EKSKLUZIVNO: Mirko Poledica za SK

Sindikat profesionalnih fudbalera „Nezavisnost“
postoji već šest godina. Za to vreme urađen je veliki posao. Ali…

Svest klubova, saveza i ljudi koji rade u fudbalu o
tome šta Sindikat znači i može da pruži srpskom fudbalu nije daleko odmakla. I
dalje postoji nepoverenje, čak odbojnost, prema svemu što se radi.

Poslednji primer je dodela godišnjih nagrada
igračima iz Jelen Superlige…

SPFN je prvi put organizovao izbor za najbolji tim,
najboljeg igrača i najlepši gol sezone. Svi igrači Lige izabrali su najbolje
među sobom, ali ono što je trebalo u svet da ode kao pozitivna i lepa slika
srpskog fudbala na kraju je imalo mrlju.

Škripalo je, za početak, tokom samog glasanja…

„Moram
da kažem da je, kao i uvek, bilo klubova koji su shvatili da sve ovo radimo u
zajedničkom interesu i koji su nas dočekali na najbolji mogući način. Lepo smo
dočekani u OFK Beogradu, Zvezdi, Čukaričkom, Partizanu… A sa druge strane je
bilo i klubova koji nam nisu dali da dođemo… Uvek je tako… Onda se srećemo
sa igračima gde stignemo“, kaže za Sport Klub Mirko Poledica, predsednik SPFN.

Ono što je možda i veća muka je što se na samoj
ceremoniji pojavio samo jedan predsednik kluba, nije bilo predsednika
Fudbalskog saveza, nije bilo selektora ni jedne selekcije Srbije…

„Svi
su bili pozvani. Zar ne bi bilo lepo da se to radi zajednički? Značilo bi i
igračima i klubovima i Savezu. Odazvao se veliki broj trenera i to je za svaku
pohvalu. Ali, verujte da je bilo igrača koji su nam se žalili da trpe pritiske
i da im je rečeno da ne dođu na ceremoniju.“

„Mislim
da je ovo što smo uradili sa dodelom nagrada svima od velikog značaja. Poslali
smo lepu sliku u svet, a i onim igračima koji su dobili nagrade smo pomogli.
Verujem da je dan nakon toga svima njima cena duplo skočila na tržištu igrača.
To je svakako u interesu fudbalera, ali i klubova“,
nastavlja Poledica.

ŠEST
NAPORNIH GODINA

Nakon šest godina rada SPFN sa ponosom može da kaže
da je 93% igrača pristupilo organizaciji i da shvataju da je to u njihovom
interesu. Što se tiče Sindikata na istoku Evrope to je definitivno najveći
uspeh kada je u pitanju broj igrača koji su članovi Sindikata.

Poređenja radi, u Francuskoj su svi igrači članovi
sindikata. Imali su pre nekoliko godina slučaj da igrač odbija da postane član
sindikata.

„Jasno
vam je da je u pitanju bio čovek sa ovih prostora pa su nas zvali da mu
objasnimo da je to za njegovo dobro i da će mu to posebno značiti kada se
penzioniše. Nedavno je jedan naš igrač doživo tešku povredu, ostao je invalid i
više nije mogao da igra. Kada su ga u bolnici posetili predstavnici sindikata i
uručili mu ček na ime odštete, on nije mogao da veruje šta se dešava. Sindikat
ga je finansijski obezbedio dovoljno da može mirno da živi. To je ono što je
suština FifPro sindikata, da se pomogne igračima tokom karijere, ali posebno
kasnije.“

U početku je sve išlo sporo i teško. Svi su Sindikat
doživljavali (neki ga tako doživljavaju i danas) kao protivnika fudbala. Igrači
koji su pristupali Sindikatu trpeli su i trpe pritiske, ali polako shvataju da
je u njihovom interesu da imaju nekoga ko će stati iza njih kada dođe do
problema. A s obzirom na stanje u srpskom fudbalu, samo je pitanje kada će do
nekog problema doći.

Između tek završene sezone i početka sledeće veoma
je kratko vreme. Igrači neće imati ni minimum godišnjeg odmora predviđenog
Zakonom o radu i to ponovo otvara pitanje zašto i kako se fudbaleri ne
tretiraju kao i svi drugi radnici.

„Ove
godine igrači praktično neće ni imati odmor. Naravno, u najvećem problemu su
timovi koji će igrati evropska takmičenja. A to nije u redu prema igračima.
Neće dobiti zakonski predviđen odmor. Prema nekim medicinskim istraživanjima,
profesionalnom sportisti između dve sezone treba minimum četiri nedelje odmora
kako bi se njegovo telo regenerisalo i kako bi mogao da počne sa novim ciklusom
priprema. Za klubove će to biti veliki problem. Treneri će počinjati sezonu sa
igračima za koje ne znaju da li će ostati u klubu, a otići će svi kojima se
ukaže prilika. Sa druge strane, sezona je duga, 37 kola treba da se odigra, a
tu ne računam kup utakmice. Ova sezona će biti još gora i teža od prethodne.“

Rešenje može da se nađe, ali neophodni su oštri
rezovi, smatra Poledica. Možda bi, kaže, bilo dobro da je to urađeno i ranije,
da su neke dobre stvari prekopirane iz uspešnijih liga i saveza. Možda se
rešenje nađe i kroz privatizaciju i novi Zakon o sportu, ali sve je to na dugom
štapu.

MORA
NEKI RED DA SE ZNA

„Fudbal
je posao kao i svaki drugi i u njemu bi trebali da rede profesionalci koji
znaju svoj posao. Sa druge strane, država mora da odradi svoj deo posla.
Klubovi i Savez ne mogu da reše problem huligana. Pa, ne može Savez da hapsi.
To mora da radi država. Mora da se nađe način da se klubovima pomogne da reše
dugovanja, da se promeni to da u Savezu posluju u suficitu, a treneri i igrači
ne primaju platu po godinu dana.“

„U
jakim ligama, Liga je ta koja je najjača i najvažnija. Savez je praktično
pomoćni organ. Kod nas je obrnuto. Kod nas je Savez krovna organizacia, a
Zajednici Superligaša je prepušteno da se bori sa problemima. Za to joj nisu
data adekvatna ovlašćenja i onda ulazimo u začarani krug.“

„Moraće
ozbiljno da se radi. U Sloveniji su na primer na tom putu napravili oštre
rezove. Olimpija je stradala u tim promenama. U Srbiji ne bi stradao samo jedan
klub. Niko nije spreman da žrtvuje Zvezdu i Partizan. A jednom će i to morati
da se uradi. Zvezda je grcala u dugovima i na kraju se prošle sezone suočila sa
tim da ne igra u Evropi. Ove godine su dobili licencu. Možda bi bilo bolje da
se to desilo ranije. Do sada bi uspeli da se oporave i reše probleme.“

U svim fudbalskim pričama, nekako se SPFN i FSS
predstavljaju kao suprotstavljene strane.

„Nismo
mi protivnici. Nas samo tako doživljavaju. Mi bi trebali da radimo zajedno u
interesu fudbala. Svuda u svetu savezi i sindikati rade zajedno i to se
podrazumeva. Nas ovde stalno pitaju – zašto nas mrzite. Ne mrzimo mi nikoga.
Samo smatramo da treba da kritikujemo one koji ne rade svoj posao kako treba.“

„Ako
želiš da imaš pravo da nekoga kritikuješ, onda moraš da budeš čist i radiš sve
po propisima. Da radiš za dobrobit celo društva, da ostaviš nešto onima koji
dolaze posle tebe. Sada imamo u planu da pravimo naš sportski centar. U planu
su tereni, teretane i sve što je potrebno za svakodnevne treninge. Za naše
članove sve će tu, naravno, biti besplatno. I ono što je najvažnije, to će
ostati onima koji dolaze kasnije. Nadamo se da će sve to biti završeno u
naredne četiri godine. To bi bio veliki uspeh Sindikata.“

„Za
sve što radimo imamo podršku FIFA i FifPro, čiji smo ravnopravni članovi. Moram
da kažem da nam komplimenti od njih mnogo znače jer kada te pohvale takvi
profesionalci i kažu ti da si deset godina ispred vremena u svojoj zemlji, to
ti daje motiv da nastaviš da radiš.“

AH,
TA ARBITRAŽA…

Ove godine počeo je da radi i Arbitražni sud pred
kojim igrači i klubovi rešavaju sporove. Iz Sindikata, za sada, nemaju
ozbiljnije primedbe na rad suda. Ipak, uvek im je, kaže Poledica, draže kada
klubovima mogu da izađu u susret i da postignu dogovor sa igračem. U svakom
smislu, posebno finansijskom, to je u interesu klubova, ali čini se da neki ni
to ne shvataju.

„Jedina
primedba koju imamo je da sporovi dugo traju. Posebno kada se radi o raskidima
ugovora. A to je na štetu i igrača i kluba. Drugih zamerki nemamo. Radi se
korektno. Mi naše članove zastupamo i savetujemo besplatno i do sada su to već
svi shvatili. Igrači nas zovu i dolaze po savet, da podele sa nama svoju muku.“

„Svi
znamo šta se radi. Igrači dolaze, isplaćuje im se jedna plata, onda ništa nekoliko
meseci. U tom vremenu igrač ne može ni da traži raskid ugovora. Kada istekne
taj period od tri meseca a onda igrač zahteva raskid ugovora, klub nije dužan
da ga plaća, a on dok traje spor mora da igra i ispunjava svoje obaveze. To je
sve u normalnom svetu nezamislivo.“

„Mi
smo probali da se dogovorimo sa Savezom da pred početak sezone organizujemo
edukaciju igrača o suđenju, pravilima igre, njihovim pravima, pravima i
obavezama kluba, o važnosti školovanja… Ne ide… Svuda nailazimo na
prepreke. Igrači ni ne znaju šta ih očekuje kada završe karijeru, taj period
života dočekuju neškolovani i nespremni i finansijski neobezbeđeni…“

„Klubovi
ne ispunjavaju svoje obaveze prema igračima. Ne uplaćuju im doprinose. Mi imamo
članove koji ne mogu da odu kod lekara jer nemaju overenu zdravstvenu knjižicu.
To je, opet kažem, posao države. Ne može se klubovima gledati kroz prste i
dopuštati im da ne ispunjavaju svoje obaveze.“

TURNIR
ZA IGRAČE BEZ UGOVORA

Jedan od načina na koje sindikati pomažu igračima,
ali i klubovima, jeste godišnji turnir za igrače bez angažmana.

„Klubovi
zanemaruju činjenicu da bi za njih bilo dobro da dolaze i prate ove utakmice.
Na jednom ovakvom turniru svojevremeno je igrao i Zinedin Zidan. To što igrači
nemaju ugovor u određenom trenutku, ne znači da ih ne vredi videti kako igraju.
Za igrače je to sjajn aprilika da ih vide klubovi i menadžeri. Za klubove još i
bolja prilika da bez obeštećenja dovedu dobre igrače. Naši klubovi ne koriste
tu priliku. Ne, oni više vole da daju milion i dovedu nekoga, umesto da igrača
dovedu za mnogo manje novca.“

Srbija ove godine prvi meč igra protiv Crne Gore, a
ukoliko pobedi, u Beograd će doći, verovatno, Francuska.

„To
će biti dobra prilika za sve. Prošle godine je iz Španije tim igrača bez
ugovora otišao u Kinu na turnir. Svi su tamo našli posao. To je neverovatno.
Moraćemo da naučimo da koristimo sve prilike koje se nude.“

DA
SVIMA BUDE BOLJE…

Sindikat nastavlja sa radom, punom parom kao i do
sada. Bez velike pompe, ali sa ponosom, Poledica je za kraj razgovora istakao
humanitarni rad SPFN.

„Pomogli
smo klubovima nakon poplava. Pomažemo našim članovima. Odazivamo se na sve
pozive za humanitarne akcije i ponosni smo zbog toga. Ali i tu nailazimo na
zatvorena vrata. Verujte mi da je bilo klubova koji nisu hteli da prihvate
pomoć. Jednostavno su nam zalupili vrata.“

„Voleo
bih da kažem da smo svojim sredstvima pomogli da obezbedimo da deca bez
roditeljskog staranja iz Doma u Sremskoj Kamenici odu na svetsko prvenstvo u
Varšavi 13. i 14. juna i to smatramo velikim uspehom.“