"Samo da ne igraju opet Čifsi i Fortinajnersi", "više nije zanimljivo", "takmičenje je namešteno"... Sve su to komentari javnosti koja prati američki fudbal u Sjedinjenim državama, ali i globalno. Tačnije - negodovanja velikog broja njenih članova.
E, pa – da se razumemo, jedan od uzroka monotonije je dominacija. Monopol, nadmoć, prevlast – nazovite je kako već želite. Javlja se u svim mogućim tržišnim utakmicama i životnim sferama, makar ljudi sa ovih prostora to dobro znaju. Ono što ipak ne krasi takvo stanje je slučajnost. Direktni faktori uz brojne okolnosti kroje priču… a najaktuelnija je ta da ćemo u Superboulu LVIII u Las Vegasu gledati okršaj Kanzas Siti Čifsa i San Francisko Fortinajnersa (opet oni, da).
Možda bismo i drugu godinu zaredom imali iste aktere Superboula da se u finalnoj utakmici Nacionalne fudbalske konferencije prethodne sezone nije povredio kvoterbek Fortinajnersa Brok Pardi. Kako li dođosmo uopšte u tu situaciju?
Glavni razlog toga nije neophodno preterano naglašavati – radi se o dve pakleno kvalitetne ekipe, u kojima talenat kipti kao kad zaboravite na uključenu ringlu. Sezona čija je kruna pred nama jedna je od najkompetitivnijih ikad viđena, a učesnici finala su timovi koji sve vreme važe za favorite.
Kada smo dočekali finala Američke i Nacionalne fudbalske konferencije – očekivali smo da „izgori“ sve. Baltimor Rejvensi i Detroit Lajonsi su franšize koje su zahvaljujući izvsnim partijama ove sezone prikupili simpatije velikog broja zaljubljenika u američki fudbal, ali su na kontroverzan način protraćili zlatnu priliku.
Baltimor se protiv Kanzas Sitija samoinicijativno odrekao najvećeg ofanzivnog aduta – trčanja. Izabranici Džona Harboua su tek u svakoj šestoj akciji nosili loptu po zemlji, a predvidivost je znatno naškodila i pas igri Rejvensa. Zato su Čifsi izborili plasman u svoj četvrti Superboul u poslednjih pet sezona, čak lakše nego što se očekivalo.
Puleni Endija Rida su osporavani ove sezone kao gotovo nikada pre. Problema jeste bilo, naročito u hvatačkom korpusu, ali najbolji treneri svoj plan prilagođavaju adutima i igračima koje imaju na raspolaganju. Od mašine za terorisanje protivničkih odbrana kroz vazduh, Kanzas Siti je izvršio tranziciju u tim koji je itekako sposoban da pobeđuje i kada nema razornih dodavanja (u tolikoj meri) – trčanjem, ali i uz pomoć odbrane koja gotovo da nema oscilacija.
Ako su Rejvensi stradali jer su se odrekli svog identiteta, Detroit Lajonsi su finale NFC izgubili od San Franciska jer su se svog slepo držali. Kao pijani plota – tačnije, glavni trener Den Kembel. Čovek je genije – u samo par sezona je franšizu koja je služila kao podsmeh pretvorio u kandidata za titulu, ali do nje ove sezone neće doći jer je zakleti hazarder. Adrenalin džanki.
Voli da rizikuje, i tu bar za sad nije bilo mnogo pomoći. Odbijao je sigurne poene šutevima i do besvesti išao na konverziju četvrtog dauna – što je i direktno kumovalo istorijskom preokretu Fortinajnersa. Nemate mnogo luksuza kada igrate protiv tima koji je talentovan poput onog koji vodi Kajl Šenehen…
Čudna je ovo sezona. Veliki broj nominalno kvalitetnih timova doživeo je oscilacije zadivljujućih amplituda (i u pozitivnom i u negativnom smislu). NFL svet je zahvatila manija Tejlor Svift (da, naravno da će doći da bori Trevisa Kelsija iako je sinoć nastupala na drugom kraju planete). Filadelfija Iglsi su prvo gazili sve pred sobom, pa postali predvidivi do neprepoznativosti.
Brojni drugi timovi su imali turbulencije na startu sezone, a i povrede su znatno promenile odnos moći u NFL. Nada Njujork Džetsa trajala je čitave četiri akcije… I kako takva jedna sezona da se završi sa, barem na papiru, jednim konvencionalnim finalom?
To je zato što Čifsi i Fortinajnersi ne greše. San Francisko je prošle godine bez Superboula ostao samo jer mu nije preostao nijedan funkcionalan kvoterbek, a o dinastiji kakva nesumnjivo već jeste Kanzas Siti smo diskutovali. Vrlo često onaj koji ne oscilira nadmaši onog čiji potencijal ne zna za granice.
E sad, konačno o predstojećem Superboulu LVIII. Očekuje nas revanš borbe za titulu od pre četiri godine. Tada su Čifsi slavili rezultatom 31:20, i to nakon što su sa tri vezana tačdauna u poslednjem kvartalu utakmicu rešili u svoju korist. Kao i ove sezone sa Rejvensima, zapostavljanje trčanja je, uz kukavičluk i katastrofalno rukovođenje satom, koštalo tada Šenehenov tim.
Aktuelni šampion se u međuvremenu znatno više promenio od San Franciska. Ne pričam o imenima, već o strukturi ekipe. Nema superzvezde na poziciji hvatača – vajd risiver Tajrik Hil je član Majami Dolfinsa, mnogih istaknutih defanzivaca, ni ofanzivnog koordinatora Erika Bijenemija. Sve to nije ni preterano, „kičma“ je ostala netaknuta: kvoterbek Patrik Mahoums i glavni trener Endi Rid. Dvostruki MVP će ipak morati da bude veoma obazriv, jer će biti lišen zaštite vrhunskog ofanzivnog linijaša Džoa Tunija, bez kojeg će Čifsi pokušati da ukrote ozloglašenu defanzivnu liniju Fortinajnersa.
Fortinajnersi su gladni uspeha – delom zbog ličnih i kolektivnih ambicija, ali i zbog propuštenih prilika i „maltretiranja“ koje od dela javnosti trpe. Brok Pardi samo „rukovodi igrom“, reče nezaposleni nekadašnji najkorisni igrač lige Kem Njuton. Ali San Francisko radi nešto što Karolina Pantersi nisu tokom čitave karijere svog Supermena – čuva ga i okružuje talentom.
Raningbek Kristijan Mekefri je upravo iz Pantersa došao u Kaliforniju, a ofanzivna linija i hvatački korpus Fortinajnersa je ono od čega su verovatno satkani Kemovi snovi.
Bilo je zastrašujućih timova, naročito pre nego što je uveden seleri kep, a ova generacija Fortinajnersa ima priliku da se po prvi put domogne prstenja. Na drugoj strani ih čeka dinastija Mahoumsa, Kelsija i Rida, koji žele da odbrane titulu i postanu šampioni treći put u poslednjih pet godina.
Superboul LVIII na programu je u noći između nedelje i ponedeljka, pola sata nakon ponoći.
Bonus video:
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare