Vreme je da CSKA pobedi Olimpijakos na F4

Turkish Airlines EuroLeague

Predsednik CSKA Andrej Vatutin pre nekoliko dana izjavio je da ne mrzi Vasilisa Spanulisa i da Armejci nemaju kompleks zvani “Olimpijakos“.

Turkish Airlines EuroLeague

Vatutin je strastveni ljubitelj košarke, neko ko sport proživljava emotivno i pri tom ga dobro poznaje. Zato verujemo u prvi deo njegove izjave – Spanulisa sigurno ne mrzi, poštuje ga i divi mu se, mada je sigurno nekad zaželeo da onog dana leta 2010. Bili nije odlučio da mu je dosta da bude druga violina i da je vreme da postane šerif, i to baš u Pireju.

Drugi deo… Tu je već Vatutin sumnjiv jer Moskovljanima je Olimpijakos trn u nozi, džak cementa na leđima, noćna mora koja prečesto postaje java. Tako je još od one istanbulske noći 2012. kada je zbunjeni Kazlauskas gledao kako njegov još zbunjeniji tim sa Krstićem, Kirilenkom, Teodosićem i ostalima ispušta +19, kako Šiškauskas, čovek koji nikada ne promašuje kada treba, promašuje dva bacanja, a na drugoj strani Printezis donosi krunu Pirejcima uz zvuk sirene.

Sledeće godine isti rivali na fajnal-foru, a ofanzivnoj kaznenoj ekspediciji zvanoj CSKA kao da je neko, kao u Spejs Džemu, oduzeo talenat – dali su jedva 52 poena, promašivali ziceri i otvorene šuteve sve vreme delujući kao ekipa koja samo želi što pre da se izgubi sa terena.

I napokon, pre dve godine, mislili su da je to stvarno to. Spanulis je promašio prvih 11 šuteva iz igre, CSKA je imao +9 na četiri i po minuta do kraja, ali Bili je uz Slukasovu pomoć ponovo prvi prošao kroz cilj. Nije pomoglo ni što je Kajl Hajns atinsku luku zamenio moskovskom zimom, u tom meču imao je učinak od jednog poena i četiri skoka…

U međuvremenu je Armija probila led i konačno, posle osam godina, došla do kontinuitetom više nego zaslužene krune, ali taj ispit položili su bez jedne naučene lekcije. Sada je vreme da se ponovo uhvate „knjige“ i da vide mogu li da reše zadatak koji postavljaju Spanulis, Printezis i ceo Olimpijakos.

Filozofija

Turkish Airlines EuroLeague

Jedni kažu da odbrana osvaja trofeje, a drugi da nema te odbrane koja može da se izbori sa najboljim napadom.

CSKA je napadačka mašinerija koja voli brz ritam (najbrži u Evroligi), munjevit protok lopte i koja već godinama igra bez teškog centra.

Uz Real, imaju najveći ofanzivni rejting u Evroligi, samo su Madriđani ispred i po broju asistencija, a za to je najzaslužniji tandem Teodosić-De Kolo. Odbrambeno skoro sve preuzimaju i oslanjaju se na brzo razmišljanje, pa su padovi koncentracije skuplji nego inače, videlo se to i u mečevima s Baskonijom.

Olimpijakos svoj identitet gradi na fanatičnoj borbenosti iz koje se rađa veliki broj ofanzivnih skokova (hvataju 30,6% dostupnih skokova u napadu ove sezone) i disciplinovanoj odbrani, a zahvaljujući tome i preživeli su seriju s Efesom u kojoj su na momente delovali kriminalno na drugoj strani parketa.

Ove sezone Olimpijakos igra nešto brže, ali protiv CSKA će trčati kontru jedino ako poeni budu potpuno izgledni. U pozicionom napadu sve počiva na Spanulisu i njegovom pik-en-rolu, kao i na igri Printezisa na niskom postu. Pa iz toga šta se rodi. Pogotovo je to slučaj u ovako važnim mečevima i bez Meta Lodžeskog, najboljeg šutera na spoljnim pozicijama, naročito iz mesta.

Kako sada stoje stvari?

Teodosić nekoliko nedelja nije trenirao, kaže da je mentalno savršeno spreman, iako fizički nije. De Koloa će verovatno čuvati Papanikolau, ali i ostali spoljni igrači Olimpijakosa igraće agresivno na lopti jer su u reketu defanzivno hitri i/ili skočni (Birč, Jang, Milutinov) – ima ko da zaštiti obruč, ali i da preuzme na piku.

Hajns će morati da se bije sa celom protivničkom centarskom linijom u reketu – ako je suditi po dosadašnjem toku sezone, Ogastin neće biti neka pomoć, ali bi zato Kurbanov iz drugog plana mogao da bude. Ne samo u skoku, nego i u celokupnoj odbrani kao korektor, a u napadu možda stigne nešto da uradi na niskom postu.

Timska odbrana CSKA moraće da bude mnogo bolja u odnosu na seriju s Baskonijom, a padovi u koncentraciji takođe su nedopustivi protiv Olimpijakosa.

Ni Pirejci nisu blistali u seriji s Efesom, ali oni su opet rasterećeniji i u fajnal-for okruženju manje im je stvari potrebno da se pogodi kako bi se osećali komforno na terenu. Olimpijakos ima sposobnost da natera rivala na šuteve koje ne želi i da od utakmice napravi “tuču u blatu“ sa mnogo kontakta, nešto u čemu se CSKA ne oseća najbolje.

Oseća se da Spanulis ima 34 godine, ali fajnal-for je njegovo dvorište i za deo sezone počevši od plej-ofa tempirao je formu i čuvao svežinu. Printezis je dokazao već da je stvoren za velike utakmice, poene može da izmisli Grin, ali sve što Olimpijakos uradi u napadu treba samo da bude krov na kuću koju su već sazidali odbranom.


Iks faktor

Možda će ponovo neko drugi morati da odlučuje za CSKA – štafetu je ofanzivno u prošlosti najuspešnije znao da preuzme Higins, Voroncević neće oprostiti ako se sa njega skuplja, a Hrjapa poseduje iskustvo neprocenjivo za utakmice tog tipa, u kojima kontrola emocija može da bude značajnija od taktike.

Sa druge strane, Papanikolau voli veliku scenu, setite se da je baš u legendarnom finalu 2012. odigrao perfektno – 18 poena, bez promašaja iz igre. Papapetru je u seriji sa Efesom pogodio nekoliko važnih šuteva, a možda baš Milutinov postavi ton utakmice odbranom i skokom na početku.

Ko će pobediti?

Da je Teodosić potpuno spreman, šanse CSKA bile bi mnogo veće, ali i u sadašnjoj situaciji prilično su velike. Vreme je da Moskovljani pobede Olimpijakos na završnom turniru.