''Di si doktore Ivo kad te tribamo? 7-6, 7-6, 7-6'', napisao je na transparentu netko od navijača hrvatske Davis Cup reprezentacije na polufinalnom dvoboju Svjetske skupine protiv Francuske u Zadru.

“Tu sam“, poslao je Ivo Karlović najkoncizniji mogući odgovor na svom Facebook profilu samo nekoliko dana kasnije…

Doktor Ivo je izrazito duhovit i maštovit tip. U samo dvije kratke riječi sažeo je, zapravo, tako puno. Tu je, kad ga trebamo. Tu je, jer ga trebamo više neko ikad, za finale protiv Argentine. U njegovom Zagrebu, u Areni, u kojoj će zaigrati prvi put, tri mjeseca uoči 38. rođendana. Lako moguće da će to biti i njegov zadnji “festival asova“ u rodnom gradu, u kojem je često nastupao tijekom karijere, od Futuresa, Challengera na Mladosti, pa do Zagreb Indoorsa, kojeg, nažalost, više nema u ATP kalendaru, a na kojem je redovito igrao.

Jasno je na što je aludirao autor zadarskog transparenta. Igramo polufinale protiv Francuske, momčadi koja je toliko jaka da može posložiti dvije ili čak tri gotovo jednako jake ekipe, imaju četvoricu među najboljih 20 na svijetu, petoricu među 30, sedmoricu među 40, a nama je drugi reket Borna Ćorić načet ozljedom koljena i nije maksimalno spreman. Malo je reći da bi nam dobro došao Ivo Karlović, ali Doktor se korektno oprostio od reprezentacije i suigrača još 2012. godine. “Uskoro punim 34 godine i moram se više usredotočiti na svoju karijeru i nastupe na Touru ako želim igrati još par sezona bez većih ozljeda“, napisao je, između ostalog, tada u priopćenju. Odluku je osobno priopćio izborniku Željku Krajanu i on ju je prihvatio. “Dečkima želim sve najbolje, bio sam i bit ću njihov najveći navijač“, dodao je Karlović.

Više nego korektno za čovjeka koji je ranijih dana često u reprezentaciji imao tretman kakav nije zaslužio. Ta priča je dobro poznata i nema potrebe više govoriti o tom poglavlju, ali Karlo je uvijek davao u Davis Cupu koliko je mogao. Od prvog nastupa 2000. godine u Dublinu protiv Irske, pa do zadnjeg prije četiri godine, baš protiv Argentine u Buenos Airesu. Te godine je, recimo, u 1. kolu Svjetske skupine, u gostima kod Japana, preuzeo ulogu Marina Čilića i participirao u sva tri boda u pobjedi 3-2. Pritom je prvog dana razbio Keija Nishikorija 6-4, 6-4, 6-3.

Željko Krajan je naraštaj Ive Karlovića i Ivana Ljubičića, našeg junaka u Davis Cup trijumfu 2005. godine. Krajan je od Karlovića stariji točno 25 dana, od Ljubičića mjesec i po. Zajedno su kao igrači toliko toga prošli, iako su im karijere dosta različite. Žec je bio dobar igrač, u najboljim danima među 100 na svijetu, ali su ga ozljede “potjerale“ u ranu igračku mirovinu, s 26 godina. Upravo ga je Ljubičić preporučio timu Dinare Safine, koju je doveo do prvog mjesta na svijetu. Već tada je bilo jasno da je Krajan trener koji zna svoj posao. Mislim da je svojim radom u hrvatskoj Davis Cup reprezentaciji pokazao koliko mu ta uloga leži. Odlično surađuje s igračima i donosi dobre odluke. Više od toga ne možete tražiti od jednog izbornika.

Kada je postalo jasno da je, u najmanju ruku, upitno hoće li Borna Ćorić biti na raspolaganju za finale s Argentinom, krenula je akcija povratka Ive Karlovića u reprezentaciju. Pa makar i jednokratnog. Ako zatreba, makar za samo jedan meč. U Davis Cupu novinari često rabe konstrukciju kako je odlučujući meč onaj peti, kod 2-2. Zapravo je svaki odlučujući, jer bez prvog i drugog boda ne možete ni do trećeg. I baš zbog toga nam treba Ivo Karlović u tom finalu više nego ikad, ali, isto tako, trebamo držati palčeve i za oporavak Borne Ćorića. Ima još vremena do finala i rano je za kalkulacije oko sastava. Svi računamo da će prvog dana sigurno na teren Marin Čilić za Hrvatsku, te Juan Martin del Potro za “gauče“ Sve ostalo je otvoreno. Doktor Ivo znači jako puno za našu širinu sastava, ali jednako bi značio i Borna Ćorić. Čak i ako ne bude potpuno spreman.

Svi znamo da je Marin Čilić stup naše reprezentacije. Igrač koji je uvijek tu, na kojeg se uvijek možemo osloniti i koji će uvijek za nacionalnu momčad dati i još malo više od onoga što daje kad igra “za sebe“ na turnirima. Iako Ivanu Dodigu u zadnje vrijeme u singlu ne cvjetaju ruže, suvišno je govoriti o kakvoj se klasi radi u parovima i koliko nam je on važan za taj, “subotnji bod“. Borna Ćorić je, pak, posebna priča. Ne sjećam se kada je jedan tinejdžer u kontinuitetu igrao tako važnu ulogu u Davis Cupu kakvu igra Borna u zadnje tri godine. Prije dvije godine je u Varšavi u pet setova dobio Jerzyja Janowicza, koji je tada bio 21. na ATP ljestvici. Lani je u Florianopolisu, u kvalifikacijama za Svjetsku skupinu protiv Brazila, donio oba pojedinačna boda, u jednom od rijetkih susreta kada nismo mogli računati na Čilića. Ove godine je, pak, pobjeđivao kod rezultata 2-2 u Liegeu protiv Belgije i u Portlandu protiv Amerikanaca…

Izbornik Krajan može se, poput svih nas, samo nadati da bi Ćorić mogao konkurirati i pomoći u finalu. No, za povratak Karlovića je napravio što je mogao i trebao u ovoj situaciji. Razgovarao je s Ivom i pozvao ga da pomogne. Ne znam detalje tog razgovora, ali vjerujem da Ivu nije trebalo puno nagovarati, ako je uopće i trebalo. Jednostavno je prepoznao važnost trenutka i odlučio se odazvati, iako je, kako je rekao, “imao druge planove u to vrijeme“. On je, za razliku od Marina Čilića, Borne Ćorića, Ivana Dodiga i Željka Krajana, Davis Cup već osvojio, iako tada, 2005. godine, nije igrao u finalu protiv Slovačke u Bratislavi. Pamtimo da se tada Goran Ivanišević povukao iz igračke mirovine, u koju je otišao godinu dana ranije, samo kako bi bio na raspolaganju i eventualno pomogao u finalu. Igrali su Ivan Ljubičić i Mario Ančić, ali Ivanišević i Karlović su bili spremni, ako zatreba.

Čekali smo 11 godina na novi finale, borbu za zaš drugi Davis Cup. Ali, ovoga puta, kod kuće, na našem terenu! Argentincima je ovo peti finale, sva četiri dosadašnja su izgubili. Ali, Argentina ima 3-0 u Davis Cupu protiv Hrvatske. Ne treba nas to brinuti, to je samo statistika, samo povijest. Ovo je novi meč. Davis Cup je uistinu posebno natjecanje, u kojem su Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig i Željko Krajan kao izbornik pokazali i dokazali koliko Hrvatska ima jaku momčad! Sada je tu i Ivo Karlović. Tu je, jer ga trebamo. Budite i vi tu, u Areni Zagreb, na tribinama, jer Hrvatska treba i vas. Treba pravi, užareni domaći teren. Poznavajući strast i navike argentinskih navijača, njih će sigurno na tribinama biti podosta i bit će, kao i uvijek, vrlo glasni. Ulaznice kreću u prodaju vrlo brzo, za nekoliko dana. Nabavite ih na vrijeme. Nađi dečki su zaslužili punu Arenu. I tretman pobjednika, bez obzira na rezultat…