
Biser. Fudbalski biser. Zapamtite njegovo ime i prezime. Branislav Knežević (18). Prvotimac Mačve. U tefterima brojnih evropskih klubova, poslednji u nizu je Udineze, koji ne skriva zainteresovanost, informacija je osvanula na Apeninima, gde se navodi da upravo takav profil igrača (polušpic) nedostaje ekipi („kontaktiraće se srpski suprerligaš iz Šapca“)...
„Od vas čujem za Udineze, ali, verujte, svi živi pitaju za Kneževića, nije nam stani,pani da ga ove zime prodamo. Rukovodimo se i onim što zanima Kneževića, hoćemo da on bude zadovoljan, pa, ukoliko se usaglasimo… Ponoviću, Mačva ne žuri, svesna da u timu ima izuzetno kvalitetnog fudbalera, novac neće pobeći“, istakao je Dragan Antonić, vršilac dužnosti predsednika Mačve, za Sport Klub.
Hajde pobliže da upoznamo Kneževića. A, ko će o njemu bolje i više od trenera Dragoslava Kostića (sarađuju gotovo četiri godine).
„Divno, supertalentovano dete. Uopšte ne sumnjam da će da ostvari bogatu karijeru. To mu je suđeno. Dar od Boga. Profesionalac od glave do pete, vredan, radan, kreativac, tehnički sjajno potkovan, jak, baš jak na lopti, ulazi u prostor, oseća igru, proigrava, asistira, ume i da zatrese mrežu. Ma, sve zna. Rodom iz okoline Rume, nikada nije propustio ni jedan trening, evo ga i danas na terenu, sa vršnjacima i sa mnom. Za njega nema pauze, iako je seniorski pogon zvanično na odmoru. Ponekad se pitam: od čega je satkan, retkost je naići na nekog tako upornog, a pritom je znalac, van kategorije. Dok je bio pod mojim direktnim nadzorom, dodeljivao sam mu ulogu iza špiceva, delovao je moćno. Kad se prebacio u najjači sastav Mačve – da sad ne govorim koliko sam meseci i koliko puta ukazivao da tamo mora da dobije šansu, na kraju je i dobio – uskočio je na poziciju zadnjeg veznog, čak se i tamo odlično snašao. Uglavnom, ove priče, bar iz ugla Mačve, ne bi uopšte bilo da nije otkriven u pravo vreme, u dečačkim danima, da ga nisu primetili Nikola Jelikić, direktor naše fudbalske škole i Slobodan Radojičić, trener mlađih kategorija u šabačkom superligašu. Svaka čast! Zatim sam se i ja nadovezao, srećan, zadovoljan što sam sreo takvog igrača… I, još nešto, u Mačvi je – ne bi smelo nikako da promakne – poveća grupa momaka za koje će se i te kako čuti“, naglasio je Kostić u raportu za SK.
I, molim vas, na šta bi ovo ličilo, kad se u kolo ne bi uhvatio čovek zbog kojeg je prethodno sve i napisano. Za SK govori Branislav Knežević:
„Da li je vreme za mene da dajem intervjue?“
Jeste, vreme je, zasluženo…
„Šta da kažem, a da ne pogrešim“, nasmejao se Knežević.
Sa svih strana dolaze pozitivne kritike?
„Čuo sam da postoji određeno interesovanje, imena klubova ne znam, niti sam insistirao da saznam. Okupiran sam Mačvom, treninzima u Mačvi, bilo je dovoljno vremena da se odmorim, sedam dana, dosta. Zato sam i prionuo na posao, volim da radim, volim fudbal, uživam u fudbalu…“
Kao da vas ne dotiče mogućnost da uskoro, možda, odete u inostranstvo?
„Mačva, Mačva i samo Mačva. Dok ne bude nešto drugo, konkretno. A, onda… Neće zavisiti samo od mene“, zaključio je Branislav Knežević za SK.
Godinama je autobusom iz Rume putovao na treninge i utakmice Mačve, zatim je, pre nekoliko meseci potpisao profi ugovor, postao stanovnik Šapca, a, do kada će to i ostati… Vrata Evrope su otvorena.
Komentari ()
Vidi sve komentare