
Bio je to čas kada je košarka, barem nakratko, zasenila fudbal. Da bi se tako nešto dogodilo u zemlji u kojoj je fudbal religija, potrebno je da to nešto bude – baš veliko.
I bilo je, Čile je pred punom dvoranom, pred 5.000 ljudi u Valdiviji, uspeo da savlada džina – Argentinu.
Na jednoj strani bili su Fakundo Kampaco, Gabrijel Dek, Leandro Bolmaro i ostali, a na drugoj momci za koje je malo ko čuo.
Jedan od tih za koje je malo čuo bio je i Manuel Meni Suarez. Letos je potpisao za estonski Kalev, Gaučosima je sasuo 29 poena (10-16 iz igre, 9sk) i direktno prelomio meč za, kako kaže za Sport klub, najveću pobedu u svojoj karijeri.
„Reči ne mogu da opišu radost koju osećam posle meča sa briljantnim sastavom kao što je argentinski, pogotovo što su u timu bili i Kampaco i Dek – neverovatni igrači koji na najvišem nivou igraju u Realu“, kaže 30-godišnji Suarez na početku razgovora za Sport klub i dodaje:
„Neverovatan osećaj je učestvovati u toj pobedi kojom smo prekinuli niz poraza koji traje 69 godina. Ispisali smo istoriju za Čile i pokazali da se naša košarka već godinama poboljšava, te da možemo da se nadigravamo sa najboljim timovima Južne Amerike“.

Pedesetih godina Čile je bio respektabilna košarkaška nacija – dvaput su bili treći na kontinentalnom šampionatu, kao i peti na Olimpijskim igrama u Helsinkiju. To je, međutim, davna prošlost, i košarka nije baš prvi izbor dece u zemlji na krajnjem zapadu Južne Amerike.
Jedan od entuzijasta jeste „trener Ozi“, čovek koji je sa košarkom upoznao i Suareza.
„On mi je pomogao da shvatim šta je potrebno kako bih postao profesionalni košarkaš, uticao je da se zaljubim u ovaj sport, i evo već jako dugo pomaže mladim muškarcima i ženama da uspeju u ovom sportu. Divan čovek“.
Veza sa Srbijom
„Ono što znam jeste da je Srbija kroz istoriju imala velike igrače, kao i da su vam navijači spektakularni. Uživam da gledam Nikolu Jokića, a u Bugarskoj mi je Srbin bio trener – Petar Zlatanović“.
Meni je pohađao srednju školu u SAD, igrao i za tri različita tamošnja koledža, a profesionalnu karijeru počeo je 2018. godine u Animasu iz Valdivije. Visok 208 cm, Igrao je potom u španskoj drugoj ligi, zatim u Mađarskoj i Bugarskoj, a sada je član Kaleva.
„Moram da odam priznanje Kampacu i Deku, privilegija mi je što sam igrao protiv njih – nije ni čudo što su na najvišem nivou, toliko su vešti i inteligentni, i moja igra se poboljšala samim tim duelom sa njima. Ovo je sigurno jedan od najvećih pobeda u mojoj karijeri! Molim se da ih u budućnosti bude još mnogo za našu reprezentaciju“.
Kada smo Menija pitali za nezvanog gosta, psa koji je utrčao na teren, samo se nasmejao: „Taj pas je samo želeo da bude deo utakmice“.
Suarez se nada da će trijumf nad Argentinom uticati da još dece zaigra košarku u Čileu.
„Sve i počinje tako – kada neko dete vidi dobru košarku kod kuće, onda i ono zaželi da zaigra. Nadam se da će ovaj trijumf doneti još strasti prema košarci, polako to već raste, ali ovo je stvarno velika stvar“.
Nije bilo preteranog slavlja, samo večera i povratak profesionalnim obavezama, a Suarez – kojem je uzor bio Dirk Novicki – nada se da će Čile nastaviti sa iznenađenjima. Posle dva kola, Čile, Argentina, Kolumbija i Venecuela imaju po pobedu i poraz.
„Samo bog zna hoćemo li se plasirati na Kup Amerike, ali ja ću nastaviti da dajem sve od sebe, da se borim da prođemo“, zaključuje Suarez za Sport klub.
Zašto u Čile?
Pitali smo Menija da nam navede tri stvari zbog koje treba da posetimo Čile.
„Naša kultura je jedinstvena, to treba iskusiti. Hrana nam je preukusna, kao da uvek imate spremljen porodični obrok. I treće – priroda na jugu zemlje ostaviće vas bez daha“.
Bonus video:
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare