
Mondijal je završen – srpski reprezentativci vraćaju se matici. Razočarani, utučeni, daleko od još prošle godine formirane euforije pobednika... Pritisnuti mukom, nespremni na hamletovska pitanja, ali sa jasnom definicijom – nije ovo bio tim iz kvalifikacija 2021. i Lige nacija 2022. godine.
Od izveštača iz Dohe
Niko to ne bi smeo da spori… Zbog čega se moćna ekipa najednom zagubila, biće vremena za analize i odgovore.
Baviće se i Sport klub naširoko aspektima kraha srpskog tima u mondijalskim pustinjama Dohe i njenih predgrađa. Za sada – tek po koje slovo o utakmici sa Švajcarskom. Podjednako razočaravajućom kao i prve dve, protiv Brazila (0:2) i Kameruna (3:3). Dijagnozom suštinskih problema unutar državnog tima.
Slično duelu sa Afrikancima – vojska Dragana Stojkovića nadoknadila je startni minus, naivno kapitulirala, na kraju i ostala bez boda u meču odluke (2:3). Ništa remi, čak ni pobeda od jednog gola ne bi promenili – trijumf Kameruna nad Brazilom tražio je od srpskog tima barem 5:3 u konačnom zbiru.
„Orlovi“, ipak, to nisu zaslužili.
Finalnih 100 minuta potvrdilo je tezu o nespremnosti Srbije za Mondijal. I to na više polja – mentalno i fizički, u prvom redu, srpski reprezentativci nisu bili u stanju da iznesu ključnu utakmicu u Kataru. A, ni prve dve!
Univerzalna i nadvremenska priča fudbalskih filozofa važi i danas – promašene šanse, na terenu, plod su fizičke i psihološke istrošenosti. Slično važi i za lopte u sopstvenoj mreži – golove primaju nespremni i nepripremljeni. A, Srbija je postigla i prosula najviše u grupi.
Imala je mnogo problema Piksijeva ekipa od polaska iz Beograda. Povrede ključnih fudbalera, Mitrovića, Vlahovića i Kostića, grupu prvotimaca daleko od forme, uoči poslednjeg susreta i na silu u vatru ubačenog Veljkovića… I tu leži delimično opravdanje serijskih grešaka, nekoliko puta repriziranih u oko 300 mondijalskih minuta.
Nadovezao se i pritisak trijumfa u poslednjoj utakmici sa Švajcarskom. Taktički daleko od najvišeg nivoa, srpski tim imao je Švajcarce u šaci tokom prvog poluvremena. Psihološki slom amortizovala je dobra igra – uvereni da će rival pasti, Dušan Tadić i saigrači mleli su protivnika u prvih 40 minuta i uspeli da preokrenu rezultat. Mogli su i posle 2:2, ili švajcarskih 3:2, da okrenu točak na drugu stranu.
Nisu, jer su i sami potonuli. Dozvolili da Švajcarska preuzme glavnu reč na terenu. I nespremni, ušli u igru živaca i upali u zamku provokacija rivala, dok je „pesak polako nestajao“. Takve propuste, takmičenje nivoa kakvo je Svetskog prvenstvo, strogo kažnjava. Kao Švajcarci i Kamerunci greške srpskog tima…
U finalna 52 minuta spakovan je dobar deo problema državnog tima u Kataru. Zarobljeni u sopstvenoj nemoći, srpski reprezentativci ostavili su prostor Švajcarcima da nadvise sami sebe. Nespremni za Mondijal, razočarali su sebe i naciju. Uz njihovu sreću – da na greškama nauče pred kvalifikacije 2023.
Bez lomova i jasnog stava – vrhunski fudbal priznaje samo najspremnije. U glavi i nogama!