Gostujući u podkastu sa Vladimirom Kuzmanovićem i Lukom Spasovskim, nekadašnji srpski košarkaš Vladimir Radmanović kaže da je iskustvo sa Kobijem Brajantom u Los Anđeles Lejkersima bilo dosta neobično, kao i da je Mamba na mnogo načina bio specifičan čovek.
Svoju NBA karijeru je Radmanović počeo u Sijetlu, gde je bio od 2001. do 2006. godine, uz kratak period u Klipersima, da bi od 2006. do 2009. godine nosio dres Lejkersa.
„Ja Lejkerse nisam doživeo na pravi način dok sam igrao u Sijetlu, nisam shvatao kolika je to organizacija. Sijetl je na primer Hemofarm, a Lejkersi su Crvena zvezda. Sve se isto dešava, ali oseti se razlika. U Sijetlu je bilo možda pet-šest, deset novinara najviše po svlačionici. U Lejkersima, pred utakmicu desetak u svlačionici, a posle meča ulazi pedeset novinara, ni ne vidimo se mi igrači od novinara“, rekao je Radmanović.
Tri sezone je Radmanović bio saigrač sa Kobijem Brajantom, jednim od najboljih košarkaša svih vremena koji je poginuo u helikopterskoj nesreći u februaru 2020. godine.
„Kobi je bio interesantan lik. Čudno mi je da pričam u prošlom vremenu o njemu. Bio je dosta sumnjičav, nije bio za neko druženje. U toj ekipi smo imali lepu hemiju između sebe, a Kobi je uvek sedeo na nekom svom posebnom mestu u avionu, sigurno je tako putovao jedno sedam-osam utakmica, tamo iza kod stjuardesa. Onda ga je Roni Turijaf, koji je bio zadužen za atmosferu, zaustavio i rekao: ‘Sad ćeš da sediš sa nama’. Kobi kao da je čekao da mu neko priđe i to kaže… Ne znam zašto je išao tamo, nemam racionalno objašnjenje, ali videla se radost, u stilu ‘to sam čekao, da me pozovete’“.
Poznat je snimak u kojem Kobi psuje na srpskom jeziku, a mnogi su za to „okrivili“ baš Radmanovića. On uz smeh kaže:
„Ja sam poznat kao loš dečko srpske košarke, ali nisam baš toliko loš. Bilo je tu i drugih pre mene, ja sam samo nadogradio njegov vokabular na srpskom“.
Radmanović je rekao i da je Kobi bio „ozbiljan gad, ali ne u negativnom smislu“.
„To kako je on doživljavao košarku i šta je radio kako bi se usavršio… Većina nas, čak i kada bismo to pokušavali i dali maksimum, ne bismo uspeli. Moraš da se rodiš takav i mislim da je dobro da nema takvih mnogo – kad bi bilo pet takvih u ekipi, ne bi valjalo. Ući će u kontakt s tobom na treningu da ti polomi ruku – ako mu ne vratiš istom merom, on te lomi dok ti ne polomi ruku. Njegovo posmatranje bilo je ‘ako nisi u stanju da se izboriš sa mnom, nisi mi potreban’. Gurao je druge da izvuče najbolje iz sebe. Ali ovo je perspektiva deset godina kasnije, tada je drugačije. Ali kada mu odgovoriš, kad ga udariš, dobijaš njegov respekt i prihvata te“, kaže 41-godišnji Radmanović.
Ceo podkast pogledajte na video snimku:
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare