Silvio Berluskoni mi je bio kao drugi otac. Deluje kao velika i preterana rečenica, ali istina je. Osetio sam da me voli, da me poštuje, branio me je. Čak i previše.
Tim rečima je Dejan Savićević, legenda Milana i aktuelni predsednik Fudbalskog saveza Crne Gore, za „Gazetu delo Sport„, opisao svoj odnos sa nekadašnjim prvim čovekom Milana i bivšim premijerom Italije, koji je preminuo u 86. godini.
„Voleo je on mene, a voleo sam i ja njega. Oprostiću se poslednji put od njega“, dodao je Savićević i otkrio da je na Berluskonijevu sahranu krenuo automobilom.
„Razgovarao sam sa Danijelom Masarom i rekao mu da mogu da dođem avionom, ali on me je savetovao da sačekam, jer je se radi o državnoj sahrani, da postoje pravila i ograničenja za bezbednost. U redu, to razumem i u tom trenutku sam krenuo autom iz Podgorice u Milano. Biću na Duomu, to nisam mogao da propustim”.
Državna sahrana je zakazana za na Pjaci Duomo u Milanu. Kolege iz Italije zanimalo je u kom smislu je Berluskoni bio Savićevićev drugi otac.
„Grešio sam, ali on bi sve sredio i rekao mi da ostanem miran, da budem strpljiv. Jednom sam protiv Anderlehta odbio da ostanem na klupi, trener Fabio Kapelo je bio ljut. Berluskoni se saglasio sa Fabijom, ali je rekao i da Dejan mora da se razume, da je on šampion i da pati jer ne igra“, rekao je Savićević, pa nastavio:
„Hteo sam da igram. Istina je da sam sa 17 godina odbio klupu i rekao treneru Budućnosti, ili igram ili idem na tribine. Sa 2o godina sam selektoru Jugoslavije Ivici Osimu poručio, ako me pozovete pustite me da igram, inače ću ostati kod kuće. Hteo sam da igram, igram i igram”.
Savićević je pričao naravo o dolasku i vremenu provedenom u Milanu.
„Bilo je jako teško u početku, nisam mogao da izdržim , hteo sam da idem kući. Posle šest meseci sam tražio da odem. Rekao sam to Berluskoniju, a on mi je rekao da ostanem miran. Kapelo mi je puštao da igram vrlo malo, tu su bili Rud Gulit, Marko van Basten i Frank Rajkard“, rekao je Savićević, pa dodao:
„Posle nekog vremena i mnogo problema zbog jezika, navikavanja na grad, hranu, saigrače, mnogo su mi pomogli predsednik Berluskoni i tadašnji saigrač Zvonimir Boban. Zvone mi je rekao, Dejane, ne budi glup, jači si od svih, nemoj da ideš. Videćeš, igraj pa sve razbij'“.
Nezaboravna priča je i finale Lige šampiona u Atini 1994. godine i Savićevićev lob, jedan od najlepših golova u istoriji ovog takmičenja.
“Prošlo je skoro 30 godina. Ali, određene stvari i emocije se nikada ne zaboravljaju. Igrali smo protiv Barselone, bili autsajderi, osuđeni na propast, a pobedili smo 4:0. Berluskoni tada nije bio tu, tek su ga izabrali za premijera. Zvao me je dan pre utakmice i rekao, Dejane, kažu da si genije, pokaži mi protiv Barselone. Bilo je to možda i najlepše finale, još kada se setim gola… Padnu mi na pamet Milan, Berluskoni, lepo okruženje. Postali smo to što smo postali, jer je on bio tu, naš veliki predsednik”, zaključio je Dejan Savićević.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare