Iako nam je svima žao što Nikola Jokić u poslednjoj četvrtini meča sa Portorikom nije dobio šansu da napravi tripl dabl i postane tek četvrti u istoriji koji je na Olimpijskim igrama postigao taj podvig, za reprezentaciju Srbije je dobro što ga Svetislav Pešić nije vratio na teren.
Selektor kaže da nije ni znao da najboljeg svetskog košarakaša samo jedna asistencija deli od tog sjajnog uspeha, ali i da je znao, dobro je postupio. Zašto? Zato što je takvim potezom pokazao da je interes reprezentacije ispred pojedinačnog. Jer da ga je uveo, niko ne bi verovao da nije znao već bi svi mislili da ga je uveo da juri taj podvig.
Da objasnim, možda bi za navijače bilo super da imamo jednog od četvorice koji su u istoriji napravili ovakav podvig, ali za srpsku reperezentaciju čija je želja medalja na Olimpijskim igrama – to nije glavni cilj.
Jednostavno je to objasniti. Prvo, da je Jokić ušao zbog tripl dabla, a nijedan drugi razlog nije postojao, jer je on već odigrao dovoljno minuta a Srbija je imala ogromnu prednost, meč bi se verovatno pretvorio u jurenje te asistencije. Ekipa od toga ne bi imala nikakve koristi.
Drugo, za reprezentaciju je mnogo važnije bilo uigravanje ostalih centara i za Pešića je prioritet bio da Nikoli Milutinovu da maksimalnu minutažu, kao i da debitant Uroš Plavšić oseti barut. Da je Jokić ponovo izašao na teren, Milutinov ne bi imao priliku da odigra celu četvrtinu, a pitanje je da li bi Plavšić postigao prve poene za nacionalni tim.
Naravno, možda bi Jokić u prvoj akciji postigao tu asistenciju i odmah mogao da ustupi mesto na terenu drugome ali za to nema garancije. Koliko puta se dešavalo da Nikoli u NBA nedostaje samo jedna asistencija pa je ne ostvari iako igra do kraja. Jednostavno, asistencije je najteže ostvariti u tom magičnom trouglu tripl dabla jer ne zavisi sve od igrača koji dodaje loptu. Treba i onaj drugi da je ubaci u koš.
Postoji i treći razlog zašto je bolje što Pešić nije uvodio više Jokića. Ostali igrači u reprezentaciji nisu navijači. Oni nisu u Pariz došli da bi nekome pomagali da postigne individualne podvige već da sa Srbijom okače medalju oko vrata. Svi oni odlično osećaju šta je najbolje za reprezentaciju i svi su oni videli da je Pešić baš to uradio pruživši priliku Milutinovu i Plavšiću. Možda bi timski duh bio poremećen da je selektor drugačije postupio, da je interes jednog igrača stavio iznad kolektivnog.
Ego velikih asova, a srpski tim u Parizu je prepun takvih, nikada se ne sme potcenjivati, čak i ako oni to ne pokazuju. Željko Obradović je o tome odlično pričao posle fijaska reprezentacije na Prvenstvu Evrope 2005. u Beogradu.
Zato je Pešić, svesno ili nesvesno, odlično postupio. Srbija ima samo jedan cilj u Parizu, a to je što blistavija medalja. I sve treba tome podrediti. Posle meča sa Portorikom to je još jasnije.
BONUS VIDEO
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC














Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare