
Svršenom poslu – mane nema. „Orlovima“ prija Crna Gora, u ponedeljak veče potpisali su i treći trijumf nad „bratskom reprezentacijom“ i na najbolji način zatvorili martovski kvalifikacioni ciklus. Kako i reče selektor „više od šest bodova nije moglo, ne da UEFA“.
Od izveštača iz Podgorice
Srpski tim ispunio je primaran cilj. Nema tu zbora, osnovna matematika prosta je nauka, šest koraka ka Nemačkoj 2024. cementiraju Piksijeve reči zadovoljstva u građevinu od armiranog betona. Bez zareza i zagrada.
Na drugoj strani, ako hoćemo i moramo da budemo realni, stoji igra. Podjednako zabrinjavajuća kao ohrabrujući bilans u prve dve utakmice. Srpski tim i dalje traži sopstveni DNK. Štucao je, mučio sebe i navijače dobrim delom nadmetanja na podgoričkom travnjaku. Donekle i očekivano, znalo se da će bez Filipa Kostića četa Dragana Stojkovića izgubiti oštricu napada po bočnim linijama.
Odradio je stručni štab Miodraga Radulovića i besprekoran skauting, potpuno neutralisao Dušana Tadića. Najviše problema očitavalo se u centralnoj liniji veznog reda, potpuno uspavani Ivan Ilić zamenjen je u poluvremenu. Legitimisao se Marko Grujić kao nosilac odgovornosti u zoni srednjeg reda, iako evidentno još nije spreman da nosi teret dominantne figure u centralnoj liniji. Očekivalo se više od prodornog Filipa Đuričića na desnom krilu.
U ostalim linijama skoro, pa očekivana, slika. Novi trio u štoperskom paketu, Milenković – Gudelj – Pavlović, imao je neočekivano i zadatak više. Nije se snašao u nametnutoj ulozi građenja napada i igri sa loptom. Uz pomoć perfektnog Vanje Milinković Savića sačuvao je mrežu i eto još jednog razloga za zadovoljstvo. Barem matematički proračunato!
Priča zbog čega je Srbija i u takvim okolnostima, možda i najlošije partije u dvogodišnjem mandatu selektora Dragana Stojkovića, načinila „podgorički trokorak“ ostaju tema za dublje i analitičnije istraživanje. Rezultat nikako ne bi smeo da bude faktor iluzija građenja priče da je u Podgorici srpski tim ostavio dobar utisak. Evidentno da „orlovi“ i u postojećem sastavu imaju potencijal za mnogo bolja izdanja. A, do juna ima vremena i za odgovore na mnoga pitanja.
Klučno se nametnulo već u prvih 20 minuta podgoričkog susreta.

U situaciji skučenog izbora, nedopustiva su odricanja trojice „mondijalaca“ – Nemanje Maksimovića, Darka Lazovića i Srđana Babića. Barem dvojica od njih imala bi mesto među prvih 11 na stadionu pod Goricom. I tu dileme nema – ceneći formu, status, potencijal i dosadašnji učinak u državnom timu – značajno bi doprineli ekipi u duelu sa Crnom Gorom.
Startnih 11 u Crnoj Gori možda i jesu doneli mala iznenađenja. Brzo je selektor promenio ideju i posegnuo za sopstvenim presedanom – izmenama već u poluvremenu. Pogodio je Stojković sa Živkovićem i Vlahovićem, uz jasnu poruku i gde su bili najočigledniji problemi. U veznoj liniji i desnoj strani.
Selektor odlučuje, bira, precrtava i odgovara. A, bolje od svih nas zajedno Dragan Stojković zna koliko nezasluženo precrtani momci vrede za ekipu – ljudski i profesionalno. Barem Stojkoviću, do sada, niko nije mogao da zameri na spisku pozvanih. Iz jednostavnog razloga, nepozvanih nije ni bilo. Zato, u svetlu nadolazećih obaveza i zgusnutog jesenjeg rasporeda, Piksi mora prvo da ostane čist prema sebi. I već u junu definiše ekipu od najfinijeg potencijala državnog tima.
Kao i u svim prethodnim zapisima. Do marta ove godine…
Komentari (17)
Vidi sve komentare