Svakojakih teorija može se čuti u jutarnjim čajankama 19. novembarskog dana. Šta je to dobro uradila Srbija i zbog čega reprezentativci zaslužuju pohvale posle 0:0 sa Danskom, ima li razloga da se slave remi i treće mesto u Ligi nacija, koje bi ocene dobili Dušan Vlahović i Aleksandar Mitrović tek da su postigli golove...
Velika fudbalska agora ponovo „radi“ i to posle meča najmlađeg, najmanja bitnog, UEFA takmičenja.
Srpski tim odigrao je najbolju utakmicu u poslednje dve godine, od Mondijala 2022. i početka slobodnog pada. Imao je prethodno više nego dobro i rezultatski uspešno izdanje u Cirihu, jedini minus ispisao još u septembru, na gostovanju Danskoj. Svršenom poslu mane nema, onom poslednjem, na leskovačkoj „Dubočici“ posebno…
Povratak fudbala i reprezentacije u priču običnog čoveka nije novost, niti vest vredna posebne pažnje. Svaki FIFA „prozor“ nosi u sebi takav potencijal – pozitivno, ili negativno – najbitnije da se priča.
Jutro posle remija sa Danskom, ipak, nosi u sebi i mnogo više fudbalske vedrine.
„Izranjavanih“ poslednjim kontinuiranim neuspesima i komentarima, razočaranih vanfudbalskim aktivnostima selektora, nevernih i sumnjičavih, trajno „pasiviziranih“ po prinicipu „ne pratim fudbal, ali samo da ti kažem…“, vazda će biti. Nekad manje, ovih dana sasvim razumljivo, mnogo više.
Partija u meču sa Dancima, ipak, ima snagu da amortizuje barem u manjem obimu, još uvek aktuelizovani bes navijača Srbije. O povratku poverenja u selektora i njegove zahteve na terenu moglo je da se piše još u odjavi meča sa Švajcarskom. Posle Danske, uprkos takmičarskom neuspehu, Orlovi su napravili iskorak više.
Maksimović: Na terenu delovalo da je čist penal (VIDEO)
Pavlović: Loš osećaj kad odigraš odlično i ne pobediš (VIDEO)
SKener: Piksijeva Srbija raste, Mitru gol nedostajao, Duci mašina
Srbija se ravno pre godinu dana, isto je bio 19. novembarski dan, domogla Prvenstva Evrope u Nemačkoj. Prvi put u istoriji, slaveći uz opor utisak da „to nije to“, uverena u priču o večitoj silaznoj putanji državnog tima. Na staklenim nogama opšteg nepoverenja: u selektora, igrače, međusobne odnose…
Daleko da je posle Lige nacija vreme za igrokaze i hvalisanja u stilu „ima li ko jači“.
Ovdašnji fudbal lavirao je između realnosti i želja, često smeštenih na suprotnim stranama aktuelnog vremena, čak i istorije. A, opet je lepo videti 11 momaka na terenu željnih da obraduju Srbiju, spremnih da napadnu i pregaze protivnika. Vedrih i uverenih da nema nepobedivih.
Bonus video
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare