
Teško da će međunarodne sportske organizacije moći da se ogluše zahtevu MOK da se na svaki način bojkotuju ruski sportisti, da se otkažu takmičenja određena da se održe u Rusiji, da se i preko sporta pokaže šta te organizacije, bez sumnje značajne u svetskom životu, misle o ratu sa Ukrajinom.
Izvesno je da u ovom trenutku ne izgleda da bi neka takmičenja mogla da se održe u Rusiji. Animozitet prema Kremlju se pokazuje u svakom obliku, taman posla da se još zemlje, sportski jakog zapada pojave u Moskvi, Kazanju, Sankt Peterburgu… Bez njih to ne bi bilo to.
Dovoljno je podsetiti se Moskve 1980. i Los Anđelesa 1984. Prve Igre bez zapada, druge bez istoka. I svi rezultati su bili analizirani kroz četvoro očiju. Jugoslovenskim vaterpolistima se, na primer, zlato u LA tretiralo kao slučajno jer nije bilo neprikosnovenih Sovjeta, jakih Mađara, nezgodnih Kubanaca. Tek je svetsko zlato u Madridu 1986. dovelo do priznanja neprikosnovenosti Rudićevih momaka.
Da ne spominjemo sankcije UN prema SR Jugoslaviji i izostanak velikih asova od 1992. do 1994. Ni tada Divac, Stojković, Milanović nisu bili krivi. Sportisti ni sada ne snose krivicu ni za šta u ovom meču preko nišana dve velike zemlje.
Ipak, da su Olimpijske igre za par meseci na njima Rusa sigurno ne bi bilo, osim da se za neki dan dogodi čudo i ovo ludilo prestane. Hipotetički, čak i da se to dogodi i Rusi pojave, teško da bi izbegli osudu da su došli iz zemlje koja je bila agresor. Naravno, ukusi su različiti, ostavimo političarima da rešavanje krivice i odgovornosti rešavaju u svom, često nerazumnom ponašanju, u kojem snaga argumenata ne mora da bude faktor iks.

Sport i sportisti su jednostavno kolateralna šteta, žrtve rata, razaranja, ubijanja. I kada se sve pogleda biće to minimalno u odnosu na one koji su izgubili sve. Biće potrebno da prođe dosta vremena da na sportskim terenima na kojima će se pojaviti Rusi bude sve normalno. Setimo se krvavog vaterpolo obračuna Mađara i Sovjeta na Olimpijskim igrama 1956. kada je bazen bio pun krvi, kada je lopta bila u senci udaranja, fizičkih obračuna. Malo pre toga su Sovjeti ušli u Budimpeštu. Zamislite sada susret Rusije i Ukrajine. Možda je bolje ne zamišljati.
Lako je predvideti rasplet. Dok traje rat koji je svet velikom većinom ocenio kao napad Rusije na Ukrajinu, sportisti jedne od najvećih zemalja na svetu neće osetiti draž međunarodnih takmičenja. Kada se sve bude smirilo, kada bude pronađeno rešenje prilagodljivo svima i priznato od svetskog mnjenja počeće povratak Rusa na sportsku mapu sveta. Taj povratak može baš da potraje.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!