
Selektor rukometaša Crne Gore Dragan Đukić izjavio je da je ponosan na ono što su njegovi momci uradili na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj, iako su takmičenje završili u prvoj fazi.
Evropsko prvenstvo je završeno za Crnu Goru. Poraz od Nemačke 32:19, Makedonije 29:28 i Slovenije 28:19, učinak je momaka koje je selektor Dragan Đukić doveo u Hrvatsku.
Snovi o plasmanu u drugu fazu su ostali nedosanjani. Ostaje dilema kakav bi bio epilog da je u timu bio jedan od najboljih igrača planete Vuko Borozan, da je jedan od najboljih golmana planete Nebojša Simić bio potpuno spreman, da Nemanja Grbović nije imao problema sa povredom…
Selekor Dragan Đukić je preuzeo reprezentaciju Crne Gore kada je bilo malo onih koji su bili spremni na takav korak. Crna Gora je imala samo jedan bod posle dve odigrane utakmice u kvalifikacijama za EP. Borozan, Simić i Lipovina nisu želeli da igraju za reprezentaciju, dok muški ne dobije isti status i iste uslove kao i ženski rukomet.
Uspeo je da složi kockice, napravi pozitvnu hemiju i energiju u timu,pa je Crna Gora u konkurenciji sa Švedskom, Rusijom i Slovačkom stigla do smotre najboljih selekcija Starog kontinenta.
„Pre početka Evropskog prvenstva rekao sam za Sport Klub da je Evropsko prvenstvo početak kvalifikacionog ciklusa za Olimpijske igre. Sastav Crne Gore ima ogroman potencijal, ekipa je mlada i talentovana i može da traje dugi niz godina. Momci mogu da se bore za Olimpijske igre u Japanu, ali i za Olimpijske igre u Francuskoj. Odmah posle Evropskog prvenstva, saznaćemo ime rivala u baraž mečevima za plasman na Svetsko prvenstvo, koje je kvalifikaciono za Olimpijske igre. Da li ću ja biti selektor? Ugovor mi traje do juna meseca, moja želja postoji, ali je jasno da se pitaju čelnici Saveza“, naglasio je Dragan Đukić.
Pitanja nije bilo potrebno postavljati, Đukić je odmah napravio analizu ostvarenog na Evropskom šampionatu.
„Ja sam ponosan na momke i ponosan sam na činjenicu da smo izborili plasman na Evropsko prvenstvo. U Hrvatskoj smo pružili maksimum u ovom trenutku i možemo mirno da se pogledamo u ogledalo. Bilo je problema sa povredama. Vuko Borozan nije mogao, Nebojša Simić se čudesno vratio u sastav tima, Nemanja Grbović takođe nije bio potpuno spreman. Protiv Nemaca nismo mogli bolje jer je šampion Evrope objektivno daleko kvalitetniji od nas, a priliku za plasman u drugu fazu smo propustili protiv Makedonije. Da smo imali malo više sreće, malo više koncentracije, malo korektniji kriterijum suđenja, možda bi i epilog bio drugačiji.“
U poslednjem meču na prvenstvu protiv Slovenije, Crna Gora nije imala mnogo šansi.
„Verovali smo da u jednoj utakmici možemo da napravimo iznenađenje, iako je iluzorno trošiti reči o kvalitetima Slovenije kojoj od srca želim da ostvari snove na Evropskom prvenstvu i umeša se u borbe za medalje. Prvo poluvreme smo odigrali jako dobro. Bili smo u egalu, želeli smo da tako ostane i u nastavku. Računali smo da bi u toj situaciji nama raslo, a Slovencima padalo samopouzdanje. Međutim, rival koji je bio treći na prošlom Svetskom prvenstvu je pokazao da je bolji i da nije slučajno stigao do bronzane medalje na planetarnoj smotri.“