Dušan Jovančić: Nikad nisam video talenta kao što je Cvetković

Starsport

Čukarički je remijem protiv niškog Radničkog na Banovom brdu započeo takmičenje u plej-autu (2:2). Bila je to izuzetno stresna utakmica, u kojoj su sva četiri gola viđena u drugom poluvremenu.

Brđani su poveli, potom su dozvolili rivali da preokrene, zatim su izjednačili, a na kraju su oba tima mogla do vredne pobede.

Povezano

„Iskreno, nismo ni zamišljali situaciju po kojoj možemo da završimo u plej-autu. I za nas igrače i za klub je to prilično neočekivano, situacija je loša, ali sami smo krivi za to. Imali smo mnogo šansi da obezbedimo plej-of, toliko mnogo meč lopti, a na kraju nismo iskoristili nijednu. I sada smo u plej-autu, to je realnost i moramo tome da se prilagodimo“, iskren je bio na startu razgovora Dušan Jovančić, koji je potom nastavio:

„Na startu doigravanja meč protiv Radničkog bio je izuzetno stresan. Krenuli smo dobro, pa smo malo pali, uspeli potom da povedemo na startu drugog poluvremena. I potom smo primili dva brza gola, pa opet izjednačili, na kraju mogli i da pobedimo i da izgubimo. Da budemo realno, kako se sve odvijalo, na kraju je i bod dobar, ujedno i pravedan ishod ovog meča.“

Naredni susret Čukarički će odigrati protiv Jedinstva u Ubu (četvrtak, 18 časova).

„Bilo koga je teško pobediti tri, a kamoli četiri puta u istoj sezoni. Čukarički je slavio oba puta u Super ligi, jednom u Kupu Srbije, sada nas čeka taj četvrti okršaj sa Ubljanima. Ne znam kakvi su bili u prvom delu sezone kad su i napravili veliki zaostatak, ali sada su sasvim dobra ekipa, koja pokazuje kvalitet. Igraju kod kuće, rasterećeni su i sigurno nam neće biti lako. Opet, idemo na pobedu, tri boda bi nam u ovoj situaciji mnogo značila, da napravimo razliku u odnosu na timove koji su ispod nas. Sigurno ćemo maksimalno prići toj utakmici“, kazao je Jovančić, koji će zbog četvrtog žutog kartona saigrače u Ubu bodriti sa tribina stadiona „Dragan Džajić“.

Čukarički dugo ne zna za trijumf na domaćem terenu, još od početka novembra prošle godine i duela protiv Železničara.

„Nismo ni igrali neke mečeve na našem terenu na Banovom brdu, već na stadionu Voždovca, ali opt svejedno… Da smo kao domaćini dobili makar jednu, dve utakmice, uz ove rezultate bili bismo u plej-ofu, imali čak realne šanse da se borimo za Evropu. Nema nekog objektivnog objašnjenja zbog čega je to tako i zbog čega na domaćem terenu odavno ne znamo za pobedu. Ostaje nam da to ispravimo do kraja sezone i da tu situaciju preokrenemo u našu korist.“

Uz sve propuste, imao je Čukarički i mnogo pehova koji su ga koštali boljeg rezultata. Pre svega, mnoštvo povređenih igrača, pa je čak i Jovančić silom prilika morao da zaigra na mestu štopera.

„Poslednja dva-tri meseca sam to u Kazahstanu i igrao, ali u sistemu sa trojicom pozadi. Sa ovakvom ulogom kakvu sam imao u Čukaričkom prvi put sam se susreo u karijeri, ali snašao sam se, mislim da sam dobro odradio posao, čak mi je i prijala ta pozicija. Vratio sam se potom na mestu defanzivnog veznog, ipak je to moja pozicija na kojoj se najbolje osećam.“

Želeo je Jovančić da istakne još jednu stvar sa kojom se prvi put sreo u svojoj bogatoj karijeri.

„Mladi igrači, tolika količina mladih igrača na jednom mestu. I ne samo zbog toga što je to politika kluba, već zbog činjenice da su ekstremno talentovani i da poseduju kvalitet, da su spremni za mesto startera u svakom trenutku. Dešavalo se u nekoliko mečeva i da počnemo sa šest-sedam bonus igrača, što retko koji klub u Srbiji osim Čukaričkog može da iznese. Stvarno se baš dobro radi sa njima, siguran sam da će mnogi od njih napraviti lepe karijere, a i Čukarički će u budućnosti zaraditi na tim momcima – kazao je Jovančić, koji je potom nastavio:

„Evo, na mojoj poziciji je Bačanin, odigrao je baš dosta utakmica i kao starter u tim godinama. Za moje vreme to je bilo nezamislivo, ali sada je situacija drugačija. Tu su još Stanković, Serafimović, Kaličanin, Stojanović, Matijašević, Đorđević, Radosavljević…“

Jednog momka je Jovančić želeo posebno da izdvoji:

„Mihajlo Cvetković. Nikad nisam imao priliku da igram sa tako talentovanim momkom, tih godina. To je neki novi trend u evropskom fudbalu, vidimo da igru najboljih klubova drže momci koji imaju 18 godina. U tom rangu je i Cvetković, vidi se da je klasa, baš je veliki talenat i svi ćemo sa velikom pažnjom pratiti njegovu karijeru. Verujem da i mi stariji igrači imamo ulogu u njihovom sazrevanju, ali je važna i uloga trenera i uopšte svih ljudi u klubu, da im pomognemo na terenu i van terena. A u Čukaričkom se tačno zna šta je čiji deo posla – kazao je Dušan Jovančić, koji je između ostalog nastupao za Vojvodinu, Crvenu zvezdu, Rizespor, Tobol, Astanu…“

Bonus video

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare