Odlazak profesionalca ranjenog srca

Mladen Žižović
Igor Kupljenik/via Guliver

Stalo je srce Mladena Žižovića, neumoljivog borca iz Rogatice. Nije dalje mogao, na putu od Lučana ka Čačku, predao se carstvu nebeskom...

Izlazeći na magistralu, tik iza Kratovske stene, jedan od navijača njegovog Radničkog 1923, procedio je kroz zube:

„Ode, a nismo se čestito ni upoznali. Život melje!“

Tuga u Šumadiji

Svega 11 dana po dolasku u Kragujevac, Mladen Žižović je izdahnuo. Prethodno se srušio kraj klupe Radničkog, ne želeći da baš tu, na radnom mestu, potpiše kapitulaciju. Borio se čitavih 20 minuta: davno izranjavano, njegovo srce nije moglo dalje. Nije dočekao 45.

Dobri poznavaoci životnog puta momčine iz Rogatice, životno privrženog Bijeljini, često su isticali da se borio sa zdravstvenim problemima. Znali su da je i ranjenog srca završio karijeru, a na sistematskim pregledima često dobijao suptilnu grdnju:

„Prikoči malo, ima važnijih stvari…“

Ko još od trenera mari na takve preporuke? Gazio je do kraja, borio se sa svim priticima, pa čak i kad nije dalje mogao. Teški su i Banjaluka, i Mostar, i Bijeljina, i Skoplje, i Kragujevac. Težak je današnji fudbal, nabijen svakojakim pritiscima… Težak je i ovdašnji život, daleko od zdravog razuma.

Mladen Žižović imao je svoj svet. Porodicu, suprugu, troje dece, prijatelje… Profesionalac do koske, na terenu, kraj klupe, treningu, utakmici, u sarajevskoj trenerskoj školi. Umeo je da napravi paravan između posla i društva. Odlučio se da posle poziva Slavka Perovića, u srce Šumadije, krene zajedno sa kumom Veliborom Đurićem. Zajedno su pre više od decenije uveseljavali navijače Zrinjskog, zbližili se u Bijeljini i ostali zajedno do poslednjeg dana…

Želeo je žarko da posle istorijskog rezultata sa banjalučkim Borcem, plasmana u osminu finala Lige konferencije, iskorači napred i vodeći Radnički 1923. Pričao je to i prijateljima, na putu ka Šumaricama. Otvorio se jednom domaćinu Milenku Marjanoviću posle konstatacije da „u Srbiji, za razliku od Premijer lige Bosne i Hercegovine, ne vodi ni Zvezdu, ni Partizan, već njihovog protivnika“, glasnim odgovorom:

„Znam, zato sam i došao…“

Vremešni kragujevački lav nije imao dilemu:

„Uspećeš!“

Sve je imao, samo vremena nije… Za život i uživanje u njemu. Ovdašnji fudbal odavno nije privilegija. Laka ti zemlja, Mladene Žižoviću!

Bonus video

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare