Rade piše: Zvezda sa centrima u izlogu i trojkama na lutriji

Euroleague 7. mar 202613:00 > 13:25 23 komentara
Ebuka Izundu, Joel Bolomboy, Donatas Motiejunas
Srdjan Stevanovic ©; Luka Milosavljevic/STARSPORT ©

Još jedna unapred upisana pobeda Crvene zvezde završila se isto onako kao protiv Makabija – porazom. Nekako su sami od sebe iskakali, u poslednjih nedelju dana, tekstovi o tome kako su crveno-beli posle pobede nad Efesom prošli ono „kup prokletstvo“ i da je praktično dovoljno da se samo pojave na terenu protiv Bajerna i stvar će biti rešena.

Da, upravo to su i uradili u prvom poluvremenu – samo su se pojavili na terenu, jer po ko zna koji put ove sezone nisu bili odbrambeno prisutni. Daleko od toga da su u napadu blistali, pošto su, ako se ne varam, pet-šest puta morali da biraju iznuđena rešenja na samom isteku napada. Jeste odbrana Bajerna bila na visokom nivou, ali nedostatak maštovitosti u napadu domaćih igrača poprilično je doprineo da ona deluje gotovo perfektno.

Nezamislivo mi je da se bilo kom igraču, u ovom slučaju Dimitrijeviću, ostavi toliko prostora da se razmaše u napadu. Nepisano je pravilo da, ako odbrana dozvoli igraču da ubaci prva dva šuta ili da ode na prodor bez čuvara, onda ste mu praktično dali ključeve svog koša i posle je veoma teško izvlačiti fleke koje su nastale, ma koliko da ste popravili odbranu u nastavku.

Nenad Dimitrijević
Luka Milosavljevic / STARSPORT ©

Možda ja imam potpuno iskrivljenu sliku o tome kako jedna ekipa, kao što je Crvena zvezda, treba da igra, ali konstantno jurenje šuta za tri poena nije igra, već kocka – da li će ili neće da te krene. Šut je kvarljiva roba, od njega se ne živi, i to je juče neko trebalo da kaže igračima kada nisu odustajali ni posle šest, sedam, osam i devet pokušaja da provuku loptu kroz obruč koji se svima njima u tom trenutku poprilično smanjio. Saglasan sam sa pojedinim navijačima koji su oko mene komentarisali da je većina tih upućenih dalekometnih hitaca bila otvorena, ali taktika igrača Bajerna upravo je i bila u tome da provociraju taj šut koji nije služio crveno-belima.

Povezano:

Čekajte, toliko se priča o centrima i snazi koju ima Zvezda ispod koša – zar sve to služi samo da bi se time hvalili i pričali? Da stoje u izlogu neotpakovani? Gde je nestala unutrašnja igra, kada posle dva uspešna zidanja leđima ka košu neko mora da udvoji? Takva igra krasila je Motiejunasa kada je došao u Zvezdu, kada je pravio haos u reketu protivnika, koji su morali jedni drugima da pomažu. Posle takvih rotacija u odbrani uvek je neko ostajao sam, bilo na ziceru ili na penalu. To se samo jednom desilo na jučerašnjem meču kada je posle udvajanja pod košem, Izundu dobio loptu negde oko linije za slobodna bacanja i odatle oprobao šut.

Najčitanije na sajtu Sport kluba

„Stori“ Jelene Janković o povratku iz Dubaija u Beograd

Deža vi za navijače Crvene zvezde

Koga je sve Dimitris Janakopulos „potkačio“ posle derbija

Gde je ona igra sa bezbroj utrčavanja, kada se igralo i na pas više, gde su ponekad i preterivali u tim dodavanjima? Znam da je bekovima lakše da „zviznu“ trojku nego da odu na prodor, iako se posle skoro svakog ulaza desi nešto pozitivno za crveno-bele – ili se postigne koš ili se skoči u napadu pa dođe još jedan dodatni napad iz kog se izrodi nešto dobro. Košarka nije samo šut, nije samo u tome lepota ove igre.

Na početku treće četvrtine, ako izuzmemo prvu odbranu koja praktično nije ni postojala, kada je Dimitrijević za četiri sekunde pretrčao ceo teren i uposlio Mekormaka, osetila se ona energija koja je krasila ekipu Saše Obradovića u nekim ranijim utakmicama.

Zategla se odbrana, a agresivnost koju je, pre svih, imao Dobrić uvukla je nemir u redove Bajerna, čiji igrači nisu znali šta ih je snašlo. Na krilima te energije, koju je svojim ujedom donela popularna Kobra, počeli su da ulaze i neki teški šutevi i delovalo je da stvari dolaze na svoje mesto po crveno-bele.

Na 03:33 pre kraja te furiozne treće četvrtine svi su pomislili da će kapitenu, koji je išao ka klupi za rezervne igrače, dobro doći mala pauza pred odlučujuću poslednju deonicu. Nažalost, on sa te klupe nije ustao sve do trenutka kada su sudije odsvirale kraj utakmice. Da li je bilo potrebno da se forsira igrač koji je zbog pauze bez utakmica očigledno ispao iz ritma i koji nije bio ni senka onog Nvore koji rešava utakmice treptajem oka?

Saša Obradović
Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©

Razumem trenersku veru u igrače, ali sam u potpunosti siguran da Saša Obradović, da je saigrač pojedinim košarkašima koje sada trenira, ne bi ostao dužan da im na ovaj ili onaj način objasni da ne može da se ne igra odbrana i da ne može da se forsira igra u napadu koja nema smisla.

Svako ko je gledao Sašu Obradovića kao igrača zna da je njegov zaštitni znak bio košarkaški stav koji je delovao kao neprelazni bedem za mnoge ozbiljne protivnike. Za njega nije postojala izgubljena lopta, jer se za svaku bacao po parketu i borio se kao lav. Baš zbog svega toga nikako mi ne ide u glavu da ima više vere u Nvorin napad, koji se čekao i čekao i čekao, nego u Dobrićevu energiju i odbranu koja je podigla celu ekipu u drugom poluvremenu.

Povezano:

Sada, kada su svi igrači zdravi i kada svi konkurišu za mesto u timu, mislim da će biti potrebno da se uvede neka sveža krv koja će uspeti da razmrda ekipu onda kada stvari ne idu kako treba. Jago je to radio u nekim prošlim sezonama, ali sada deluje kao ukroćeni divlji konj koji je ubačen u sistem i radi ono što bi možda radio i neki junior da je na njegovom mestu. Neke igrače jednostavno ne treba ubacivati u kalup, jer od njih onda nećete dobiti ono što je ekipi zaista potrebno.

Ovom timu je potrebna iskra koja će zapaliti sve, jer ako se to ne dogodi, onda je džaba sve dobro što je rađeno u periodu od Fenerbahčea do Fenerbahčea. Da, upravo je posle poraza u Berlinu došla ona utakmica u Istanbulu u kojoj je taktički i energetski nadigran šampion Evrolige. Da li se čekalo da se možda ponovo ista ta ekipa pobedi kako bi se uhvatio zalet za ono o čemu svi šapuću?

Jared Butler
Luka Milosavljevic / STARSPORT ©

Ovaj poraz treba da služi Zvezdi kao ogledalo u kom će se videti sve ono što se guralo pod tepih posle nekih pobeda i dobrih serija. Ovaj tim ima kvalitet, ima širinu i ima iskustvo koje mnogi drugi nemaju. Ali kvalitet sam po sebi ne pobeđuje utakmice. Pobeđuju ih odbrana, disciplina, energija i spremnost da se radi ono što je za tim potrebno, čak i onda kada to nije najlepše ni za oko ni za statistiku. Kao na prvoj utakmici protiv Fenera.

Ako se to ne vrati na parket, sve ono o čemu se govori – i sve ono o čemu se šapuće – ostaće samo na nivou lepih želja.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare