Kako je dobro videti vas opet

Guliver image

Svakojakih teorija može se čuti u jutarnjim čajankama 19. novembarskog dana. Šta je to dobro uradila Srbija i zbog čega reprezentativci zaslužuju pohvale posle 0:0 sa Danskom, ima li razloga da se slave remi i treće mesto u Ligi nacija, koje bi ocene dobili Dušan Vlahović i Aleksandar Mitrović tek da su postigli golove...

Velika fudbalska agora ponovo „radi“ i to posle meča najmlađeg, najmanja bitnog, UEFA takmičenja.

Na istu temu

Srpski tim odigrao je najbolju utakmicu u poslednje dve godine, od Mondijala 2022. i početka slobodnog pada. Imao je prethodno više nego dobro i rezultatski uspešno izdanje u Cirihu, jedini minus ispisao još u septembru, na gostovanju Danskoj. Svršenom poslu mane nema, onom poslednjem, na leskovačkoj „Dubočici“ posebno…

Povratak fudbala i reprezentacije u priču običnog čoveka nije novost, niti vest vredna posebne pažnje. Svaki FIFA „prozor“ nosi u sebi takav potencijal – pozitivno, ili negativno – najbitnije da se priča.

Jutro posle remija sa Danskom, ipak, nosi u sebi i mnogo više fudbalske vedrine.

„Izranjavanih“ poslednjim kontinuiranim neuspesima i komentarima, razočaranih vanfudbalskim aktivnostima selektora, nevernih i sumnjičavih, trajno „pasiviziranih“ po prinicipu „ne pratim fudbal, ali samo da ti kažem…“, vazda će biti. Nekad manje, ovih dana sasvim razumljivo, mnogo više.

Partija u meču sa Dancima, ipak, ima snagu da amortizuje barem u manjem obimu, još uvek aktuelizovani bes navijača Srbije. O povratku poverenja u selektora i njegove zahteve na terenu moglo je da se piše još u odjavi meča sa Švajcarskom. Posle Danske, uprkos takmičarskom neuspehu, Orlovi su napravili iskorak više.

Maksimović: Na terenu delovalo da je čist penal (VIDEO)

Pavlović: Loš osećaj kad odigraš odlično i ne pobediš (VIDEO)

SKener: Piksijeva Srbija raste, Mitru gol nedostajao, Duci mašina

Vlahović: Idemo iz Leskovca uzdignutih glava (VIDEO)

Petrović: Vratiće nam se kad bude trebalo

Srbija se ravno pre godinu dana, isto je bio 19. novembarski dan, domogla Prvenstva Evrope u Nemačkoj. Prvi put u istoriji, slaveći uz opor utisak da „to nije to“, uverena u priču o večitoj silaznoj putanji državnog tima. Na staklenim nogama opšteg nepoverenja: u selektora, igrače, međusobne odnose

Daleko da je posle Lige nacija vreme za igrokaze i hvalisanja u stilu „ima li ko jači“.

Ovdašnji fudbal lavirao je između realnosti i želja, često smeštenih na suprotnim stranama aktuelnog vremena, čak i istorije. A, opet je lepo videti 11 momaka na terenu željnih da obraduju Srbiju, spremnih da napadnu i pregaze protivnika. Vedrih i uverenih da nema nepobedivih.

Glavnom i najodgovornijem među njima ostaje nauk da svako ovozemaljsko biće najviše slabosti pokazuje kad je najjače

Bonus video

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare