
Jako mali broj odbojkašica na planeti može da se pohvali činjenicom da su igrale na pet Olimpijskih igara.
Posle Pariza, na večnoj listi pronaći će se i mesto za Maju Ognjenović. Legendarna Zrenjaninka, koja će 6. avgusta baš u „Gradu svetlosti“ napuniti 40 godina, želi da sa najveće reprezentativne scene ode sa najsjajnijom medaljom.
„I uvodni i glavni i završni deo priprema odradile smo na najbolji mogući način. U suštini, pripreme nisu bile toliko duge, kakve su znale da budu prethodnih godina. Ipak, mislim da smo spremne i fizički i mentalno, što je jako bitno, jer ako emocije nisu kako treba, može da bude problema. Jedva čekam let i ulazak u selo, a sutra i taj trening meč sa Japankama. To će biti završni deo naših priprema.“
O ambicijama i ciljevima, Maja kaže samo kratko:
„Znate ih, nadam se da ćemo ih ispuniti.“
Uloga barjaktara na ceremoniji svečanog otvaranja Igara velika je čast za jednu od najvećih sportistkinja koja je naša zemlja ikada imala.
„Tu nije bilo mnogo šta da se vežba. Verujem da je sve poseban osećaj, a erupcija emocija sigurno će eksplodirati 26. jula. Srećna sam što smo tog dana dobile slobodno, pa će biti vremena da se dodatno pripremimo za taj trenutak.“
Na temu „psihološkog pritiska“ i očekivanja nacije, Ognjenovićeva još dodaje:
„Neka klasična vrsta pritiska ne postoji. Mi smo jedan veliki tim i uopšte nije bitno da li su neke devojke bile u Riju, ili Tokiju. Imamo pet debitantkinja, koje nisu do sada osvajale olimpijske medalje, ali to ne znači da se one u terenu neće ponašati kao da su bile deo te priče. Razlog dužine trajanja ove generacije ogleda se baš u činjenici da su sve devojke koje su ulazile u nacionalni tim, brzo prihvatale taj, nazovi šampionski kod.“
Jedan od najboljih dizača na planeti vidi šest selekcija u borbi za odličja.
„Pored nas, mislim da Italija, Brazil, SAD, Kina i Turska ravnopravno konkurišu za sve tri medalje. Diplomatski je da kažem da je svako odličje uspeh, ali ono što većina nas osećamo u sebi je verovatno nešto drugo“, priznaje Maja.
Pred Majom su pete Olimpijske igre, a ona kaže da je osećaj isti, kao i sada već davne 2008. godine?
„Neki dan smo u svlačionici počele priču o pakovanju za Pariz i osetila sam tu neku euforiju, kao pred Peking. Možda je i to razlog što sam sve ove godine tu gde jesam. Srećna sam i zahvalna, jer sam bila deo najuspešnije generacije, da li one iz 2008. ili ove iz 2024, sasvim je svejedno. Postaću jedna od retkih odbojkašica sa pet Olimpijskih igara i to me zaista čini ponosnom“, rekla je na kraju Ognjenovićeva, koja je odigrala 322 zvanična meča za A selekciju Srbije.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!