Težak je usud ovdašnjeg fudbala. Mnogo teži od svakodnevice! Čini se, ponekad, sve može da se reši, samo fudbalske neprilike nikako. Umeju i političari nekad da kažu: „naša rabota, naspram fudbala, izgleda kao uspavanka...“
Nerešeni odnosi, nesportska pravila, prevelika očekivanja, sve pomalo, ili ništa od navedenog – tek otpada i ona standardna definicija fudbala kao „refleksije društva“. Ovdašnji izgleda kao problem najvišeg nivoa.
Glas pomirenja i prenuća da je vreme dozivanja pameti odavno prošlo stiže, ovih dana, i od Zorana Lakovića. Autoritet broj jedan fudbalske Srbije, direktor nacionalnih asocijacija UEFA, odlično poznaje fudbalske prilike od Kelebije i Šare. I ume najbolje da pročita njihov sadržaj, poveže sa realnošću i pošalje poruku.
Ko hoće neka je i pročita…
„Gledam redovno klupske utakmice, reprezentaciju, gde god mogu, uživam u razgovorima sa našim ljudim svuda u svetu. Osim reorganizacije i nužne reforme nedostaje nam razgovora. Ljudi treba da pričaju, slobodno da utroše energije i vremena, sagledaju situaciju i probleme. Bez uvijanja, iskreno, kako zahteva aktuelan trenutak. Razgovor, dijalog, uvažavanje drugih! Nije teško, verujem…“, jasan je siže velikog intervjua Zorana Lakovića Sport klubu.
I tu je ključ, temelj valjanog dijaloga i zdravog sistema, pojašnjava jedan od ključnih ljudi evropskog fudbala:
„Samo tako možemo do modela i rešenja kakav nam je fudbal potreban u budućnosti. Odluke ne smeju da budu jednostrane, niti usvojene od jednog čoveka, ma kako se zvao! Potreban nam je širok dijalog, predstavnika klubova, bivših i aktuelnih igrača, trenera, sindikata… Da sve čujemo i utemeljimo zajednički dogovor šta želimo od srpskog fudbala. Reforma je neminovna, Srbija debelo kasni, ne samo u odnosu na Evropu, nego i zemlje okruženja, gde su promene uspešno primenjene.“
Kod nas, nažalost, tradicionalno priča o reformama izgleda kao šarena laža. Principi ostaju isti, menjaju se samo igrači i izvođači radova.
„Očekujem od novog rukovodstva, predsednika Dragana Džajića i nedavno imenovanog generalnog sekretara Branka Radujka da uspešno sprovedu nužne promene. O Džajiću imam visoko mišljenje, kao igrač i kasnije rukovodilac u Crvenoj zvezdi imao je mnogo uspeha. Radujko je obrazovan, voli fudbal, sa iskustvom rada u najvećim sistemima i uz žicu pomirljivosti, verujem, može mnogo da doprinese najpopularnijem sportu. Vidim u Radujku potencijal da uspešno iznese poslove generalnog sekretara. Verujem da će njih dvojica uspeti da primene reforme.“
Ako je suditi po aktuelnom trenutku – srpskom fudbalu nisu potrebne reforme, nego tektonske promene?
„UEFA ne želi ništa da nameće, ali je spremna da pomogne! Savezi biraju kako će biti organizovani, u meni imaju najvećeg prijatelja i podršku, pod uslovom da hoće u reforme. Bez volje, pogotovo ljudi na odgovornim funkcijama, ne može mnogo da se uradi… Prvi signali daju nadu, međutim, reorganizacija nije samo promena sistema takmičenja. Naprotiv! Fudbalski savez Srbije mora da se reformiše na svim poljima, po dubini i širini.“
TRAŽE STRANCA, A NAŠ ČOVEK RADI U RUSIJI
Šta to, praktično, znači?
„Sve dobro znamo i problem je što ljudi ovde ne žele da pričaju, pogotovo da uvažavaju druge.“
Odakle valja krenuti?
„Potrebno je da FSS prvo krene od sebe i svojih zaposlenih, njihovih navika i radne etike. Koliko čujem, tamo 20 ljudi prima plate, a ne dolazi na posao! Ne znam ko je njih i kada postavio, niti šta rade i to duži niz godina. Zar nije logično da umesto njih 20, ne dođe deset, ili pet obrazovanih, mladih kadrova, sa znanjem jezika i razumevanjem sporta? Reforme prave ljudi! Potom da krenemo dalje: u reorganizaciju stručnih službi, mlađih reprezentativnih selekcija, instruktorske službe, nukleusa razvoja rada sa mlađim kategorijama, trenerske škole, sudijske organizacije…“

Priča se odavno o tome, pomaka ipak nema?
„Neshvatljivo je da predsednik komisije bude povezan za funkcionisanjem dva, ili tri kluba. Ne znam da li je stranački funkcioner, međutim, da glavni organ, u čijem opisu su nezavisnost i samostalnost, radi pod sumnjom to je nedopustivo. Čitam ovih dana da pojedini klubovi hoće strance na čelu komisije.“
I?
„Nije sporno, UEFA je poslala oko 15 stranaca u isto toliko zemalja: Rusiju, Kipar, Hrvatsku, Grčku, Kazahstan… Poslali smo bivše eminente sudije i to je jedan od načina za sanaciju problema. Opet, ne razumem da imamo Milorada Mažića, čoveka koji je uspešno reformisao sudijsku organizaciju na Kipru, sada podjednako dobro radi u Rusiji i hoćemo stranca. Zbog čega nam je onda potreban čovek iz inostranstva? Ne razumem… Odluka je na vrhu FSS, mi smo spremni da pomognemo!“
FSS MORA DA OTVORI VRATA NEMANJI VIDIĆU
Lepi predlozi, međutim, mnogi od njih ne bi ni dobrodošli na Terazije 35?
„Očekujem od Branka Radujka da otvori prostor svim našim najboljim kadrovima i pronađe mesto svakome od njih u sistemu srpske kuće fudbala. Mora da razgovara, ne samo sa Miloradom Mažićem, nego i Nemanjom Vidićem! Drago mi je da su se vratili Aleksanar Kolarov, Danko Lazović… Nepojmljivo je da eliminišemo ljude zbog jedne rečenice, ili stava!“
Teško će to sve ići?
„Kao što je Milorad Mažić bio najbolji srpski sudija, tako moramo da otvorimo vrata i Nemanji Vidiću. Momak besprekorne karijere, visokomoralan čovek širokih vidika, završio profi licencu u Engleskoj, školovan pod okriljem UEFA, vratio se u Srbiju i sad nema mesta u fudbalu! Molim vas, odakle nekome pravo da precrta takve ljude, svetskog glasa i imena! Reforme mogu da iznesu ljudi iz sistema specifične uloge i težine. Moraju da imaju mesto u FSS! I takođe važno: Vidić, Lazović i Mažić školovani su za najviša fudbalska zvanja.“

Ovde čak i osporavaju školu UEFA?
„Reč je o MIP – eminentnom master programu UEFA za bivše igrače i sportske radnike, u organizaciji evropske kuće fudbala i Univerziteta u Limožu. Od 2015. godine do danas imao je 138 polaznika, nosi ukupno 60 poena u sistemu evropskog obrazovanja. Naša želja je da pomognemo velikim imenima svetskog fudbala po završetku karijere u kopačkama. Pomenuću neke od polaznika: Kaka, Đorkaef, Medieta, Drogba, Aršavin, Karembe… Oko 60 odsto polaznika danas obavljaju poslove predsednika, potpredsednika, generalnog sekretara, ili direktora klubova. Visoke ocene imaju i među najboljima u generaciji bili su Danko Lazović i Nemanja Vidić, član poslednje grupe je Milorad Mažić. Diplomiraće tokom ove godine. Svako u svojoj generaciji bio je fantastičan, dovoljno je jasno kakav potencijal nose u sebi.“
NE ZNAM ODAKLE SU NEKI LJUDI DOŠLI U FSS
Sve izgleda kao Potemkinovo selo u situaciji kad je FSS izgubio autentičnost pod šapom politike?
„Srbija je zemlja podela i to mi strašno smeta. Budimo pošteni, nema kod nas, na sceni, mnogo fudbalskih ljudi. Viđam u FSS neke ljude, koje ne poznajem. Nisam imao priliku ranije da se susrećem sa njima, ne znam ni odakle su došli. Iz politike, ili neke druge priče, nije ni bitno. FSS mora da zadži nezavinost i apolitičnost i to će uraditi jedino ako fudbalske ljude uključi i rad. I ne samo njih… Čujem i ovih dana različite priče, međutim, ovo je poslednji trenutak za reforme! Statut FSS jasno definiše da političari i politika ne smeju u fudbal. Napokon, srpska kuća fudbala ima mehanizme da zaštiti nezavisnost i autonomiju ukoliko želi.“
Ima li kod nas čoveka hrabrog i spremnog da inicira bazični konsenzus o reformama u fudbalskoj Srbiji?
„Takav opis poslova poveren je Fudbalskom savezu Srbije, kao organizaciji. Ne smemo da bežimo od različitih mišljenja. Očekujem od predsednika Dragana Džajića i posebno generalnog sekretara Branka Radujka, kao prvog operativca, da budu inicijatori okupljanja oko istog stola. Srbija ima fudbalskih ljudi, ne slažem se da su nestali, samo nisu trenutno u fudbalskom sistemu.“
Mnogi su digli ruke, otišli bez pozdrava, čak i vaši poznanici?
„Saglasan sam, međutim, nije to slučaj samo sa fudbalom. Otišli su ljudi iz mnogih branši i to nije dobro za kompletno društvo. Naša ideja je jedna – kako vidimo srpski fudbal u narednih deset godina. Reforme traže mnogo više, pomenuo sam samo jedan deo.“
A, ostale?
„Moramo da razgovaramo o Zakonu o sportu. Potom, ne zaboravimo, srpski sport nema sistemsko finansiranje. Za sve postoji više mogućnosti. Ako Portugal, ili Francuska, Kipar, kao zemlja Evropske unije, ili Rusija, koja to nije, imaju rešeno pitanje na skoro identičan način, zašto to ne bi mogla Srbija? Uvođenjem nameta, ne takse, niti poreza, na račun kladionica rešilo bi se mnogo. Portugalski savez i liga finansiraju se direktnom distribucijom pet odsto profita od kladionica. Ne radi se ovde samo o fudbalu, na sličan može se urediti finansiranje košarke, rukometa, ostalih sportova! Manji profit u džepovima vlasnika kladionica znači više ulaganja u različite sportove!“
DOBROVOLJNA TRANSFORMACIJA LEK ZA FUDBAL U SRBIJI
Velika polemika vodi se i oko budućnosti klubova, ima li spasonosnog leka u situaciji opšte konfuzije, čak i neravnopravnih uslova?
„Potreban nam je razgovor o transformaciji sportskih društava. Klubovi u Srbiji imaju status udruženja građana i nema razvoja ako je to budućnost. U zemljama okruženja, samo nekoliko klubova tako su organizovani. Ne vidim razlog zašto klubovi ne bi bili sportska privredna društva, poput modela u Sloveniji, ili Nemačkoj. Takve reforme načinjene su pre 30 godina. Ako Zvezda, Partizan, Vojvodina, ne žele, nije problem to treba uvažiti, ali zašto bismo kočili ostale: Radnički iz Kragujevca, Niša, Novi Pazar…? I to je suštinska reforma oko koje tražimo konsenzus svih jakih fudbalskih ljudi u Srbiji. Najjačih, najboljih koje imamo, bez obzira gde se u ovom trenutku nalaze!“

Znači li to da oko privatizacije klubova moramo da gradimo budućnost srpskog fudbala?
„Imam svoje mišljenje… Biću zadovoljan ako polazna tačka bude dobrovoljna transformacija klubova. I to je lek za fudbal u Srbiji! Nije mi jasno zašto svi moraju da budu identično organizovani i uređeni. Tranformacija i sistemsko finansiranje dva su ključna koraka na putu ka ozdravljenju.“
JE LI NAM POTREBNO TOLIKO STRANACA, ŠTA JE SA BONUSIMA?
Pozivaju se mnogi na vas, upravo, oni čije znanje ne daje nadu za bolje dane. Koliko su UEFA i Zoran Laković uticali na pojedina rešenja?
„Statut jeste najviši pravni akt, ne i Sveto pismo. Vremenom se menja i voljom svih dobija drugačiji sadržaj. Problem je primena, kao i ostali normativi. E, sad ko se poziva na Zorana Lakovića i šta hoće time da postigne, ne znam. Broj telefona nisam menjao i svako ko hoće može da me pronađe. Spreman sam da pričam, ali ne bih voleo da moja priča ispada kao soljenje pameti. Lični ratovi, ipak, nikome nisu dobro doneli, čak opterećuju godinama domaći fudbal.“
U NEDELJU ČITAJTE: NOVA LIGA ŠAMPIONA PUN POGODAK
Unutar sistema skoro da više nema borbi, pita se samo jedan klub, ostali statiraju, nevoljno, ili po diktatu. Srbija takvo jednoumlje nije nikad imala?
„Moramo da pričamo i o kvalitetima propisa u i oko takmičenja. Da vdimo je li Srbiji potreban toliki broj stranaca u Super ligi, hajde da otvorimo debatu i o bonus igračima, koliko klubova koristi dvojnu registraciju, zvanično ukinutu još u moje vreme, pre deset godina…“
ČIJI JE ZORAN: TOLETOV, BANETOV, JOCIN, ILI…
I zato je u učmaloj i sredini naviknutoj na osrednjost glavno pitanje – čiji je Zoran Laković? Toletov, Terzin, Jocin, Piksijev, Banetov…
„Valjda je to svima jasno – zastupam svoje stavove i UEFA, organizacije u kojoj sam zaposlen. Srbija je moja zemlja i hoću, koliko mogu, da budem otvoren za svaki klub, našu reprezentaciju i svima pomognem. Pokušavam i to ne krijem, sa svim dobronamernim ljudima da razgovaram i nešto dobro napravim. Zgrada FSS, na Novom Beogradu, kupljena je sredstvima iz programa FIFA i UEFA pre desetak dana. Sada razgovaramo o Evropskom prvenstvu mladih, pre svega, kako bi se podigle mlađe reprezentativne selekcije. Plan je da se rekonstruiše „Karađorđe“, sredi 50-60 terena širom Srbije, Kongres UEFA biće održan u Beogradu, u aprilu, nadamo se izgradnji Nacionalnog stadiona i domaćinstvu velikog finala, posle 50 godina. Srbija i Beograd, u evropskim okvirima, visoko su pozicionirani. Često imam utisak da nas više cene stranci, od nas samih. Ako je naša zemlja bila domaćin velikih utakmica pre pet decenija, ne vidim zašto bimo sada odustajali. Ubiše nas podele, ljudima je najlakše staviti etiketu. Ne ide…“
Duljaj za SK: Neki su čekali i dočekali da odem iz Partizana
SK intervju – Stojanović: Odbio sam dva kluba zbog Srbije
Zvezdan Terzić: Postao sam personifikacija Crvene zvezde
I Vidić podržao studente: Kakav bih otac bio da ćutim…
Bez UEFA nema ni borbe sa nameštenim utakmicama, može li FSS na svoju ruku da se bori sa pošastima modernog vremena?
„Dobro je došlo da FSS napravi sopstvenu strukturu ranog otkrivanja sumnjivih utakmica. Osim informacija iz UEFA, pojedini savezi imaju zaključene ugovore sa ozbiljnim evropskim kompanijama iz sistema ranog upozorenja, poput „Sportradara“. Ne vidim zbog čega srpska kuća fudbala to ne uradi. Dužnost je FSS da takve pojav stavi na mapu prioriteta konkretnih državnih organa. Fudbalska organizacija ne vodi istražne radnje, ali mora da traži konkretnu pomoć policije i tužilaštva.“
I posle svega – 2025. godinu dočekali smo sa dva kluba u Evropi. Mnogi i taj podatak čitaju kao signal da nam je krenulo, da se igra bolji fudbal, iako i laička skica pobija takve teorije?
„Ne mogu jedan, ili dva kluba, da vuku čitavu ligu napred. Suština je da veliki, posrnuli klubovi, Partizan, Vojvodina, Radnički iz Niša, moraju da se podignu i osposobe i zajedno sa Crvenom zvezdom i TSC-om pokušaju da uzimaju poene. Naša liga jedno vreme bila je 11, svi su vukli određene benefite, međutim, u narednoj godini neće biti toga. Zimska pauza mora da se smanji, najbitnije utakmice igraju se u januaru i nije moguće direkttno sa priprema igrati važne evropske mečeve. I to bi trebalo da bude prioritet.“
EP MLADIH MORA DA BUDE ISKORAK ZA SRBIJU
Kad se očekuje zvanična potvrda domaćinstva Srbije i Albanije Evropskog prvenstva mladih 2027?
„Razmatraćemo kandidaturu na narednoj sednici IO i doneti odluku. Pripreme, koliko imam informacije, idu u dobrom pravcu. Domaćinstvo bi predstavljalo iskorak, uz sportski narativ, direktan plasman, biće dobra prilika da se infastruktura podigne na viši nivo, možda se izgrade i novi sportski centri, poput niškog, rekonstruiše stadion u Novom Sadu… Imaće šta da ostane kao zalog za razvoj srpskog fudbala.“
FSS poslednjih godina ima rekordan budžet, ali… Baza nam je sve tanja, ostaje utisak da poslednji uspesi državnog tima nisu kapitalizovani na najbolji način?
„Preko 35 odsto budžeta odvajali smo, svojevremeno, za razvoj mlađih selekcija. FSS danas ubire značajne prihode, odlasci na velika takmičenja zaslužuju pohvale. Verujem da će i u narednim projektima akcenat biti na razvoju mlađih i da će silaskom sa scene aktuelne generacije biti spremna nova. Pitate me – da li FSS na dobar način kapitalizuje uspehe – čini mi se da retko ko može tu tajnu da odgonetne. Izostanci sa velikih takmičenja za nas su drame, ispadanja u grupnoj fazi takođe. Očekivao sam da napravimo veliki iskorak u Nemačkoj, spletom nesrećnih okolnosti nismo uspeli. Nadam se da će momci generacije ’94. i ’95. Imati snage za finalni iskorak. Nisu ovi momci rekli poslednju reč. Verujem u ove momke i Piksija, postoji kontinuitet i to je dobra stvar. Srbiji je mesto na Mondijalu 2026.“, optimista je posle svega Zoran Laković.
U priči udžbeničke vrednosti… I razlogu za nove fudbalske rasprave, dijaloge i teme. Za početak, barem na stranicama Sport kluba.
FUDBALSKI PAKETIĆ SPORT KLUBA
Tim Zvezdine dece: Šta mislite o tandemu Joveljić – Mijatović?
Putevi Partizanove dece: Tužbe, loše procene, jaki transferi…
Đorđe Petrović: Cilj je povratak u Čelsi!
Dragane, teški smo: Nek zidaju Kinezi, a nadziru Mađari
Bonus video
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
Eurobasket 2025
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC



















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare