
Jednom je Saša Đorđević rekao da srpska reprezentacija neće naturalizovati igrača koji bi igrao za nacionalni tim, ali da bi on kao selektor najradije doveo Kajla Hajnsa.
Tada selektor „orlova“ Đorđević je govorio o Hajnsu koji je igrao za CSKA i bio je u svojim najboljim godinama. Bio je centar koji nema ni dva metra, ali razgrće sve oko sebe, grabi lopte, čuva protivničke centre… Bio je jedan od najboljih u to vreme. Svoju klupsku karijeru nije želeo nikada da pomeša sa reprezentativnom. Nije mu bilo na pameti da uzme pasoš tuđe zemlje.
„Mislim da je bio neverovatno posebno i počastvovan sam da je mislio o meni tako mogu da predstavljam državu i reprezentaciju. To je poseban komentar. Ja nikad to nisam hteo jer sam shvatao da je to san igrača i to je njihova strast. Na to se ugledaju od kada su mladi da igraju za reprezentaciju. Nikad ne bih uzeo tu priliku nekome. Ja sam manje više posmatrač, volim košarku i ne bih nekome uzeo priliku da ostvare san. Nešto što vole da rade. Nikad to nisam hteo, ali to je veoma poseban komentar koji je Saša imao o meni“, kaže za Sport Klub Kajl Hajns.
Posle veoma uspešnih sezona u Italiji, Nemačkoj, Grčkoj i Rusiji, Kajl Hajns se povukao. Ostao je u košarci jer je asistent u NBA.
„Bila je teška odluka jer sam otišao iz sporta koji volim. Posebno zbog trenutaka poput ovih kada si na Fajnal foru i kada se boriš za titule. U tom trenutku je bila najbolja odluka. Znao sam kada sam ulazio u poslednju sezonu da će to biti to. Hteo sam da idem u nove izazove i da radim nešto drugo. Mislim da je bila prava odluka ali mi nedostaje konstantno igra, stalno mi ne dostaje igranje. Uzbuđen sam da sam na drugoj strani i da mogu da gledam igru i sa tog stanovišta“.
Hajns kaže da mu mnogo fali Evropa, fali mu košarka, evropska kultura, ali i da će Evroliga uvek biti njegova porodica.
Kajl je bio baš specifičan centar. „Undersize“ su voleli da govore. Andrea Trinkijeri je prvi u njemu video zapravo centra koji može da doprinese u borbi pod koševima, a na kraju je Kajl izrastao u jednog od najboljih petica ikada. Sada takvih igrača baš i nema.
„Svi bi da budu bekovi možda… Ne znam, mislim da sam došao u pravom trenutku za košarku. Kako se košarka razvijala postajala je sa sve manje pozicija. Svi mogu da preuzimaju sve, svi su mobilni pik end rol igrači. Mogu da kreiraju. To je evolucija košarke. Kako se košarka razvija videćeš različite igrače kako rade razne stvari. Nekad je bilo vremena kada su svi imali te niske petice. Sada je to drugačija igra. To je evolucija košarke. Možda se vrati krug, pa kada budemo pričali o 50 najboljih možda će ovde sedeti neki oniži centar“.
Čovek koji je Kajlu Hajnsu promenio karijeru uz Trinkijerija je bio i Duda Ivković. Legendarni srpski trener ga je doveo u Olimpijakos iz Bamberga.
„Čim dođem na Fajnal for ja se setim njega jer mi je sa njim bilo prvo iskustvo na Fajnal foru. On je video nešto u meni što nisam ni ja video u sebi. Doveo me je u Olimpijakos, to je bio veliki skok iz Bamberga. Verovao je u mene i dao mi je samopouzdanje da igram na tako visokom nivou. Svaki put se setim njega jer je posebna osoba. Uvek mi je govorio da idem da igram. Idi igraj! Verovao mi je, nikad nije bilo nešto posebno. Ali ako znaš Dudu, on je uvek savetovao, uvek je imao neku mudrost u svemu. Stvari koje sam naučio u toj jednoj godini sa njim me je naučilo mnogo toga i na terenu i van njega. Kako da tretiram ljude, kako da budem dobro ljudsko biće i kako da budem neko koga ljudi poštuju i kome se dive. Kada misliš o Dudi mislim da svi o njemu tako misle“, priseća se Hajns svog trenera.
Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare