Jedan je od prvih “andersajz” centara u evropskoj košarci koji je na presudan način uticao na uspeh svog tima na najvišem nivou.
Uskoro će napuniti 38 godina, fizikalije nisu što su nekada bile, ali Brajant Danston (203 cm) i dalje je u stanju da igra na evroligaškom nivou, sada u dresu Virtusa, posle osam godina u Efesu i dve u Olimpijakosu.
Po dvaput je bio najbolji bloker i defanzivac Evrolige, a 2017. je izabran u drugi tim elitnog takmičenja.
U intervjuu za Sport klub, iskusni Amerikanac govori o ulozi veterana, želji da i dalje igra, Srbiji…
DRAMA U POSLEDNJA TRI KOLA: PARTIZAN U ODLIČNOJ POZICIJI
Kako održavaš želju da i dalje igraš, pogotovo u ovako napornom ritmu utakmica?
Volim košarku, pre svega. Želim da nastavim da dokazujem da i dalje mogu da budem deo tima koji pobeđuje. Svakoga dana pokušavam da pomognem da tim postane bolji, i dalje igram sa mnogo strasti.
Bilo je divnih trenutaka tokom tvoje karijere, koje bi izdvojio kao najlepše?
Definitivno evroligaške titule, to su najlepše uspomene. Jednu sam stvorio baš u ovoj dvorani (Areni), to je bila velika stvar.

Možeš li da nam napraviš najbolju petorku od svih saigrača tokom karijere?
Nema šanse da to mogu da uradim! Svaki saigrač je bio poseban – pobeđivali ili gubili, delili smo nešto posebno. Imao sam sreće da tokom karijere imam mnogo sjajnih saigrača, ne bih nikoga da izdvajam.
Često se govori o “veteranskom prisustvu u svlačionici” – šta to tačno znači, kako ti sada u tom smislu pokušavaš da utičeš na ekipu?
Nastojim da svačija glava bude na pravom mestu tokom godine, jer sezona je veoma duga i momci nekad počnu da razmišljaju i o drugim stvarima. Pokušavam da svi budemo usredsređeni na zajednički cilj. Npr, sada prolazimo kroz vrlo težak period, pa želim da se pobrinem za to da svi ostanemo pozitivni i da nastavimo naporno da radimo, da dođemo do pobede u sledećem meču.
Kako zadržati pozitivni stav kada se gube utakmice u nizu?
Teško je, ali uvek imamo priliku da treniramo narednog dana i da vidimo gde smo grešili. Trudićemo se da to ispravimo i onda da se nadamo da će se to videti i na utakmicama. U košarci se ne može uvek pobeđivati, moramo da nastavimo da se borimo i da ostanemo jedinstveni kao tim.

Kada si ti bio mlad igrač, koji veteran je na tebe najviše uticao?
Pre svih – Vasilis Spanulis, zatim i Jorgos Printezis. Zapravo, kada sam otišao u Efes, tamo sam bio jedan od najstarijih igrača… Čak i neki saigrači koji su mi bili vršnjaci ili mlađi – imali su drukčiji mentalni sklop od mene, lakše su sagledavali širu sliku. Kada se dogode ovakve krize, ja dosta toga internalizujem i pokušavam onda da svojom voljom i trudom pokrenem ekipu, preuzimam odgovornost na sebe, a mnogo saigrači su mi rekli: “Ne možeš to da radiš, ovo je timska igra, nije tvoja krivica”. To je nešto što sam naučio s godinama.
Često si bio u Beogradu – šta misliš o ovdašnjoj košarkaškoj kulturi?
Srbija jedna od najboljih košarkaških zemalja, volim da igram ovde. Navijači su “ludi” i stvarno poznaju košarku, nije da samo viču bez povoda, već razumeju igru. Srbija ima mnogo izvanrednih igrača, nesumnjivo košarkaška zemlja.
BONUS VIDEO
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
Eurobasket 2025
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC


















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!