
Čovek kako to gordo zvuči. Gordo, u najlepšem smislu te reči kada govorimo o preminulom Draganu Kapićiću (75), proslavljenom reprezentativcu, igraču Crvene zvezde i nekadašnjem predsedniku KSS. A gordost u negativnom kontekstu, ili sujeta, nikako nisu išli uz Kapičića, dobričinu, poštenjačinu i igračinu.
Tuga, muk i neverica zavladali su među nekadašnjim saigračima i brojnim prijateljima Dragana Kapičića. Jedan od njih je, svakako, dr Ivan Sarjanović, član čuvene šampionske Zvezdine generacije.
„Mnogo teško mi je pala vest o Kaponjinom odlasku. Otkako sam je čuo prosto sam oduzet. Budim se sa težinom u duši. Posle njega ostaje velika, nenadoknadiva praznina. Mnogo sam tužan“, emotivno komentariše Sarjanović.
Kako to život zna da izrežira, pre samo desetak dana njegovi Zvezdaši i bivši asovi iz drugih klubova su imali poslednje druženje sa Draganom Kapičićem u OŠ „Kralj Petar Prvi“ na otvaranju terena za basket 3×3, koji je poneo ime „Kaponja i Moka“. Taj lep događaj bio lep omaž i nažalost, oproštaj od Kapičića.
„Pre odlaska u školu na otvaranje terena, svratili smo kod Kaponje u njegovu „Galeriju“, Dragiša Vučinić, Zoran Lazarević i ja. Ostala nam je fotografija sa tog, ispostaviće se, poslednjeg druženja… Tu i u obližnjem restoranu „Vuk“ se mi, bivši igrači, povremeno okupljamo. Baš u „Vuku“, pre godinu dana, bio je veseo, lepo raspoložen, pravi Kaponja kakvog smo poznavali i voleli. Ipak, poslednjih godina zbog narušenog zdravlja ređe je dolazio na veća okupljanja, ali smo ga posećivali u „Galeriji“. Planirali smo da zajedno uskoro obeležimo 50 godina od Zvezdinog osvajanja tadašnjeg evropskog Kupa Kupova, kao što smo pre dve godine proslavili pola veka od prve domaće titule“.

Sa ogromnim poštovanjem i tugom dr Ivan Sarjanović je dodao:
„Uvek sam ga izdvajao od svih. Bio je poseban. Korektan, tolerantan, inteligentan. Najviše od svega mi se sviđala njegova skromnost. Bio je popularan, devojke su ga jurile, a on je ostao stabilan i veran svojoj Bebi. Nije mu padalo na pamet da glumi nekakvog švalera. Vrhunski igrač, a takav i čovek. Uzor. Veliki u svakom pogledu. Nije ni čudo što nas je sve tako pogodila vest o njegovoj smrti. Za Kaponjom tuguju i na bivšim jugoslovenskim prostorima i šire. Videli ste kakvu objavu je dao „Muzej zadarske košarke“. Zanimljivo je da i oni koji ga nisu lično poznavali osećaju njegov karakter, dušu i iskreno, sa setom i toplinom žale za njim. Mnogo će nam nedostajati“.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare