VUJOŠEVIĆ: Pogrešio sam, i šta sad?!

Može li glava da se ohladi nepuna 24 sata posle
davljenja sopstvenog igrača, pa još najboljeg i, da još bude gore,
velike nade srpske košarke? Za trenutak u 36. minutu, meča Partizan NIS –
FMP, kada je Duško Vujošević uhvatio za vrat Bogdana Bogdanovića,
postoji samo jedan verodostojan opis -skandal, koji je brzinom munje
proleteo Srbijom, regionom i evropskim širinama. Mnogo manje je važno
šta je prethodilo takvom nedoličnom činu, pošto je reprezentativni bek
zaradio petu ličnu, a posle rasprave sa sudijom i tehničku grešku.Nezabeleženo
u skorim košarkaškim analima, mnogo više od autokoša, posebno jer su u
glavnim rolama, najbolji srpski klub, trener, evroligaška „zvezda u
usponu“… Nekada su ove prostore spominjali po uspesima, medaljama,
načinu rada, a sada će bruka sve da zaseni.- Reagovao sam u
afektu, sigurno sam pogrešio, ali ništa više ne mogu da ispravim. Ne
želim da zvuči kao opravdanje, ali svaki čovek ima granice strpljenja, a
ničije nije beskrajno – spušta loptu dugodišnji stručnjak crno-belih,
koji je ispisivao nezaboravne stranice u svim mogućim „tonalitetima“
kluba iz Humske.

Ni u mnogo lakša vremena, kada se
„samo“ igralo na terenu, Vujošević je znao da iskoči iz takta, daleko
više, snažnije, od uobičajene trenerske nervoze. Tehničke greške,
isključenja, počela su da se gomilaju u poslednje dve, posebno tekućoj
sezoni. Ipak, obračun sa Bogdanovićem je prelio čašu. Da li jedan od
najiskusnijih evropskih stručnjaka, bez obzira na razloge, može sebi da
dozvoli takvo ponašanje?- Mnogo mi je žao što se sve desilo
javno, pred publikom, pa sada svi bruje samo o tome. Ali, pitajte moje
igrače, ne samo ovu generaciju, o našem međusobnom odnosu. Oni su dobili
toliko ljubavi, topline i moje posvećenosti, o čemu neki drugi mogu
samo da sanjaju. Naravno, to uključuje i Bogdanovića. Pre mog povrtka u
Partizan bio je 12-13. igrač. Postigao je sve zahvaljujući svom radu u
mom prisustvu. U moje trenersko vreme postao je i evroligaška „zvezda u
usponu“, a to podrazumeva adekvatno ponašanje, bez obzira na to koliko
je ponekad teško. Ne sme onako neodgovorno da se ponaša. On posebno mora
u svakom trenutku da je svestan posledica po tim. Kao i ja svojih,
nisam smeo tako da reagujem.Davljenje nikako ne može da bude vaspitni čin…-
Najgore je to što jedan trener može da uradi da pusti mladog i
supertalentovanog igrača da radi šta hoće. Ko je još rekao da je
vaspitanje igrača laka stvar?Za više od tri decenije kraj
aut-linije, zna odlično Duško Vujošević da će ga nekoliko sekundi
drmusanja za vrat Bogdanovića ispratiti u penziju, kadgod se desila…-
Gest je bio javno, pred očima nekoliko hiljada gledalaca i, najmanje
što mogu da kažem da nije prijatno. Nikome od nas. Ali, ne može ni da se
izbriše, toga sam svestan i, šta ćemo sad? Kada si u fokusu poput
Bogdanovića, moraš da si jak, ne samo u duelima. Ako je mogao da izdrži
sve lepo što mu je košarka donela, mora da se nosi i sa ovim poslednjim.
A znam da je bilo neprimerno što sam javno, u afektu, reagovao…(SAMO)KONTROLAPOKUŠAVAJUĆI da opravda ono što se realno ne može opravdati, Vujošević, dodaje:-
Sigurno da me, sve ono što se dešava u poslednje vreme, dovodi u neko
stanje da se u određenim momentima slabije kontrolišem. Nije odbrana,
ali je istina.DUŠEBRIŽNICIVUJOŠEVIĆ ne bi bio onakav kakvog ga poznajemo, da nije „pecnuo“:-
Sada svi pokazuju „brigu“ za zdravlje Bogdanovića, a gde je bila ta
„briga“ za Bogdana kada se dešavalo ono što se dešavalo tokom nedavnog
večitog derbija. A ovoga puta, toliko „dušebrižnika“…DIKTATUTATENZIJA pod srpskim obručima ne prestaje, pa se svi pitaju da li će Superliga imati normalan kraj?-
Naravno da postoji opasnost – kratko će Vujošević, a na pitanje: „Može
li se nešto učiniti da se izbegne takva bruka“, kaže: – Ima načina ako
ima dobre volje i – interesa. Nikada nije dobro kada jedan čovek vlada u
košarci.

Author: Novosti.rs