Rade piše: Kad dobiješ utakmicu 10 razlike, a promašiš 10 bacanja

Euroleague 26. feb 20269:30 20 komentara
Jordan Loyd, Codi Miller-McIntyre
Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©

Tvrda, žilava i znatno oslabljena, ali rešena da se nadmeće do poslednjeg daha, ekipa Efesa odigrala je utakmicu od prvog do poslednjeg minuta bez namere da stisne kočnicu. Bekovi turskog tima u pojedinim trenucima meča sa Crvenom zvezdom bili su potpuno nezaustavljivi; dešavalo se čak i da pojedini igrači ostanu sami na šutu, jer domaći košarkaši nisu znali koga pre da zatvore.

Različitim promenama odbrane Pablo Laso pokušavao je da natera domaće igrače na greške, ali su oni u prelomnim momentima ostajali smireni i nisu gubili glavu. Oni koji nisu gledali utakmicu mogli bi, na osnovu statistike, da zaključe da je ekipa Saše Obradovića do pobede došla zahvaljujući odličnom šutu za tri poena, ali daleko je to od istine.

Mnogi navijači pribojavali su se duela sa Efesom zbog mogućeg psihološkog pražnjenja igrača koji su prethodno osvojili Kup Srbije. Dešavalo se ranijih godina da timu, posle podizanja trofeja, bude potrebno vreme da se vrati u takmičarski ritam. U ovih nekoliko dana bilo je neophodno ponovo graditi hemiju unutar ekipe, jer je polovina sastava igrala Kup, dok je druga polovina za to vreme trenirala individualno.

Povezano:

A ipak, uprkos svim strahovima onih koji žive za crveno-bele boje, ova utakmica pokazala je zrelost koja se ne meri procentima šuta, već kontrolom emocija i pravovremenim reakcijama. Pobeda od deset poena razlike, uprkos promašenim bacanjima, govori o stabilnosti sistema, a ne o slučajnosti. Kada tim ume da preživi sopstvene greške — a, bogami, bilo ih je i na ovom meču — to je znak da je napravio iskorak. I možda je upravo u tome najveća vrednost ove večeri: u saznanju da rezerva još postoji.

Greške su se dešavale pre svega zbog nedostatka koncentracije. Pojedini igrači delovali su kao da se prvi put zajedno nalaze na parketu, pa otuda i oni silni otvoreni šutevi protivnika koji, na sreću domaćih, nisu svaki put pronalazili put do dna mrežice. Ne, te greške nisu bile plod neznanja, niti, još gore, posledica toga što neko nešto nije želeo da uradi na parketu. I ovog puta pokrivali su jedni druge kada je trebalo — a to je velika stvar. Tada se vidi da je ekipa složna, i kada ide i kada ne ide.

Pomislio sam, u trenutku kada je Batler pogodio treću trojku, da je možda krenuo u tiho nadmetanje sa Dobrićem, koji je u finalu Kupa pogodio sedam šuteva sa distance. Dok mi je ta misao o dostignuću kapitena Zvezde prolazila kroz glavu, pojavio se baš tada Dobrić u kadru, radujući se košu svog saigrača. Videlo se i po njemu da želi da Batler nastavi da zatrpava koš protivnika. I nastavio je — zaustavio se tačno na broju sedam, kao i Ognjen.

Delovalo mi je na sinoćnjoj utakmici da je Bolomboj ponovo onaj stari, da se polako uklapa i sa onim momcima sa kojima nije prošle sezone delio parket. Imao je nekoliko važnih skokova i poena, ali čvrstina i stav sa kojima je igrao delovali su zarazno. Tu energiju preneo je i na Izundua, koji je na svoj način dao značajan doprinos pobedi. Napadi Crvene zvezde daleko su bili od renesanse, ali se uvek neko pojavljivao u pravom trenutku. Kalinić sa nekoliko vezanih poena, Nvora kojeg nema nigde, pa odjednom „izmisli“ koš, skoči u napadu i poentira uz faul.

A kada su pri rezultatu 69:62 igrači Zvezde, svojim promašajima, dva puta omogućili Efesu čiste kontranapade „jedan na nula“, postavilo se pitanje ko će stvari vratiti na svoje mesto. Miler-Mekintajer je sa dva prodora i nekoliko sjajnih defanzivnih zadataka, pokazao da postaje jedan od onih igrača koji znaju kako se čuva ekipa. Nisu ga iz takta izbacile ni poneke čudne sudijske odluke, niti to što ga je Lojd čuvao s rukama preko ramena i noktima zabijenim u meso. Ne, ostao je fokusiran da svoju ekipu odvede do još jedne pobede.

Najčitanije na sajtu Sport kluba

Brazilci ne odustaju: Zvezdi nude 3.500.000 € za Mateusa

Projekcije kažu: Partizan ima sjajnu šansu za proleće u Evropi!

Konačno! Džabari ide u Huventud

Jer bitna je ova pobeda, posebno sada, pred još jednu pauzu — onu za reprezentativne prozore. Saša Obradović će imati veliku većinu igrača na raspolaganju i vreme da pripremi dve predstojeće evroligaške utakmice koje Crvena zvezda igra kod kuće — protiv Bajerna i Fenerbahčea. Biće to prilika da se dodatno utegnu linije, isprave sitne pukotine u igri i podigne nivo koncentracije koji je povremeno znao da padne. Zato ova pobeda nema težinu samo zbog bodova, već i zbog momenta u kojem je ostvarena. Ona donosi mir, ali i obavezu da se nastavi u istom ritmu. Jer ono što je započeto večeras traži potvrdu već na prvom narednom ispitu.

Ova ekipa ima oscilacije u igri, ali su one vremenom sve ređe i, što je još važnije, ne traju dugo. Bitno je pobeđivati i onda kada ne ide sve po planu, kada šut ne sluša i kada ruka zadrhti na liniji penala. Još je važnije što se i u takvim pobedama ne traže alibiji, već greške koje moraju da se isprave. To govori da svlačionica razmišlja kao tim koji želi više od pukog trijumfa u jednoj večeri. Jer nije snaga u tome da budeš savršen, već da napreduješ čak i onda kada dobiješ utakmicu s deset razlike, a promašiš deset bacanja. A upravo tu, u toj gladi za boljim i sigurnijim sutra, leži najveći kapital ove Zvezde.

Bonus video

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare