiti iznad realnosti i bljesnuti na tren kao Dragan Stojković 2021. i 2022. godine? Bivši selektor nije slučajno najveće uspehe postizao u jeku blanko mandata za zavođenje reda u domaćem fudbalu. Takvi dani ostali su daleko, daleko iza nas…
Vreme kokeza traži druge ljude! Zar je onda nešto uopšte važno u srpskom fudbalu? Ime i prezime, pogotovo…
Surova realnost: Srbiji sve dalji baraž!
Bonus video
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare