Janis Sferopulos je novi trener Crvene zvezde. Grk je ujedno i deseti trener koji seda na klupu crveno-belih u proteklih sedam godina. Iako je u svim tim sezonama trofeja bilo napretek, kako domaćih tako i regionalnih, čini se kao da ekipi sa Malog Kalemegdana dugo nije uspevalo da napravi i održi kontinuitet tako važnih kadrovskih rešenja.
Sponzor specijala Evrolige u sezoni 2023/24 – MaxBet.
Samim tim nije bilo moguće razviti i održati kontinuitet igre, a to već predstavlja ozbiljnu prepreku da se napravi toliko željeni korak dalje ključan za uspeh u Evropi.
Janis Sferopulos je vrhunski trener. Sa ekipom Olimpijakosa je dva puta došao do finala Evrolige, a prvi posao glavnog trenera u inostranstvu mu je bio u Makabiju iz Tel Aviva. U trenerskim krugovima, izraelski gigant se smatra za možda i najteži evroligaški posao zbog velikog broja specifičnosti koji dolazi uz njegovu kulturu i istoriju. Iako mnogi ne uvažavaju njegovo trajanje u tako legendarnom klubu, jasno je da je on radom u Izraelu zaslužio veliko poštovanje kako uprave, tako i navijača. U tom smislu, Zvezda je sigurno našla izuzetno ozbiljno rešenje kao zamenu za Duška Ivanovića.
Međutim, čini se kao da je trenerski kvalitet samo jedan od delića složenog trenerskog posla koji se traži u ovom regionu, a posebno u večitim rivalima, u ovom slučaju, Crvenoj zvezdi.
Objektivno gledano, prosto je nemoguće reći da treneri kao što su Duško Ivanović i Saša Obradović ne poseduju adekvatno košarkaško znanje, iskustvo, pa i kvalitet ličnosti da vode ekipu i sa ovako visokim iščekivanjima, ambicijama i pritiscima koji uz to dolazi. Pitanje dobijanje ’adekvatne’ šanse očigledno je rastegljiv pojam u Crvenoj zvezdi. I u jednom i u drugom od pomenutih slučajeva ne može da se ne primeti razvijanje skoro pa i psihotične situacije koja u nekom momentu kulminira ka neophodnom i neizbežnom razilaženju sa evidentno kvalitetnim trenerima.
Pa čak i ako pričamo o mladim trenerima (u tom momentu nedovoljno afirmisanim) koji su se našli u toj sličnoj situaciji – Dušan Alimpijević i Vladimir Jovanović – dolazilo je do istovetnih turbulencija sa istim ishodom.
Ne može se oteti utisku da je veliki klub sa Malog Kalemegdana postao tim koji troši trenere najrazličitijih mogućih profila. Najdrastičniji primer je kontroverzna situacija koja se razvila sa i oko Saše Obradovića, koji je Zvezdino dete i koji je od svih trenera imao najveću motivaciju i želju da brani boje svoga kluba, a koji sa sobom danas nosi etiketu fajnal-for trenera.
Naravno, biti trener Crvene tvezde sa sobom nosi, ali i podrazumeva ogroman pritisak, pa je sasvim moguće da, u određenim konstalacijama na terenu i van njega, čak i najbolji košarkaški treneri imaju problem da se sa tim okolnostima izbore.
Sa tim u vezi, treba primetiti da se Dejan Radonjić najduže zadržao na trenerskoj poziciji, a potom i konstatovati da se tokom njegovog (prvog) boravka na klupi ekipe crveno-belih video jasan trend rasta iz sezone u sezonu. Međutim, gledajući unazad, neosporno je da je uprava imala veru i strpljenje za trenera Radonjića uprkos – objektivno gledano – nedovoljno uspešnim prvim sezonama po svom dolasku u klub. Jasno je da mu je upravo ta podrška dozvolila i omogućila da izgradi sistem i način igre koji je naveo ekipu da nadmaši očekivanja narednih sezona – a u njemu dobije najuspešnijeg trenera u svojoj istoriji.
Čini se kao da veliki broj kockica mora da se poklopi kako bi i dokazani trenerski kvalitet isplivao na površinu. Do tada ostaje otvorena misterija kako je moguće da je toliki broj dobrih, ali i odličnih trenera ’sagorelo’ u protekloj deceniji. U deceniji u kojoj je Zvezda imala adekvatne resurse da uspostavi sistem i program rada koji može biti podloga za samoodrživ evropski nivo, ali i platforma za korak više koji svi toliko priželjkuju.

Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC

















