Zanos kakav novac ne može da kupi

Turkish Airlines EuroLeague

Branko Lazić baca se za loptom, praktično s centra otklizao je van parketa i udario u reklamni pano. “Otišao bi Laza i ispod da je moglo“, konstatovao je posle meča Čarls Dženkins. Dvojica saigrača momentalno su prišli Laziću, navijači su oduševljeno klicali, a sa klupe su ustali svi.

Tu scenu sa klupe su gledali predsednik Makabija Šimon Mizrahi, kao i menadžer kluba, legendarni Pini Geršon. Gledali su na televiziji i oni koji obično pune Menora Mivtahim arenu. I sigurno su žarko želeli da vide i košarkaše svog tima kako se bore sa istim zanosom.

Ali avaj, sa takvom strašću igra se samo za nešto što osećaš kao svoje, to je nivo-dva iznad pukog profesionalizma. Neke stvari novac uistinu ne može da kupi.

I zaista, uz sve što je Zvezda košarkaški dobro uradila, najupadljivija razlika bila je gorespomenuta – u strasti, u energiji, u želji.

Crveno-beli su od prvog napada zaigrali odgovorno i samosvesno u odbrani – nijedno pomaganje nije kasnilo, pik-en-rol je dobro branjen, a osim nekoliko ukradenih, još koji put su domaći bili na lopti, čeprkali je ili je izbili.

Zvezda je primala poene uglavnom u ranom napadu, a Nejt Volters je sa klupe razmrdao celu ekipu i napravio nekoliko dobrih pozicija za saigrače i sebe.

Ono što je on započeo, nastavio je Jović u drugom ulasku u igru (ukupno 9 ast, izjednačio svoj rekord sezone), a ceo tim je pratio sjajnim kretnjama bez lopte. Zvezdina selekcija šuta bila je prava, a kada su lopte počele i da ulaze, crveno-beli su otišli na dvocifrenu prednost, posle trojki Lazića i Simonovića bilo je 38:24.

Iskorišćena je i problematična odbrana od pik-en-rola Cirbesa i Ajversona, a na drugoj strani Zvezda je nastavila da grize i da čini da se gosti osećaju neugodno u napadu. Vrlo je malo Makabi dobio otvorenih pozicija, a kada bi koja konačno i stigla, promašivali su pod uticajem svega što se prethodno dešavalo (Vims i Smit). Simonović je ušao u glavu Radu ostavljajući mu i po dva metra za šut za tri, a Amerikanac je bacio dve cigle.

Rečju, Zvezda je u prvom poluvremenu pružila savršenu timsku partiju, a to na adekvatan način ilustruju i brojke – devetorica košarkaša dali su poene, najviše Simonović (7, sve su češći njegovi prodori jer zbog šuta moraju da ga čuvaju vrlo usko), a najmanje Dženkins (2).

Znalo se da tim Dejana Radonjića početkom trećeg perioda može da prelomi meč, a to je i učinio. Dženkins je potpuno povratio samopouzdanje sa loptom i sa pet poena nagradio je sebe za briljantnu odbranu, racionalnu pre svega, što nije uvek slučaj sa Čarlsom.

Posle koša Lazića na 4:11 do kraja treće četvrtine na semaforu je pisalo 58:27 – protiv šestostrukog prvaka Evrope Crvena zvezda je vodila sa 31 poenom razlike. Velika stvar.

Trener Rami Hadar nije imao nikakvo rešenje, a utisak je da nema ni kontrolu nad svojim timom, koji je bio letargičan i bezvoljan. Zvezda jeste igrala čistu i pokretljivu odbranu, ali sramota je za tim takve veličine da ne izvede niti jedno slobodno bacanje na čitavom susretu.

Jedini trzaj bile su po dve trojke Silija i Gaudloka, ali ni u jednom trenutku Ponos Izraela nije se spustio na manje od -18.

“Savršen meč“, konstatovali smo posle duela u razgovoru sa trenerom Radonjićem. Čak je i on, perfekcionista i čovek koji uvek želi od igrača još više, morao da se saglasi.

Bio je veoma zadovoljan, i to s razlogom – samopouzdanje je vraćeno na majstorski način, stilom igre koji stoji na prvoj strani košarkaškog udžbenika Dejana Radonjića.