
Verovali su Dejan Stanković i čelnici Crvene zvezde da su Filipo Falko i klub sa Marakane idealan spoj, ali ispostavilo se da je Italijan jedna od najlošijih investicija u Ljutice Bogdana. Mesi iz Salenta, lokalnom subjektivnošću tako nazvan zbog igara za Leće, nije opravdao u Beogradu nadimak i ostaće upamćen kao potpuni promašaj.
Pisali smo o špicevima koji se poput Šerifa Endiajea nisu snašli u Crvenoj zvezdi, a definitivan raskid ugovora najtrofejnijeg srpskog kluba i Filipa Falka povod je za pregled kakav je bio učinak stranaca na krilnoj poziciji u poslednjih deset godina.
Pogoci su bila angažovanja najboljeg stranca u istoriji Crvene zvezde El Fardua Bena i Osmana Bukarija, dok je promašaja mnogo više i na toj listi se, osim Falka, nalaze: Radživ Van la Para, Džonatan Kafu, Aksel Bakajoko, Rikardinjo, Pablo Mouče, Erik Jirka, Džon Ruiz, Idan Vered, Bruno Matos i donekle Mateo Garsija.
Filipo Falko (36 utakmica/6 golova)
Stigao je u Crvenu zvezdu u januaru 2021. godine za obeštećenje od 1,2 miliona evra, uz ideju Dejana Stankovića da Dijego Falćineli dobije podršku od zemljaka i na utakmicama i van terena. Nekoliko meseci kasnije špic je otišao iz kluba, a došlo je vreme da krilni napadač pokaže šta ume.

Posle sporog prilagođavanja, uzrokovanog i pauzom zbog zaraze koronavirusom, Falko je na početku sezone 2021/22. dobio prostor. Dao je gol protiv Kairata i počeli su hvalospevi, ali ubrzo je postalo jasno da nema kapacitet za klubove kao što je Crvena zvezda.
Potpuno je razočarao u mečevima sa Šerifom, a u grupi Lige Evrope Stanković ga je koristio samo na jednoj od šest utakmica.
U sezoni 2022/23, Falko je bio na pozajmici u Kaljariju. Igrao je slabo i vraćen je u Zvezdu, gde je proteklih šest meseci samo trenirao van takmičarske grupe i otkucavao je „taksimetar“ za naplatu novca po ugovoru.
Falko je izjavio da je raskinuo ugovor sa Crvenom zvezdom i da čeka novi klub, a trenutno najveće interesovanje za njega pokazuje italijanski trećeligaš Taranto.
Aksel Bakajoko (8 utakmica/bez gola)

Angažovan je kao desno krilo, pokušavao je Dejan Stanković od nekadašnjeg člana Intera da pravi i beka, ali ispostavilo se da je i on promašaj.
Bakajoko je stigao u istom prelaznom roku kad i Falko, ranije je potpisao ugovor posle solidnih igara za Sent Galen u Švajcarskoj.
Imao je nesreću da se povredi na utakmici sa Milanom u šesanestini finala Lige Evrope, pa je u Super ligi Srbije na terenu bio tek u aprilu.
Nalazio se Bakajoko pred pozajmicom Novom Pazaru, ali na kraju je odlučio da ne ide u drugi srpski klub. Posle odlaska sa Marakane igrao je u Drugoj ligi Južne Koreje za Čeonan i trenutno je bez kluba.
Mateo Garsija (24 utakmica/5 golova)

Otvarali su na Marakani šampanjac kad su uspeli da za obeštećenje od 2,2 miliona evra dogovore sa Las Palmasom kupovinu omalenog Argentinca i pobede u trci za njegov potpis Olimpijakos. A, kad je počeo golom u Bernu protiv Jang bojsa i majstorijom za trijumf nad Vojvodinom u Novom Sadu, bili su uvereni da će ga prodati za pet puta veću sumu.
Desnokrilni napadač se u startu isplatio jer je dao gol u plej-ofu za Ligu šampiona, ali u grupi elitnog takmičenja pokazao je i slabosti. Odlazak trenera Vladana Milojevića značio je i početak kraja njegove misije na Marakani.
Dejan Stanković je odmah stavio do znanja Garsiji da ga ne vidi kao ozbiljnu opciju, bilo je to jasno posle pripremnih utakmica u Turskoj. Koristio ga je kao centralnog ofanzivnog vezistu, a ne krilo. U takmičarskim mečevima potom mu je retkpo davao priliku.
Mogla je Zvezda da izvuče kompletno uloženo obeštećenje u Garsiju da je želeo da se vrati u Argentinu, ali odbio je da potrpiše već pripremljen ugovor u domovini. Odlučio je da se vrati gde mu je bilo najbolje u karijeri, ali Aris nije davao više od 1,3 miliona evra.
Logično je, ipak, bilo da Zvezda prihvati ponudu u situaciji kad trener ne računa na igrača.
Garsija nije pružio u drugom mandatu dobre igre za Aris, a muči se i u Meksiku, gde je član Atlasa i na 12 mečeva nema ni gol, ni asistenciju.
Radživ Van la Para (11 utakmica/1 gol)

Kao sinonim za promašaj navijači Crvene zvezde smatraju Radživa Van la Paru. Nekadašnji đak Fejenorda stigao je u Zvezdu sa velikim iskustvom u Engleskoj, kao pojačanje za drugo učešće u grupi Lige šampiona. Razočarao je i učinkom i ponašanjem.
Stankovićev prvi potez posle dolaska na klupu Crvene zvezde bilo je odstranjivanje Van La Pare, odluka je doneta jer igrač nije poštovao trenera i trenažni proces.
Za Van la Paru je praktično bačeno obeštećenje od 1,2 miliona evra, plus plata koja je bila u rangu najplaćenijih u klubu u to vreme.
Sve je završeno na sudu, dobio je u oktobru 2021. presudu da mu se isplati 270.000 evra. Prethodno je imao izjave koje su nervirale navijače Crvene zvezde i čelnike kluba, a posebno je varničilo kad je na Instagram stranici Šerifa radosno komentarisao pobedu nad srpskim klubom u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
Van la Para je posle odlaska iz Crvene zvezde igrao za drugoligaše Logronjes i Vurzburger, grčki Apolon Smirna i Almere, gde je sada pod ugovorom uprkos skromnom učinku.
Džonatan Kafu (9 utakmica/2 gola)

Dočekan je na Marakani kao čudotvorac zbog bravura protiv Crvene zvezde u dresu Ludogoreca, ali ispostavilo se da Brazilac nije mogao da se uklopi u sistem trenera Vladana Milojevića i od najvećeg pojačanja za istorijsko učešće u Ligi šampiona prešao je put do promašaja.
Crvena zvezda je Bordou platila pozajmicu Kafua 700.000 evra, a debi je imao u plej-ofu za Ligu šampiona protiv Salcburga u Beogradu. Da će teško biti za njega slobode u igri kod Milojevića postalo je jasno kad se našao na klupi u revanšu u Austriji.
Kafu je u svih šest utakmica grupne faze Lige šampiona bio van protokola ili na klupi, a bilo je priče i o suspenziji zbog nedovoljnog zalaganja na treninzima.
Posle odlaska iz Crvene zvezde, Kafu je igrao za Al Hazem u Saudijskoj Arabiji i Korintijans u Brazilu, a nedavno je u domovini postao član Kujabe.
Erik Jirka (7 utakmica/bez gola)

Jedva je Crvena zvezda izbacila Spartak iz Trnave u letnjim kvalifikacijama 2018. godine, a na mečevima sa slovačkim šampionom stručni štab je impresionirao Erik Jirka. Kupljen je za 750.000 evra odmah, uz dogovor da ostane u matičnom klubu do zime.
Činilo se na pripremama u Turskoj 2019. godine da će postati startno krilo, na većini utakmica bio u prvih 11, ali na zvaničnim je retko dobiojao šansu. Pokušali su potom od njega da prave i beka na Marakani, a suština je da nije imao priliku da se istakne i vredeo je više nego što je minutaža pokazivala.
Pozajmljivan je Radničkom iz Niša, poljskom Gornjiku i španskom Mirandesu, a onda ga je za 500.000 evra otkupio Ovijedo. Od avgusta 2022. je u Plzenju i u ambicioznom češkom klubu uglavnom je standardan.
Rikardinjo (10 utakmica/1 gol)

Pre Kafua još jedan krilni napadač iz Brazila nije se uklopio u viziju Vladana Milojevića. Rikardinjo je stigao praćen velikim očekivanjima i na startu sezone imao je bitnu ulogu, ali kako su odmicale kvalifikacije za Ligu Evrope padao je u drugi plan.
Milojević je više verovao ratnicima i disciplinovanim igračima nego tehničarima, na desnom krilu je imao Srnića, a na suprotnoj Radonjića. To je dovelo do situacije da Rikardinjo ne bude u timu na pet mečeva u grupi drugog po snazi UEFA takmičenja 2017. godine.
Pre startne utakmice u Ligi Evrope, Rikardinjo je postigao sjajan gol u Ivanjici protiv Javora. To mu je omogućilo da dobije kao rezerva šansu u deulu sa BATE Borisovim, ali loše markiranje Ivanića kod centaršuta za izjednačujući gol eliminisalo ga je iz daljih planova.
Rikardinjo se na polovini sezone preselio u ruski Tosno, potom bio u Visli Plok, Khoru iz Emirata, ponovo u Poljskoj (LKS Lođ) i od marta je u klubu čiji je dres nosio pre transfera u Zvezdu – Šerifu iz Tiraspolja.
Pablo Mouče (14 utakmica/bez gola)

U sezoni 2015/16. Crvena zvezda je ubedljivo postala šampion, a pojačanja pred kvalifikacija za Ligu šampiona bili su osim Gelora Kange krilni napadi Pablo Mouče i Džon Ruiz.
Zvučnije ime bio je Argentinac, nekadašnji reprezentativac jedne od najcenjenijih svetskih selekcija i prvotimac Boke juniors. Blistao je kod Roberta Prosinečkog u dresu Kajzerija, trebalo je u Srbiji da pravi razliku. Ipak, ništa od toga.
Na debiju protiv Valete na Malti ostavio je Mouče odličan utisak, ali to je bilo sve od njega. Otišao je posle nekoliko meseci, bez gola za Zvezdu i izjavio da je to za njega bilo loše iskustvo.
Džon Ruiz (35 utakmica/6 golova)

Kostarikanac Ruiz je imao uspone i padove u Zvezdi, a čini se da je jedina konstanta bila da ne uspeva telo da dovede na odgovarajuću težinu. Na trenutke se činilo da je izuzetan, kreirao je efektne golove, ali više je bilo slabih i prosečnih partija.
Ruiz je bio standardan u Crvenoj zvezdi u kompletnoj sezoni 2016/17, neslavno završenoj gubitkom šampionske trke.
Kod novog trenera Vladana Milojevića počeo je pripreme, ali su se i klub i on sprrmali za rastanak. Otišao je u Saudijsku Arabiju, od 2019. je u Kostariki, uz kratak izlet u Izarel i Ironi Kirjat Šmonu.
Pre dolaska u Crvenu zvezdu, Ruiz je imao izuzetne igre za ukrajinski Dnjepar i bio je jedna od nada francuskog Lila.
Bruno Matos (7 utakmica/1 gol)

Veliko iznenađenje bio je dolazak Brazilca iz Novog Pazara na Marakanu. Nije uspeo da se nametne treneru Miodragu Božoviću, pa je posle šest meseci otišao. Uspeo je da postigne gol, nekoliko sedmica konkuriše ozbiljno za tim. I to je bilo to.
Vratio se u Novi Pazar, pa potom izmenjao države i igrao u Iranu, Bahreinu, Brazilu, Singapuru, Indoneziji, Saudijskoj Arabiji…
Idan Vered (10 utakmica/1 gol)
Odlazak Darka Lazovića iz Crvene zvezde otvorio je konkurs za desno krilo u leto 2015, a uprava je dovela Idana Vereda. Kad se trener Miodrag Božović uverio da se sa Izraelcem ne može do najviših ciljeva, uspeo je da za tu poziciju angažuje Slavoljuba Srnića.
Vered je otišao iz Zvezde u martu 2016. godine u Otavu i nije imao lepe reči na rastanku, a posle MLS iskustva vratio se u Izrael, gde je trenutno profesionalno angažovan.
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare