Svetski kup, 19. po redu, koji se po prvi put u istoriji FIBA igrao čak u tri zemlje - Filipini, Indonezija i Japan, sa finišom u Manili, možda bude ostvarenje snova srpske reprezentacije. Za sve pratioce sajta Sportkluba, ekskluzivni komentari Vlade Vukoičića, renomiranog stručnjaka, koji je u bogatoj karijeri osvajao trofeje sa FMP (Refleksom), Crvenom zvezdom, Megom, nacionalnom mladom reprezentacijom...
Svaka čast igračima, stručnom štabu i svima onima, koje vidimo i ne vidimo, za plasman Srbije u finale Svetskog kupa. Posebno, jer ih dobar deo javnosti, ali i onih, direktno iz košarkaškog miljea, ispratio bez očekivanja, imajući u vidu sve probleme sa sastavom odnosno otkazima iz različitih razloga.
Nije lako praviti rezultat u ovakvom sistemu takmičenja, drugo je liga. Da ne pominjem kada se bude kompletan, pa opet nema garancija. Jer, uvek je nezgodna konkurencija ili nepovoljan žreb, vezani mečevi i mnogo drugih detalja. Zato se sada više radujem, iako ovo nije Orlovima prvi plasman u finale na velikim takmičenjima. Ipak, ovaj uspeh, a ko kaže da je konačan, skoro je kao grom iz vedrog letnjeg neba. Nije Srbija bila u prvom redu za medalje, a sada je samo dilema koje će boje biti odličje. Velike čestitke. A jedna, iz srca, specijalno za našeg Borišu Simanića, dobrog duha ove ekipe, da što pre izađe iz bolnice. Sve što su momci uradili, za ponos i zadovoljstvo.
A o samoj utakmici, pa moj generalni utisak je da smo se odlično spremili za sve ono što je Kanada radila u dosadašnjem delu šampionata, ne samo protiv Slovenije ili Španije. I još nešto važnije, Srbija je demonstrirala izvanrednu disciplinu, mentalnu i taktičku. Imali smo ideju i dogovor, koji su se poštovali skoro ceo meč. To je bio ključ velike pobede.
Bilo je jasno, od prvog minuta, da protiv takvog rivala, moramo da se oslonimo na timsku, a ne individualnu odbranu. Šaj Gildžres Aleksander, njihov motor, plejmejker koji je i te kako efikasan (prosek od 25 poena), ali i asistira, pa je pomoć na rotacije, ofanzivan skok… Ognjen Dobrić ga je odlično kontrolisao na početku utakmice. Toliko dobro, da je najbolji kanadski igrač postao nervozan, pa je pokušavao nešto da uradi pasovima u „korner“ odakle je opasan Ar Džej Beret. Jesmo tako svesno rizikovali, ali Beret nije rasni strelac, nije da ne pogodi, ali igra toplo-hladno tokom 40 minuta. I njega je uhvatila nervoza, a prva kanadska violina, pa nije se naigrao ni protiv Dobrića, ni kasnije Alekse Avramovića.
Arbitri su dopustili čvrstu igru, što je odgovaralo Kanadi, ali smo se i mi adaptirali. Kontrolisali smo igru u tranziciji, skok, pa Aleksandera. Rival je bio vidljiv samo u prvih pet minuta, mada se nije previše odrazilo na rezultat. Ali, Srbija nije promenila, pokazaće se, dobitnu ideju, smireni i skoncentrisani naši reprezentativci. Pa, Bogdan Bogdanović je u tih par minuta prve četvrtine, vezao pet poena, a ukupno za seriju od 11:0, da bi na isteku tog perioda imali plus osam. Ne naglašavam tek tako brojke i finiširanje svakog perioda utakmice, do konačnog, ubedljivog slavlja. Samopouzdanje je strpljivo građeno.
Vukoičić u Kini
Vlada Vukoičić, autor stručnog trenerskog ugla za potrebe portala Sport Kluba tokom 19. Svetskog kupa, posle plasmana Srbije u finale prestižnog takmičenja, oprostio se od nas zbog klupskih obaveza.
Renomirani stručnjak će u subotu rano ujutro otputovati za Kinu, gde nastavlja saradnju sa Ćingdao Iglsima, kao i prethodnih sezona. Uz najbolje želje „orlovima“.
Specijalno u našim pokušajima da poremetimo protivnika koji je napadčki orjentisan, što je demonstrirao na ovom prvenstvu, izuzev u duelu sa Brazilom. Igra sa dosta kontakta, veoma brzo je dovela Aleksandera i Dilona Bruksa u problem sa ličnim greškama. Jedan od važnih momenata, u drugoj polovini druge četvrtine, tehnička Đordiju Fernandezu Toresu. Prvi put sam video takvu reakciju kanadskog selektora na sudijsku odluku. I u tih desetak minuta, Kanađani su znali da priđu na pet, šest razlike, pa naši uzvrate (Marko Gudurić, Avramović, Nikola Milutinov). Sve smo ih više kontrolisali, pa i maksimalna prednost pre odlaska na odmor (52:37), koji su Kanađani samo malo „pokvarili“.
Uporno smo kažnjavali njihovu nervozu i pravili razlike u finišu perioda, čak i u trećem, kada smo malo krizirali, u uvodnim minutima. Rival je pokušao da anulira prednost Srbije na tipičan američki način, brzim završnicama bez mnogo dodavanja. Izgledalo je da padamo i gubimo kontrolu, ali, na našu streću, nisu nas posebno kaznili. A mi smo za 240 sekundi ubacili skormna tri poena. Ako smo tada imali problema u napadu, igrali smo solidnu odbranu, vršili pritisak, oni se nisu realizatorski istakli, opstali smo…
I još jedan neopisvo dobar finiš. Na 140 sekundi, imali smo „samo“ sedam razlike, a ponovo plus 12 na isteku 30. minuta. Bez odustajanja, disciplinovano, uvek bi neko iskočio, da li iz prve petorke ili od onih sa klupe. To je ta psihička snaga Srbije u odnosu na negativnu energiju Kanade. Svaki čas su, krajnje objektivno govorim, bez vidljivog razloga prigovarali sudijama.
A tek sjajan početak poslednjih deset minuta i krađa Avramovića, žrtva je bio Gildžres Aleksander, čak na pola terena. Nije još bilo rešeno pitanje pobednika, ali smo ih načeli. Plus deset u 35. minutu. Pa, nije bilo malo u našu korsit, ali nije ni bilo košarkaški nedostižno. Mogli su za minut i po da ubace tri trojke i, šta onda… Ali, još jednom kapiten Bogdanović (pet poena, plus 15, 36 min). Naše poslednje odbrane, kada su oni pokušali da se iščupaju dalekometnim šutevima,, i to smo odbili. Onda je moglo i malo egzibicije kao kada je Milutinov nonšalatno, iza leđa, uputio pas Dejanu Davidovcu, pa krađa Bogdana…bile je to prava slika odnosa snaga. Nema veze ni što je Kanada sa rezervama malo oborila konačnu razliku, naša pobeda je čista i zaslužena. Nisu Kanađani u pravu što su previše pričali sa arbitrima.
Izveštavanje sa Mundobasketa donosi vam Mozzart

Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare