Drim Tim 1992: “Kao da ste spojili Bitlse i Elvisa”

Lari Bird, Skoti Pipen, Majkl Džordan, Klajd Dreksler
REUTERS/Ray Stubblebine/File Photo

“Putovanje sa Drim Timom bilo je putovanje sa 12 rok zvezda. Kao da ste spojili Bitlse i Elvisa Prislija. To je jedino s čime mogu da ih poredim” govorio je selektor reprezentacije SAD iz 1992. Čak Dejli.

Do Olimpijskih igara u Barseloni, pravila FIBA zabranjivala su NBA igračima da igraju za reprezentacije, tako da su Amerikanci svoj tim za velika takmičenja sastavljali uglavnom od amatera.

Na OI u Seulu 1988, SAD su doživele do tada najveći neuspeh, osvajanjem bronzane medalje.

Već godinu dana kasnije FIBA odlučuje da promeni pravila i omogući NBA zvezdama učešće na Igrama. Glasanjem je odobren ovaj predlog – 56 glasova je bilo za, svega 13 protiv.

U početku, nije vladao veliki entuzijazam u Sjedinjenim Državama. Javnost nije bila svesna kakav će kulturološki fenomen nastati kada se u jednom timu okupe najveće zvezde igre pod obručima.

Na naslovnoj strani časopisa “Sports Illustrated” iz 1991. prvi put se pojavio pojam “Dream Team”, tj “Tim snova” koji je najavio početak nove ere u kojoj će košarka doživeti globalnu ekspanziju.

Bila je to, muzičkim rečnikom rečeno, prava “supergrupa”. Tri najveća igrača tog vremena, Majkl Džordan, Medžik Džonson, Leri Bird; nezamenjivi Čarls Barkli; još sedam Ol Star igrača, centri Dejvid Robinson i Patrik Juing, na četvorci Karl Meloun, na krilu Skoti Pipen, Kris Malin i Klajd Dreksler, plejmejker Džon Stokton, kao i najbolji koledž igrač i buduća NBA zvezda Kristijan Lejtner.

Nisu izostale kontroverze. Ajzea Tomas, superstar Detroita nije dobio poziv, navodno zbog Majkla Džordana koji je uslovio svoj nastup njegovim izostankom. Postojala je velika netrpeljivost Džordana prema Tomasu koja je prevazilazila rivalstvo Bulsa i Pistonsa i njihove čuvene okršaje u plejofu. Druga kontroverza vezana je za izbor koledž igrača koji je trebalo da popuni roster. Šakil O’Nil kao prvi pik na draftu važio je za glavnog kandidata, ali je izabran Lejtner koji je sa svojim Djuk Blu Devilsima dva puta zaredom osvajao NCAA titulu.

Svet je konačno dočekao početak Olimpijskih Igara u Barseloni 1992. i dolazak nezapamćene atrakcije zvane Drim Tim.

Amerikanci su se za turnir pripremali u Monaku gde su proveli šest dana. U slobodno vreme, posećivali su nudističke plaže, kazina, restorane. Selektor Dejli priznaje da mu nije padalo na pamet da nameće bilo kakva ograničenja i rokove.

Ako bih postavio ograničenja, onda bih i ja morao da ih poštujem, a znate da se klub Džimiz otvara tek u ponoć”, kroz šalu se pravdao Dejli.

Zbog neviđene popularnosti koju je uživao Drim Tim, cela ekspedicija je umesto boravka u Olimpijskom selu sa ostalim sportistima, izabrala Hotel Embasador i popunila 80 od ukupno 98 soba koje su bile na raspolaganju.

Čarls Barkli je bez problema šetao gradom bez ijednog telohranitelja. Kada su ga pitali zašto nema obezbeđenje, Barkli je pokazao svoje pesnice uz odgovor “Ovo je moje obezbeđenje”. Druga anegdota vezana za Barklija nastala je na konferenciji za novinare pred meč sa Angolom kada je izjavio:

Ne znam ništa o Angoli, ali Angola je u velikoj nevolji.”

Angola je izgubila sa 116:48, ali ni ostali protivnici nisu prošli mnogo bolje. Prosečna razlika na mečevima Drim Tima iznosila je 44 poena.

“Najneizvesnije” je bilo u finalu gde je pobeđena Hrvatska sa 117:85. Hrvati se mogu pohvaliti da su u jednom trenutku čak imali i prednost, pri rezultatu 25:23.

Najveća žrtva Amerikanaca bio je Toni Kukoč, a razlozi su bili krajnje lični. Kukoč tek što je potpisao za Bulse, i dobio platu veću od Skotija Pipena. To kao da je razljutilo zvezdu Čikaga koja je okršaj sa Kukočevom selekcijom videla kao priliku za osvetu. U tome mu se pridružio Džordan, a dogovor je bio jasan: Sprečiti Kukoča da uradi bilo šta na ovoj utakmici.

Na kraju su Hrvati ipak uspeli da izgube sa manje od 40 razlike, što je na Olimpijskom turniru pošlo za rukom još jedino Portoriku.

Za većinu igrača SAD igranje na Olimpijskim Igrama bilo je jedinstveno iskustvo i vrhunac karijere o čemu govore i izjave nakon turnira. Za ostatak sveta, to je bio događaj koji je zauvek promenio pogled na košarku. Svet je poludeo za ovim sportom. NBA će 90-ih postati globalni fenomen, Džordan planetarna zvezda. Ništa više neće biti isto kao pre…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare