23: Legendarni Bobi i misterija narukvice iz Bogote

Bobi Mur
Reuters / Toby Melville Livepic

Od Svetskog prvenstva u Meksiku 1970, prošle su 52 godine, a jedna misterija i dalje živi. Možda je baš zbog nje Bobi Mur ostao bez onog ser ispred svog imena.

Kao šampioni iz 1966. Englezi su imali direktan plasma na Svetsko prventsvo 1970. godine u Meksiku. Tvrdio je selektor ser Alf Remzi da ima još jači tim od onoga koji je podigao trofej četiri godine ranije. Bili su tu iz tog tima Gordon Benks, Alan Bol, Bobi Čarlton, Džof Hurst, Martin Piters, Nobi Stajls, Džek Čarlton i naravno heroj ovog dela našeg odbrojavanja do Katara Bobi Mur.

U odnosu na četiri godine ranije, pridružili su im se (između ostalih) Frensis Li, Emlin Hjuz, Piter Osgud, Norman Hanter, Kolin Bel i Alan Klark.

Kako bi svoj tim što bolje pripremio za uslove u Meksiku, posebno na nadmorsku visinu, Remzi je organizovao dve utakmice – u Kolumbiji (20. maja 1970.) i Bogoti (24. maja 1970.). Bogota umalo da ga košta jednog od najboljih igrača. Svakako je, kao je sam posle ocenio, bila najgora stvar koja mu se ikada dogodila. Ali, da krenemo nekim redom.

Odbrojavamo do Katara

Ne baš topla dobrodošlica

I dan danas se priče o onome što se dogodilo tog dana u Bogoti razlikuju i nikada ništa nije dokazano ili opovrgnuto, ali osnova priče je ista.

Ekspedicija Englekse stigla je u Bogotu, u čuveni hotel Tekvendama. Igrači su, čekajući vreme da se smeste u sobe, sedeli u foajeu hotela, ali je svima pažnju privukla prodavnica Fuego Verde koja se tu nalazila i koja je u ponudi imala i prilično skupocen nakit. Više igrača je u nekom trenutku posetilo prodavnicu u potrazi za poklonima koje bi mogli da ponesu u Englsku. A u jednom momentu su u radnju ušli i Bobi Čarlton i Bobi Mur tražeći poklon za Čarltonovu ženu. Zapravo su kroz izlog zapazili jedan prsten i ušli su da se raspitaju za cenu. Bilo je 18.25. Čarltonu nije odgovarala cena i dvojac je napustio radnjicu veoma brzo.

Sedeli su sa ostalima u holu hotela kada je nakon kratkog vremena mlada devojka, dajmo joj sada i ime – Klara Padilja – prišla i optužila Bobija Mura da je ukrao veoma skupocenu narukvicu iz radnje. I Čarlton i Mur su se pobunili, tvrdili su da nemaju nikakve veze sa krađom i ponudili su obezbeđenju da ih pretrese.

Veoma brzo se umešala i policija, gospođica Klara insistirala je na tome da je Mur lopov koji je ukrao narukvicu od zlata optočenu dijamantima i smaragdima i vrednu tadašnjih 650 funti. Sada bi to bilo gotovo milion. Doktor reprezentacije Nil Filips, koji je u jednom momentu i sam bio među onima koji su bili u radnji, otišao je i pozvao selektora koji je odmah sve preuzeo u svoje ruke. Dvojica igrača su ispitana i činilo se da je sve rešeno i da se radi o čistom nesporazumu.

Čak su dobili i izvinjenje. Britanski novinari koji su doputovali sa reprezentacijom nakon džentlmentskog sporazuma sa selektorom svoje redakcije nisu ni izvestili o ovom događaju.

Utakmica je odigrana, sa Čarltonom i Murom na terenu, Engleska je savladala Kolumbiju 4:0.

Sve je bilo mirno, kao da se ništa nije dogodilo. Englezi su otputovali u Ekvador, tamo upisali pobedu 2:0 i potom se vratili u isti hotel u Bogoti odakle je trebalo da putuju za Meksiko siti. Doktor Filips je predlagao da umesto toga do Meksika idu preko Paname, ali i selektor Remzi i sam Bobi Mur odbacili su ovu ideju. Trebalo je da pauza u Bogoti potraje samo četiri i po sata.

Bibi Mur, hapšenje, Bogota
Guliverimage/AP Photo

Povratak na „mesto zločina“

Englezi, dakle, nisu želeli da menjaju plan puta. Svetsko prvenstvo bilo je blizu i svi su mislili samo o tome. Odlučili su da pauzu u hotelu provedu gledajući vestern o Građanskom ratu u Americi – Šenandoa. Dok su crno-bele slike klizile platnom, dvojica policajaca u tišini su prišli Muru i zvanično ga uhapsili zbog krađe narukvice.

Kolumbijska policija postupila je u skladu sa novim saznanjima koja je dobila od uličnog preprodavca Alvara Suareza koji je tvrdio da je video kada je Mur uzeo narukvicu. Njegova izjava bila je puna kontradiktornosti, ali policija je odlučila da Mura ipak uhapsi. Ispostavilo se posle da je samo lobiranje britanskog ambasadora u Bogoti sprečilo ideju policije da Mura uhapsi na aerodromu pred kamerama.

„Može da bude najbolji fudbaler na svetu, može da bude najzgodniji i najlepši, poznat i cenjen. Može da bude i najbolji prijatelj njenog visočanstva kraljice. Ali to ne znači da nije kleptoman“, govorio je tih dana svima koji su hteli da ga slušaju vlasnik prodavnice Danilo Rohas.

Mur je već bio obavešten da će ponovo biti saslušan i učinio je šta se od njega očekivalo. Ostavio je saigrače da gledaju film, a on je pošao sa policajcima kako bi razjasnio slučaj. Gladan i umoran, satima je objašnjavao da ne zna ništa o narukvici. Bila je duboka noć kada je predstavnik suda doneo odluku – Bobi Mur će biti uhapšen i provešće noć u ćeliji. Istovremeno, selektor Remzi doneo je tešku odluku. Mundijal je bio iza ćoška i ekipa je morala da se drži plana. Otputovali su u Meksiko siti bez kapitena.

Vesti su stigle i do predsednika Fudbalskog saveza Kolumbije, Alfonsa Seniora Kveveda koji je odmah znao šta bi sve moglo da se dogodi ako Mur zaista stigne u zatvorsku ćeliju. Znao je da mu je sada zapravo ugrožen život. Zatvor u koji je trebalo da ga pošalju nalazio se u delu grada koji je bio na lošem glasu, a samo mesec dana ranije održani su u Kolumbiji predsednički izbori i narod je bio besan zbog prevare koja ih je pratila. Znao je da Mur ne sme da dospe u zatvor. I uspeo je da dogovori sa sudskim vlastima da Mur bude u njegovoj kući, praktično u kućnom pritvoru. Dvojica policajaca su sve vreme dežurala uz Mura dok je trajao proces prikupljanja dokaza.

„Eksplozija“ u medijima

Mediji su divljali. Veliki Bobi Mur je bio uhapšen zbog krađe samo nekoliko dana pred početak Svetskog prvenstva. Svi su pokušavali da dođu do suštine onoga što se desilo i razjasne ovaj haos. Britanski premijer Harold Vilson upregao je sve diplomatske snage da rade na Murovom oslobađanju. Mediji u Kolumbiji gledali su na ceo događaj kao na sramotu za svoju državu. Posle su ga optuživali da je celu situaciju zloupotrebio kako bi bolje prošao na izborima za koje se spremao.

Gospođica Klara je ostala pri svome – ponavljala je da niko drugi nije mogao da ukrade narukvicu i da je u to u potpunosti sigurna.

Dan kasnije u radnji je napravljena „rekonstrukcija“ događaja, a kada je Klara rekla kako je Mur stavio narukvicu u levi džep svog prsluka, Mur je podigao ruke i pozvao sudiju da se sam uveri gde je nestali nakit – na prsluku nije imao džepove. Raspalo se i Suarezovo svedočenje. Nije bila tajna da je tržište dragim kamenjem u Kolumbiji povezano sa kriminalom. Suarez je bio na dnu tog lanca i nije očigledno imao ni znanja ni iskustva da ostane pri svojoj već klimavoj priči. A saznalo se i da je za svoju saradnju u ovom slučaju dobio novac od vlasnika radnje.

I Mur je ostao pri svome – ne zna ništa i nije uzeo narukvicu. Dani su prolazili i konačno je, četiri dana pred prvu utakmicu Englekse na Svetskom prvenstvu, sudija Pedro Dorado morao da donese odluku – dokaza nema, Mur je slobodan da napusti zemlju. Na aerodromu u Meksiku dočekan je kao heroj, a na meču sa Rumunijom koji je Engleska dobila rezultatom 1:0 nosio je kapitensku traku.

Printscreen

Tu nije bio kraj…

Engleska je poražena u četvrtfinalu Mundijala (od Zapadne Nemačke, 3:2), a Kolumbijske vlasti ponovo su otvorile slučaj u oktobru 1970. ali ni tada nije moglo da se dokaže praktično ništa.

U vreme kada je ova priča bila na vrhuncu, jedino što je Bobi Mur rekao novinarima bilo je:

„Nisam siguran o čemu se ovde radi. Koliko mogu da shvatim, tu nema ničega. Uveravam vas da je tako“.

Ipak, u dokumentima Ministarstva spoljnih poslova Engleske koji su objavljeni pre dvadesetak godina, stoje i Murovo i Čarltonovo svedočenje iz tog doba u kome obojica igrača tvrde da ne mogu da identifikuju trećeg igrača koji je navodno bio u prodavnci u isto vreme kada i oni i kada se navodno krađa dogodila.

„Više članova tima je bilo u foajeu hotela kada smo gospodin Čarlton i ja ušli u radnju, moguće je da je neko od njih bio ispred same radnje ili pored vrata“, stoji u Murovoj izjavi.

Uz dodatak da je veći broj igrača šeteo po radnjama u hotelu, Čarlton je posvedočio sledeće:

„Kroz izlog sam video prsten, ali nije bilo cene pa smo ušli unutra kako bismo pitali koliko košta. Mlada žena koja je bila u prodavnici izvadila ga je iz izloga i donela do nas, pre toga je otvorila staklena vrata izloga. Razgovarali smo o ceni, pokušali smo da pregovaramo, ali bilo je preskupo i zato smo otišli. Bili smo u toj prodavnici najviše pet minuta. Sasvim sigurno nisam video narukvicu sa dijamantima i smaragdima, sigurno bi mi takvo nešto privuklo pažnju“, rekao je u svom svedočenju Bobi Čarlton.

Novoobjavljeni dokumenti, uz to što podgrevaju staru teoriju da je lopov treći, neidentifikovani muškarac, moguće engleski reprezentativac, takođe pokazuju i da je tokom istrge, kolumbijska policija merila veličinu ruke Bobija Mura kako bi bilo utvrđeno da li je mogao da provuče ruku kroz otvor na izlogu i uzme narukvicu. Murova ruka bila je prevelika za takvo nešto.

Reći ću ti, ako ćeš tajnu odneti u grob…

Sportski novinar Džef Pauel u biografiji Bobija Mura navodi da mu je sam Mur pred smrt (1993.) rekao da je „možda neko od mlađih igrača iz ekipe pokušao da napravi nešto glupo ili da izvede neku podvalu koja je na kraju završena neslavno“.

U televizijskom dokumentarcu objavljenom 2002. godine, Pauel je rekao da mu je Mur ispričao celu priču o misteriji narukvice iz Bogote, ali da ga je naterao da mu obeća da će tajnu odneti u grob. Reako je da se tu radi o Murovom istočnolondonskom gospodskom vaspitanju, da je sve bilo pitanje časti i ničega više.

Istraga je konačno i zvanično, bez ikakvog zaključka i uspeha, zaključena 1972. godine. Cela priča do dana današnjeg ostaje jedna velika misterija.