
Još jedan iz serijala umetnika na zelenom tepihu, fudbalskih majstor koji je s loptom mogao sve - Ćavi Ernandes.
Čuvena katalonska fudbalska škola La Masija dala je svetskom fudbalu mnoga velika imena. Pre svih Lea Mesija, takođe i Gvardiolu, Fabregasa, Inijestu, Pikea, Bojana Krkića i druge talentovane učenike. Među njima posebno mesto pripada i Ćaviju Ernandesu, jednom od najboljih španskih fudbalera svih vremena i najboljih veznih igrača na svetu.
Nije često davao golove, ali bio je poznat po izuzetnim proigravanjima, kreativnoj igri, tehničkim kvalitetima i fudbalskoj viziji.
Njegov otac Hoakim takođe je bio prvoligaški fudbaler u dresu Sabadelja, ali ga je Ćavi vrlo brzo prevazišao. Imao je 18 godina kada je debitovao za Barselonu, a 20 kada je prvi put obukao dres Španije.
Rekorder je svoje zemlje po broju odigranih profesionalnih mečeva u karijeri – ispred Ikera Kasiljasa, Raula i kasnije velikog prijatelja Andresa Inijeste. Tokom 22 godine profesionalne karijere odigrao je tačno 1148 zvaničnih utakmica i postigao 141 gol u dresovima Barselone, katarskog Al Sada i svih reprezentativnih selekcija Španije.

Učestvovao je na tri Evropska i čak četiri Svetska prvenstva – od 2002. do 2014. godine.
Na prva dva Mundijala, u Južnoj Koreji i Japanu, zatim i Nemačkoj, Španija se nije proslavila, samim tim ni Ćavi: 2002. godine Crvenu Furiju je neočekivano u četvrtfinalu zaustavila domaća selekcija Južne Koreje i to nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. Ćavi je bio siguran izvođač penala u trećoj seriji, ali presudio je promašaj Hoakina u četvrtoj seriji.
Četiri godine kasnije u Nemačkoj još veće razočaranje – poraz u osmini finala od Francuske u Hanoveru 1:3.
Konačno, nakon trijumfa na Evropskom šampionatu 2008, dve godine kasnije usledilo je pokoravanje čitave planete. Španija je te 2010. u Južnoj Africi startovala neočekivanim porazom od Švajcarske – 0:1 u Durbanu – a onda je na putu do titule nanizala šest uzastopnih pobeda. U poslednjih četiri, odnosno u svim mečevima nokaut faze, uključujući i finale protiv Holandije u Johanesburgu, Španije je sve rivale dobila sa po 1:0.
Ćavi je na sredini terena uz Inijestu, Alonsa i Busketsa bio glavni motor tima. Posebno se istakao u osmini finala protiv Portugala i u polufinala sa Nemcima kada je asistencijama omogućio najpre Davidu Vilji, potom i Pujolu, da donesu pobede Crvenoj Furiji.

Španija je tada zasluženo postala prvak sveta i ostvarila najveći uspeh u istoriji, a Ćavi se našao u Drim timu Svetskog prvenstva zajedno sa čak petoricom saigrača – golmanom Kasiljasom, Pujolom, Serhijom Ramosom, Inijestom i Davidom Viljom.
Dve godine kasnije Ćavi i Španija odbranili su evropsku krunu, ali su na Mundijalu 2014. potpuno podbacili – ispali su već u grupnoj fazi, što je bio i kraj jedne sjajne generacije i reprezentativne karijere Ćavija Ernandesa posle 12 nezaboravnih godina.
Ćavi je svih tih godina pobrao i brojna individualna priznanja – čak tri puta je biran za trećeg najboljeg igrača sveta – 2009. u izboru FIFA i dva puta uzastopno u Izboru za Zlatnu loptu Frans fudbala – 2010. i 2011. Uvek uz rame Leu Mesiju, Kristijanu Ronaldu i zemljaku Andersu Inijesti.





