
Od utakmice sa Albom očekujem i sve i ništa. Ne bih se začudio ni da Partizan dobije 20 razlike ni da se Alba povampiri i napravi "last dance" u Evroligi pred domaćom publikom (ako su uopšte tačne priče da ovaj klub zbog manjka ambicija ide u Evrokup).
Šanse Partizana da se domogne mesta u plej inu su sada pale sa 50 na 42 odsto. Novitet je što crno beli nisu najboljestojeći u tim proračunima. Efes u 61 odsto slučajeva „upada“ u plej in, a Baskonija u 63 odsto. Ako pitate matematiku izvesno je da se među ta tri tima traže dva koja će biti na pozicijama devet i deset.
Postoji 20 scenarija po kojima bi Partizan završio u plej inu, neki čak podrazumevaju da crno beli budu i deveti…
Ali sve je to slaba uteha. Duel sa Olimpijakosom i način na koji se Partizan izduvao tada kao dečji balon je pokazao da ove sezone crno beli ne mogu. I najvećim optimistima je sada jasno da jednostavno ono što crno beli pokazuju nije dovoljno da se stigne do plej ofa. A ove sezone su pokazali svašta. Od nadoknađivanja besmisleno velikih minusa, do besmisleno velikih grešaka u završnicama utakmica. Dešavalo se da se ne poštuju dogovori za poslednji napad, da odbrane nema kad se meč lomi, da se zaboravi kako treba da se ubaci lopta iz auta, da se ne pravi faul kada trener to traži, da ekipa veoma često igra samo 30 mintua…
Racio kaže da je baš teško. Kaže da Partizanova ekipa ima ograničenja poput balkona i da je veliki problem što od decembra, kada je uhvaćen zaista ozbiljan zalet sa pet uzastopnih pobeda niko nije napredovao i u tom napretku bio konstantan. To je ovu sezonu Partizana povelo drugačijim smerom. Smerom koji je na kraju doveo do toga da ni pred svojom publikom, koja je ulivala poslednje atome energije, Partizan više ne zna da reši protivnika. Poraz od Olimpijakosa je pokazao sve Partizanove mane zbog kojih se postavlja ozbiljno pitanje ima li smisla da Partizan i kroz taj plej in stigne do plej ofa. Jednostavno igra crno belih nije na nivou koji se traži od plej of ekipe i to je realnost. Uporedite crno bele sa Monakom, Olimpijakosom, Panatinaikosom… Nije to to.
I sve govori u prilog tome da nema svrhe verovati. No, ta racionalna ubeđenja su jedno, a nada je drugo. Nada podgreva, ona stoji i dalje u malom mozgu i golica. Iako u rečenici u kojoj se priča o Partizanovom polasku mora da se kaže „ako Efes ili Baskonija izgube Partizan ima šansu“, nada čini to da i dalje uzmeš daljinski u ruke i okreneš SK1 u četvrtak u 20 i 30.
Berlin i Alba
Iskreno obradovale su me priče da Alba ide u Evrokup. Pravi mesto Partizanu i Crvenoj zvezdi ali pravi i mesto nekakvom ozbiljnijem projetku, ambicioznijem, ako ništa nekom novom licu, novom logou, novom tržištu kako vole da kažu u Evroligi. Međutim sa druge strane Berlin je tržište koje obožava košarku. Alba iako ima samo pet pobeda može da se pohvali svojom publikom kakvu nema šampion Evrope Real. Berlinci imaju bolji prosek nego Madriđani i konstantno su tu uz svoj tim. Pri tom projekat kluba koji koristi mlade igrače je jedinstven u Evroligi i ne mogu da ne kažem da će Alba pomalo ipak i nedostajati.
Zapanjujuć mi je nivo neambicioznosti uprave berlinskog kluba. Imali su nekoliko titula šampiona u Nemačkoj, Maodao Loa, Luka Sikmu, Džejlina Smita, imaju mladog poletnog igrača poput Proćide, stub tima u Johanesu Timanu i kontinuitet je odjednom stao. Evroliga ne želi klub protiv kog se unapred upisuje pobeda i Alba će morati kao loš učenik na ponavljanje razreda. Šteta jer je i Berlin predivan grad, prepun istorije i to ne davnašnje. Sve što je ovde toliko značajno desilo se od Drugog svetskog rata na ovamo, a o tome ćete već gletati u razglednici.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare