Svetski fudbal pamti mnoge sjajne driblere, ali samo je jedan - Garinča. Niko nikad više neće imati takav dribling.
Manuel Francisko dos Santos ili kraće, Garinča, rođen je 28. oktobra 1933. godine u Pau Grandeu. Nadimak Garinča dobio je po jednoj maloj ptici sličnoj kanarincu, koja je živela u džunglama Brazila. Bila je crveno-crne boje i verovalo se da donosi sreću.
Bio je brz i neuhvatljiv, leva noga bila mu je kraća 6 cm, uz to, noge su mu bile izrazito krive. Kraća, leva je išla na O, a desna na X. U mladosti je trebalo da se operiše, ali majka nije imala novca, pa je morao da odustane od hirurškog zahvata.
Fudbalski let u visine doživeo je na Svetskom šampionatu 1958. u Švedskoj. Selektor Brazila Visente Feola, poveo ga je u Evropu, kao zamenu za Žoela, ali je na insistiranje kapitena Belinija Garinču uvrstio u startnu jedanaestorku protiv SSSR-a i nije pogrešio. Vihorno desno krilo bio je nerešiva enigma za odbranu Sovjeta i najzaslužniji za pobedu od 2:0. Zauzeo je mesto u legendarnoj navali koju su pored njega još činili Didi, Vava, Pele i Zagalo. Lako su došli do titule šampiona sveta pobedom nad Švedskom od 5:2.
Ipak, Garinča je titulu najboljeg fudbalera na planeti poneo četiri godine kasnije. Na Svetskom prvenstvu u Čileu gotovo sam je doneo Brazilu drugi naslov prvaka sveta. Igrao je fenomenalno i doprineo da se ne oseti odsustvo povređenog Pelea. Dribling je doveo do perfekcije. Poigrao se sa Čileancima u polufinalu, kao i u finalu sa Čehoslovacima, tako da pobeda Brazila od 3:1 i nova titula nisu dolazili u pitanje. Još jednom je Garinča zagrlio pehar Žila Rimea.
Učestvovao je i na Svetskom prvenstvu 1966. godine u Engleskoj tako da je na Mundijalima odigrao 12 utakmica i postigao pet golova. Ukupno je za reprezentaciju Brazila odigrao 57 utakmica i zabeležio 15 pogodaka.
Život mu je bio buran, voleo je fudbal, žene i alkohol. Imao je pet žena i 13 dece, čak i jednog malog Šveđanina, Fulfa Limberberga kome je postao otac posle jedne avanture za vreme Svetskog prvenstva 1958.
Dok je imao novca, delio ga je svima. Alkohol, ili preciznije, rakija od trske, razdirala mu je telo. Poslednje tri godine života lečio se u jednoj bolnici. Umro je u bedi 21. januara 1983. godine u Rio De Ženeiru, ostavljen od svih. Jedino ga je brazilska sirotinja do kraja poštovala. Svi su hteli da uđu u hol čuvene Marakane gde je bilo izloženo telo Garinče, da odaju poštu najvećem dribleru sveta. Redovi ispred stadiona bili su kilometarski, a televizija je direktno prenosila oproštaj od čuvene ptice koja je u 50-toj godini slomila krila.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare