Svetski kup, 19. po redu, koji se po prvi put u istoriji FIBA igra čak u tri zemlje - Filipini, Indonezija i Japan, ispit selekcije Srbije - može li do osnovnog cilja, olimpijske vize. Za sve pratioce sajta Sportkluba, tokom takmičenja, ekskluzivni komentari Vlade Vukoičića, renomiranog stručnjaka, koji je u bogatoj karijeri osvajao trtofeje sa FMP (Refleksom), Crvenom zvezdom, Megom, nacionalnom mladom reprezentacijom...
Prvu fazu na Svetskom kupu, završili smo izuzetno uspešno, ne može bolje, maksimalnim učinkom od tri pobede u isto toliko utakmica. Već posle starta Srbije protiv Kine, konstatovao sam da ako tako nastave, neće biti bilo kakvih problema. Očekivao sam ovakav rasplet.
Ono što je karakteristično u duelu sa Južnim Sudanom, napad naše reprezentacije je bio jako dobar, možda i najbolji od početka takmičenja, iako je rival bio angažovan i motivisan u odbrani. Jednostavno, Srbija je bila fenomenalna u ofanzivi, u mnogobrojnim segmentima, sve je maksimalno funkcionisalo. Tranzicija, trčanje, brze lopte, promena strana, dobro „čitanje“ odbrane protivnika, agresivno na piku, lagano probijanje, posle „klouz auta“ izlazni pas i dodavanje visokom igraču… Mogao bih još mnogo toga da nabrajam.
Još jedna stvar, izabranici Svetislava Pešića, kako odmiče turnir, sve više dobijaju na samopouzdanju. Čak i posle dva, tri promašaja, nisam primetio da su ustuknuli. Imali su dovoljno vere dok im nije pošlo za rukom da konačno „nameste“ šut. Sigurno da ova utakmica nije bila savršena baš u svakom detalju, pojedinačnom učinku, treneri uvek nađu nešto sa čime nisu bili zadovoljni, ali… Srbija je napadački odigrala deset od deset, svaka čast.

Mi u Evropi nemamo baš naviku da vodimo takozvanu „naprednu“ statistiku kao Amerikanci, ali samo letimičan pogled na učinak Srbije, to je za najvišu ocenu, od šuta za tri i dva, učinka sa linije penala, asistencija…
Nisam zaboravio na defanzivu „orlova“, mislim da smo bili dobri. Jer, za one koji košarku gledaju malo površnije, uprkos visokoj krajnjoj razlici, Južni Sudan je odigrao jedan od svojih boljih mečeva. Da su u prethodna dva kola u grupi B, specijalno u duelu sa Portorikom, imali takav pristup kao protiv Srbije, ne bi došli u situaciju da zavise od drugih rezultata.
Kako su odigrali srpski reprezentativci, najbolje se vidi po učinku Karlika Džonsa, njihovog najboljeg igrača. Imao sam prilike da ga gledam još u Vindi sitiju i nije slučajno dobio profesionalni ugovor od Čikago Bulsa. Ili selektor Južnog Sudana, Rojal Ajvi, koji iza sebe ima deceniju asistiranja u NBA ligi. Od Džonsa nismo skoro ništa videli, zahvaljujući igri Srbije, on je bio prosto „isečen“. Možda su nas zato neki njegovi saigrači „iznenadili“ većim brojem poena, ali nijednog trenutka nas nisu ozbiljnije ugrozili.
Kroz utakmice u grupi, primetan je lagan i adekvatan rast ekipe, prava uvertira za ono što sledi u drugoj fazi, kada ukrštamo sa Italijom i Dominikanskom Republikom. Ako postoji neki minus Srbije, a to je samo viša sila odnosno povrede Filipa Petruševa i Alekse Avramovića. Šteta što nismo bili kompletni, jer bi tim sa njima dvojicom mogao da isproba još neke stvari. Ali, samo da se oporave, a mi da se već okrenemo sledećoj, zahtevnijoj fazi.
Izveštavanje sa Mundobasketa donosi vam Mozzart

Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!