
Zimski prelazni rok na pomolu, veliki ponovo pazare u Srbiji. Supertalenti, tek na pragu debija u seniorskom fudbalu, biće i ove godine u fokusu krupnih igrača svetskog fudbala. Ne toliko kao ranije, ali dovoljno za razgovor na staru temu – koliko su dugoročno pametne i isplative odluke momaka oko punoletstva o odlasku preko granice?
Za mnoge od njih hamletovska ideja zahteva iscrpniju analizu i uvažavanje iskustva mnogobrojnih tinejdžera, rešenih da pre ozbiljnije brazde na domaćim terenima, prvo zaoru van granica Srbije.
U poslednja dva meseca, fudbalsku Srbiju zvanično su napustila dva momka oko 18. godine. Potvrđen je ranije dogovoren transfer Đorđa Gordića u Siti grupu i „overena“ selidba Jovana Miloševića u Štutgart. Rođeni u rasponu od osam meseci, 2004. i 2005. na stotinak kilometara jedan od drugog, Gordić i Milošević bez čestitog staža na superligaškim terenima odlaze iz srpskog fudbala.
Obavijeni maglom neizvesnosti i tri tačke u priči o srpskom fudbalu. Račun Mladosti biće bogatiji za 2,3 miliona evra, u kasu Vojvodine sliće se skoro duplo manja svota – 1,2 miliona. Ko će biti konačan dobitnik u interesantnim transfer poslovima, danas niko sa sigurnošću ne može da prognozira.
„Slučaj Jovana Miloševića sasvim je specifičan. Imao je ugovor oročen do narednog leta, nije hteo da ostane i Vojvodina se nije mnogo pitala.Ubeđen sam – da se zadržao godinu, ili dve, više u Novom Sadu, svima bi nam bilo bolje. Ali… Delikatan slučaj rešen je voljom fudbalera. Vojvodina nije imala prostor za reakciju. Da se razumemo, Miloševićev veliki talenat zaslužuje podršku, svim srcem priželjkujem da uspe…“, objasnio je Milan Rastavac, šef struke Vojvodine, pozadinu transfera Jovana Miloševića u Nemačku.

Imao je talentovani napadač, prvi strelac prošlogodišnjeg kadetskog Prvenstva Evrope, i specijalnog savetnika u Novom Sadu. Selektor Radovan Krivokapić, ipak, nije odskočio od običnog retoričara, bez želje da utiče na odluke učenika, njihovih roditelja i mentora.
„Odluke su samo njihove i porodične. Tu sam da posavetujem, kažem svoju i ništa više. Svima poručujem – najbitnije je da izaberu klub u kojem će igrati. Generacija „2005“ ulazi u punoletsvo, možda i prelomnu životnu godinu. Moraće da nose i teret sopstvenih odluka. Golman Lijeskić otišao je u Belgiju, Majstorović se preselio u Rusiju, Simić izabrao Milano, Stanković zakucao na vrata prvog tima, Serafimović, Mijatović, Šljivić, takođe. Na primeru Jovana Miloševića očitavaju se hamletovski izazovi svih dečaka, skorih punoletnika… I za sve je moj savet isti. Klub, aktuelni, ili budući, mora da ima plan razvoja za svakoga“, konstatovao je Radovan Krivokapić.

Nažalost, istorija svedoči da se znatno veći broj dečaka, sličnih profila i perspektiva, izgubio u seniorskom fudbalu, ili brzo vraćao matici. Najsvežiji, primeri Slobodana Tedića (danas člana engleskog trećeligaša Barnslija), Nemanje Mihajlovića (Sloga, Doboj), Filipa Stevanovića (Santa Klara), Filipa Stuparevića (Al Oruba, druga liga Emirata), jasno definišu odgovor da supetalenat nije garancija velikih karijera, milionski transferi takođe…
Van granica Srbije nisu uspeli da se profilišu ni Luka Adžić (Čukarički), Petar Mićin (Radnički, Niš), Nikola Čumić (Vojvodina), Svetozar Marković (Partizan), Luka Ilić (TSC), Milutin Vidosavljević (Radnički 1923)… Ranije ni Danilo Pantić (Partizan), Veljko Simić (Vojvodina), Saša Zdjelar (CSKA, Moskva), Miladin Stevanović (Čukarički)… Pristnuti velikim izazovima preko granice, rešili su da krenu drugačijim – putem povratka fudbalu međ’svojim ljudima, odakle su krenuli u fudbalski svet.

Osovina državnog tima Srbije, oličena u Strahinji Pavloviću, Nikoli Milenkoviću, Marku Grujiću, Dušanu Vlahoviću, Ivanu Iliću, vodi pravac priče na sasvim drugu stranu – opravdanih odluka o brzim selidbama iz Srbije. Skoro bez vidljivog iskustva na superligaškim terenima od Kelebije do Šare.
„Osnovni zadatak danas kreće se na liniji da dečaci, na ivici punoletsva, ostanu ono što jesu, u ljudskom smislu. Fudbalski, moraće još mnogo da rade. Za početak, ostanu na zemlji obema nogama! Ljudi od njih očekuju da budu „A“ reprezentativci i put do dresa traži mnogo…“, poentirao je u velikom razgovoru za Sport klub Radovan Krivokapić.
Pametnom dovoljno… Savetnicima dečaka neospornog znanja i više od toga, u prelomnim danima karijera i života. Svako, na kraju, svoj krčag nosi…
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare