Havijer Sotomajor: Kubanski princ visina

Getty iamges/Denis Doyle

Retki su bili sportisti, koji su mogli da vam potpuno zaokupe pažnju koliko svojim nastupima, toliko i pojavom i ponašanjem. Jedan od njih svakako je bio kubanski skakač uvis Havijer Sotomajor.

I vrapci na grani već znaju: Svetski rekord u ovoj disciplini od 2.45 postavio je Havijer Sotomajor 23. jula 1993. na mitingu u Salamanki. Ovo je jedan od najstarijih rekorda na snazi u muškoj atletici. Da li će ga neko uskoro oboriti, pa, moguće je, ali to neće oduzeti Sotomajoru mesto u istoriji i u srcima nas koji smo imali tu sreću da ga gledamo.

Rođen je 13. oktobra 1967. u mestu Limonar. Pošto je u Kastrovoj Kubi sve bilo predodređeno, Sotomajorova budućnost je bila da igra košarku, ali Havijer nikada nije bio jedan od onih koji rade ono što mu drugi kažu. Tako se, skoro iz inata, oprobao u atletici i momentalno ostavio bez teksta ljude koji su bili zaduženi za taj sport. Morali su da mu udovolje.

Onako vižljast, sa belim čarapama podignutim do kolena i uz obavezne naočare za sunce, bilo da ga ima ili nema, privlačio je pažnju gde god bi otišao. Novinari su stajali u redu kako bi dobili intervju od njega nemajući pojma šta im se sprema. Nekada biste dobili šture odgovore, bukvalno samo „da“ i „ne“, a nekada biste dobili priče za naslovnu stranu, jer to je, jednostavno, bio putujući rijaliti šou zvani Havijer Sotomajor.

 

Zvanično 194 centrimetra visoki Kubanac (neki tvrde više, neki manje) veoma rano je počeo da briljira i na velikim takmičenjima, pa je tako sa samo 16 godina prvi put oborio svetski rekord, juniorski, naravno, skočivši 2.33. Vrtoglavi uspon se nastavljao, pa je tako 1985. uzeo bronzu na Svetskom prvenstvu u dvorani. Na Igrama u Los Anđelesu nije učestvovao zbog kubanskog bojkota, a izborio je mesto u timu.

Prva veća titula bila je zlato na Panameričkim Igrama 1987. Sledeće godine, postavio je novi svetski rekord u omiljenoj Salamanki, kada je preleteo preko 2.43. Voleo je Španiju, ali nikada nije prihvatio njihove mnogobrojne ponude da uzme državljanstvo. Samo dan kasnije, počinjale su Olimpijske Igre. Ali, Kastrova Kuba ih je bojkotovala zato što su 1988. dodeljene Seulu, odnosno, državnom „neprijatelju“ Južnoj Koreji.

Getty Image Michael Steele / Staff

Već sledeće godine, ponovo je podigao sopstvene standarde i svetski rekord skočivši 2.44 u San Huanu. Havijer Sotomajor drži i dvoranski svetski rekord sa 2.43. Postavio ga je četvrtog marta 1989. u Budimpešti. Čisto da se zna, i taj rekord je i dalje na snazi. Njegove bitke protiv visina privlačile su publiku. Imao je tu harizmu koja se ne uči na treningu. Činilo se, sa kakvom lakoćom skače, da je samo pitanje trenutka kada će preko 2.50. Izgledalo je, kao da je jedan od nas, a opet, bio je tako daleko od toga.

Na SP u Tokiju 1991. osvojio je srebro, da bi u Štutgartu 1993. konačno bio na najvišem stepeniku. Između toga, u Barseloni 1992. postigao ono što smatra za najveći uspeh u karijeri i najveći uspeh u životu pored rođenja dva deteta – okitio se olimpijskim zlatom i kosmička pravda je bila zadovoljena. U Geteborgu 1995. kolekciji je dodao još jedno svetsko srebro.

Jack Taylor/Getty Images

Igre u Atlanti 1996. propustio je zbog povrede. Karijera jednog običnog skakača traje oko 10 godina zato što treninzi i takmičenja ostavljaju veliki „stres“ na zglobovima, kolenima, leđima. On je imao i hronične probleme sa Ahilovom tetivom, pa je zalet skratio sa devet na sedam, pa na pet koraka. Njegova je na kraju trajala skoro 20 godina i to ne samo zato što je bio dijamant prirode, već zato što je besomučno želeo ponovo na zaletište. To je bilo jedino mesto gde je bio potpuno siguran. Od teškog detinjstva na Kubi, novinara, od sebe samog…

Sotomajora je od ostalih odvajala još jedna stvar. Pre skoka bi zatvorio oči, kao da za trenutak odluta negde, a onda se vrati na zaletište. Postoje kompleksne ličnosti, a onda postoji Havijer Sotomajor. Pao bi jedan rekord, a sutra bi počele priče o dopingu. Pao bi drugi rekord, a onda bi krenule priče o tome gde je i kako proveo noć. Ali, čak i on je znao da mora da odvoji trening od uživanja. Zato je bogomdanom, jedinstvenom talentu dodao tim psihologa. Najboljih psihiloga.

Dean Mouhtaropoulos, Getty Images Sport

Satima, ležao bi u klimatizovanoj prostoriji sa zatvorenim očima. Savršeno miran, ali potpuno znojav. Na neki način, hipnotisan. Proživljavao bi svaki skok. Prvi, drugi, treći korak. Odraz sa leve noge. Fozberijev „flop“. Pad na udobni sunđer. Preskočena letvica. Bez dodirivanja. Odatle zatvorene oči pred skok. Životni cilj mu je bio 2.46. Završio je samo centimetar niže od toga. Koliko nas može da kaže da je došlo na samo centimetar od svog životnog cilja? Od većih medalja, usledilo je još svetsko zlato u Atini 1997. kao i olimpijsko srebro 2000. u Sidneju.

Imao je pozitivan test na kokain 1999. Kubanski doktori su ga spasili suspenzije rekavši da su mu oni davali čaj od koke bez njegovog znanja. Ipak, ta medalja sa Panameričkih medalja mu je oduzeta. Septembra 2001. Havijer Sotomajor je objavio da odlazi u penziju nakon što je imao pozitivan doping test na nandrolon kada je osvojio četvrto mesto na Svetskom prvenstvu u Edmontonu. On i dalje tvrdi potpunu nevinost, dok iz IAAF-a njegov slučaj nazivaju „kristalno jasnim“. Bio je to kompromis da bi izbegao doživotnu suspenziju. Kako samo on zna, odjedrio je u legendu.

Havijer Sotomajor sada drži motivacione govore i finansira salsa bend u kome sviraju njegovi prijatelji i verovatno bi i dan danas, sa 53 godine, bio u igri za visok plasman u bilo kom takmičenju u skoku uvis. Ako se nekada budete šetali Havanom, garantovano ćete u jednom od noćnih klubova naleteti na njega. A ako vas baš zanima u kom je klubu, ispred ćete naći parkiran najnoviji model Mercedesa sa registracijom 245…