Razlika koju pravi 14 godina

Kineski zid 8. feb 202212:00 > 16:57 0 komentara
Ptičje gnezdo, Peking 2008.
Tim De Waele/Getty Images

Peking je prvi grad kojem je pripala ta čast da bude domaćin kako letnjih, tako i zimskih Olimpijskih igara, a to se desilo u razmaku nešto manjem od 14 godina. U tom periodu se mnogo toga promenilo, možda Kina najviše, čak i kada se izuzme pandemija koronavirusa koja je već više od dve godine deo globalne svakodnevice.

Povezano

Za najveću razliku između Igara 2008. i ovih sada jeste kriv koronavirus, a kao posledica toga tribine su gotovo prazne – karte nisu ni puštene u prodaju, već ih dele državne kompanije ili organizacije koje vodi Komunistička partija. Od svih koji dođu u posed karata očekuje se da se pridržavaju striktnih propisa, koji uključuju i potencijalni karantin, kao i gotovo svakodnevna testiranja.

Uticaj koronavirusa se vidi svuda, zapravo smo se svi već i uveliko navikli na to, ali druge razlike i ne mogu da se primete golim okom. Kina je Igre 2008. godine iskoristila da se pokaže u lepom svetlu, pošto je samo nekoliko meseci ranije bila u centru pažnje zbog prirodnih katastrofa i pobune 70.000 monaha na Tibetu, koji su tražili bojkot najveće planetarne sportske smotre. I to je učinila akcentom na sve bolju ekonomiju zemlje, kao i društvo koje je postalo sve više otvoreno za tuđe ideje.

Čini se da sada više nije isti slučaj, pošto novi lideri vladajuće Komunističke partije smatraju da je došlo vreme da se drugi uklope u viziju Kine, a ne ona u njihovu, dok se ona uzdiže do mesta na svetskoj sceni koje joj navodno pripada. U pogledu infrastruktue Peking jeste rapidno napredovao, a u prilog tome ide činjenica da je grad u vreme Igara 2008. godine imao šest linija metroa, da bi u međuvremenu taj broj bio povećan na 27, uz 459 stanica, a na tome se neće zaustaviti.

Peking
HelloRF Zcool/Shutterstock, Inc.

Sam izgled Pekinga se promenio, pošto su Igre nagoveštavale da će Peking u arhitektonskom smislu postaviti standarde u decenijama koje slede. U to vreme, između ostalog, izgrađeni su novi moderni aerodrom, Nacionalni centar za primenjene umetnosti, pored olimpijskih borilišta među kojima se izdvaja stadion „Ptičje gnezdo“, koji se koristi i sada, 14 godina kasnije. Ali, to je bilo to, pošto Peking nije nastavio istim putem, baš naprotiv jer, kako je predsednik Kine Si Đinping jednom prilikom rekao „dosta je bilo čudne arhitekture“.

I tu dolazimo do najozbiljnijeg problema unutar same Kine, a to je uticaj vlasti, pošto se praktično guše svi pokušaji opozicije da propagira svoje ideje. Kao i 2008, tako i sada, protivnicima Komunističke partije je jasno stavljeno do znanja da ne pokušavaju da urade bilo šta sada kada je sva pažnja sveta uperena u njihovu zemlju. Razlika je što je broj tih koji žele da ukažu na probleme sve manji i manji, pošto su svi redom ućutkani. O kršenjima ljudskih prava u Kini se poslednjih godina mnogo i pričalo i govorilo, a sve je manje volje širom sveta da se skrene pogled sa problema, međutim, dug je put do promena.

Zato se, vratimo, ipak, Igrama. Jedna konstanta između onih od pre 14 godina i ovih sada je reditelj ceremonije otvaranja Jimu Žang. Te 2008. godine Žang je dao zadatak sledećim rediteljima spektakularno osmišljenom ceremonijom u kojoj je učestvovalo 15.000 ljudi, a koja je koštala oko 300 miliona dolara. Budžet za otvaranje od pre nekoliko dana nije bio ni izbliza toliki, ali je oduzeo dah svakome ko ga je gledao u direktnom prenosu. On je na savršen način prikazao viziju Kine, ali je ipak glavna uloga bila poverena sportistima, kako i treba da bude.

Jusein Bolt
Mark Dadswell/Getty Images

Ove Zimske olimpijske igre već su iznedrile neke heroje, ali većina tek treba to da postane do 20. februara, kada se zatvaraju. Na Igrama 2008. godine učestvovalo je 10.942 sportista iz 204 zemlje u 302 discipline, na njima je postavljeno oko 40 svetskih, kao i 130 olimpijskih rekorda. Predstavnici 87 zemalja stigli su do medalja, a prve u istoriji proslavili su Tadžikistan, Avganistan, Mauricijus i Togo. Prve zlatne medalje za svoje zemlje u istoriji osvojili su Badar-Ugan Enhbat u boksu i Tuvšinbajar Najdan u džudou za Mongoliju, i Irving Saladino u skoku udalj za Panamu.

Heroji

Među ostalim olimpijskim šampionima izdvojila su se dvojica – Majkl Felps i Jusein Bolt. Američki plivač je osvojio osam zlata, čime je nadmašio rekord Marka Spica iz Minhena 1972. godine po broju odličja na jednim Igrama. Felps je tada imao 14 olimpijskih zlata i dve bronze, da bi zahvaljujući uspesima u Londonu 2012. i Rio de Žaneiru postao najuspešniji sportista svih vremena. Povukao se posle Rija i 23 zlata, tri srebra i dve bronze.

Šta tek reći za Bolta? Tako nenadano se pojavio, a potom je oduševio ceo svet ne samo svojom brzinom, već kompletnom pojavom. Pre Pekinga je mali broj ljudi znao za njega, a posle njega su ga znali svi.  Osvojio je zlata na 100 i 200 metara, uz svetske rekorde u obe discipline, a uz to je trijumfovao i u štafeti, ali je Jamajka ostala bez tog odličja pošto je kasnije ustanovljeno da je Nesta Karter bio pozitivan na doping. Bolt je bio nezaustavljiv i na naredna dva izdanja Olimpijskih igara, a povukao se kao osmostruki (devetostruki svetski šampion).

Zimske olimpijske igre svakako ne privlače ni približnu pažnju kao letnje, ali i one imaju svoje heroje. Prethodnih dana smo već bili svedoci nekih fantastičnih priča, a mnoge su tek pred nama i mi ćemo se postarati da se čuje za njih, kao i da se ne skreće pogled sa brojnih problema. Možda se spektakularne ceremonije pamte godinama i decenijama, ali postoji mnogo toga što je vrednije od toga i novcem ne može da se kupi, samo o tome mora da se priča.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!