Srpski kolektiv i Kari Pešić bolji od Australije

Olimpijske igre 6. avg 202422:40 1 komentar
Harry Langer/DeFodi Images via Guliver image

Kakav rolerkoster, kakvo hodanje po ivici sečiva, kakvo treniranje nerava punih 45 minuta, sve do pobede i, prolaska u polufinale Olimpijskih igara košarkaša Srbije. Mogli bi da nađemo mnogo minusa „orlova“ u duelu sa Australijom, mnogo kritike na račun (mekoće) igre, promašaja, pa čak i izvesne ležernosti kada se gubilo neprirodno visokom razlikom, ali se plasmanu u zube ne gleda.

Kakvi god da su bili pojedinci, srpski kolektiv je do poslednje kapi znoja izborio borbe za medalju, kao i koncept odnosno iskustvo jednog Svetislava Pešića. Tim ključevima je „zaključan“ rival po mišljenju Marina Sedlačeka, stalnog konsultanta Sport kluba.

„Ekipa koja gubi minus 24 u 14. minutu, pa stigne do plus šest za manje od trajanja jednog poluvremena, ima karakter, Da budem još konkretniji, utakmicu je na neki način dobio selektor Kari Pešić. Jer, mnogo je teško, vratiti se na put koji nešto obećava u svom onom haosu, ogromnoj razlici na početku drugog perioda. Prave se izmene, traži brza reakcija, a sve može lako da bude kontraproduktivno. Logično je da je potrebno vreme za pravu petorku, pa da se ugleda neko svetlo na kraju tunela.“

Srpski reprezentativci su do odmora uspeli da povuku „ručnu“ i prepolove minus, što je bila kakva, takva nada da u nastavku neće samo gledati šta ih je to snašlo u četvrtfinalu.

Povezane vesti

„Kada se pogledaju parametri na poluvremenu, postojala je nevelika razlika između Australije i nas, osim, što nije nimalo zanemarljivo, raspoloženih pojedinaca poput Džoša Gidija i Petija Milsa. Ali, u određenom trenutku, pojavljuje se kolektivni duh, što nas je do kraja krasilo, čak i u dodatno napetom produžetku, gde je sve bilo otvoreno do kraja. Od desetorice igrača (Plavšić nije ulazio, Jović bolestan), čak šestorica su imala dvocifren učinak.“

Sagovornik skreće pažnju i na još jedan segment, koji s pravom kritikujemo od početka turnira.

„Faktor slobodnih bacanja, specijalno u poslednjih 180 sekundi, samo jedan promašaj (9-8), a do tada 9-6. To su te „sitnice“ u onakvoj utakmici, koje su povukle napred, do prednosti od 8:3 u samom finišu dodatnih pet minuta. Naši su znalački odigrali završnicu sa punom koncentracijom, bez obzira na neke greške.“

Da li jedna ozbiljno kvalitetna selekcija, barem na papiru, sme sebi da dozvoli onoliki minus već u 14. minutu?

„E, pa ni protivniku preciznije njihovom selektoru, Brajanu Gordžanu, nije bilo lako da rani plus 24 „ishendluje“ na pravi način. Uvodeći igrače sa klupe u tim momentima, oborio je ritam, a već u trećem periodu se reflektovalo sa našim minimalnim vođstvom (61:60), kao da je sve krenulo ispočetka. Ono što je na drugoj strani demonstrirao naš Kari, pa nije trenerska disertacija, da ga toliko ne glorifikujem, mada uvek kažem ono što mislim, a ne zanimaju me opaske drugih, imao je koncept u vođenju meča. U drugom poluvremenu, njegov australijski kolega se rukovodio potezima Pešića. A, to već nije bilo dobro za kengure.“

Srbija je imala šansu da izbegne produžetak, ali na tri dobra poteza, dešavala se greška, pa „Jovo, nanovo“…

„Odigrali smo pametno i mirno u tih pet minuta. Pre toga smo dočekali da se stabilizujemo, da se probude igrači sa klupe, kako ih nazivamo. Kao Gudurić na kraju druge četvrtine, kasnije Micić, pa Dobrić, dali su mnogo važnih poena. Na kraju je, ipak, Jokić bio onaj jezičak na vagi, sve sa somborskim „šatlom“.

Samo kritika poteza, ne pojedinaca
„Reprezentaciju uvek gledam sa patriotskog aspekta, mogu da kritikujem poteze, a ne ličnosti, pojedince. Svi su oni došli da se bore i „brane“ (boje) Srbije, nekada bolje, a ponekad nešto i ne polazi za rukom. Desio se onaj „prekid“ u prvih 14 minuta, a u život je vratio kolektiv, ne pojedinac, Jeste, i Bogdanović je promašivao, Jokić gubio lopte, da dalje ne nabrajam, ali je tim krenuo. Setite se samo agresivnosti Avramovića koja je urodila rezultatom, bez obzira na onaj bespotrebni faul nad Egzumom u trećem periodu. Ako ga je selektor izvukao, ali je znao i da istrpi i sačeka pravog Micića. Sve je to stvar velikog iskustva Pešića. U ovakvom meču, ključna uloga trenera.“

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare