
Jedna od zemalja domaćina ovogodišnjeg Mundobasketa je Indonezija, a to znači da je vreme i za indonežanski gastrokutak.
Indonežanska kuhinja je spoj različitih regionalnih kulinarskih tradicija koje su formirale arhipelašku naciju ove zemlje. Indonezija se sastoji od približno 6.000 naseljenih ostrvam od ukupno 17.508 koliko ih ima u najvećem arhipelagu na svetu, a dom je za više od 300 etničkih grupa.
Pa da probamo da proberemo deset jela koja bi trebalo probati ako ste već prevalili tako dalek put.

Rendang u Padangu
Rendang je tradicionalno indonežansko jelo i najbolje je, kažu turistički vodiči, probati ga u Padangu – prestonicu Zapadne Sumatre. Jelo se sastoji od do perfekcije skuvane govedine u brojnim začinima. Kuva se sedam do osam sati u kokosovom mleku. Prema legendi, narod Minangkabau je na duga putovanja uvek sa sobom nosio rendang jer je mogao dugo da se čuva i da pri tome ne gubi ukus.

Pempek u Palembangu
Pelembang je drugi po veličini grad u Sumatri, a pempek je jelo koje se tradicionalno pravi od ribe i tapioke. Tokom spremanja dobije hrskavu koricu, a unutra ostaje mekano. Sliuži se sa slatko-kiselim sosom koji se zove „kauh cuko“. Kao dodatak se služe nudle i krastavac.

Ketoprak u Džakarti
Ketoprak ćete naći na svakom koraku, prodaje se kao ulična hrana i trebalo bi da predstavlja tofu salatu. Sadrži prženi tofu, tvrdo kuvana jaja, ketupat ili dimljene kolačiće od pirinča, pirinčane nudle, klice pasulja, kupus i krastavce. Preliveno je sosom na bazi kikirikija i slatkim soja sosom.

Siomaj u Bandungu
Siomaj je jelo popularno širom Indonezije, ali navodno je najbolji upravo u Bandungu u Zapadnoj Javi. Zapravo je užina i spada u uličnu hranu. Sastoji se od prženih fileta ribe i služi se sa kolutovima krompira, rolnicama kupusa i tofuom. Sve to uz sos od kikirikija.

Gudeg u Jogdžakarti
Gudeg je legendarni slatkiš iz Jogdžakarte. Pravi se od tropskog voća za koje mi i nemamo prevod „džekfrut“, kokosovog mleka i palminog šećera. Najčešće se, da bi se dobio pravi ukus, sve kuva u starinskim kotlićima na otvorenom plamenu, na ognjištu. Iako se radi o slatkom jelu, često će biti posluženo uz kuvana jaja, ali i piletinu, tofu i razne vrste mesa i uz čili sos.

Nasi livet u Solou
Iako je originalno jelo nastalo u Surakarti, nasi liver je najbolji u Solou. Jelo se sastoji od lepo začinjenog pirinča kuvanog u kokosovom mleku, sa piletinom, lovorovim listomi limunovom travom. Uz razne dodatke služi se u listu banane.

Lumpija u Semerangu
Semerang je generalno čuven po dobroj hrani, a jedno od njih je i lumpija. Služi se kao predjelo i najviše podseća na kineske prolećne rolnice. Ipak, uz određene promene u receptu. Lumpija je punjena bambusom, piletinom, kajganom, sušenim škampama i celom paletom začina.

Ravon u Surabaji
Ravon je ukusni goveđi gulaš, a drugačijim ga čine začini – limunska trava, čili, đumbir, listovi limete i kluvek. Kluvek je zapravo plod otrovnog drveta, ali se fermentacijom pretvara u začin koji Ravonu daje specifičan ukus i boju. Nastalo kao jelo siromaha, ravon je brzo postalo omiljeno jelo među indonežanskom aristokratijom.

Bakso u Malangu
Bakso su zapravo pržene knedle ukuvane u čorbi. Prave se od goveđeg ili pilećeg mesa i izgledaju kao svojevrsne ćufte. Služe se uz razne priloge, od pirinčanih nudli preko mladog luka do spečifiočne vrste pečenog crnog luka nalik na ovdašnju kapulu. Uz sve to dodaje se slatki soja sos.

Sataj lilit na Baliju
Sataj lilit je vrsta ulične hrane pravljena od mlevenog mesa. Najčešće od svinjetine, ali to ćete već moći da birate na licu mesta. Meso je začinjeno limunskom travom, galangalom i lovorovim listom.
Uživajte.
Izveštavanje sa Mundobasketa donosi vam Mozzart

Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!