Real Madrid i CSKA bili su najbolji timovi u regularnom delu sezone Evrolige, u plej-ofu već su igrali malo slabije, a na fajnal-foru dočekali su ih čvršći, odlučniji i, na kraju krajeva, bolji protivnici.
U nedelju od 20.00 za titulu prvaka Evrope boriće se Fenerbahče i Olimpijakos, a šta smo videli u petak uveče u Sinan Erdem dvorani u Istanbulu?
1. Prokletstvo. Mnogi su, uključujući i autora teksta, mislili da je vreme i da će CSKA napokon skinuti kletvu, ali četvrti put u poslednjih šest godina Olimpijakos je savladao Moskovljane na fajnal-foru.
U pogledu razvoja utakmice, osećaja koji se nadvijao nad celim mečom, bilo je jasno da se krećemo ka istom, dobro poznatom ishodu. Kao predodređenom. Pogodio je Olimpijakos svaki šut koji je unosio zebnju u srca navijača CSKA i za koje je svaki košarkaški fanatik znao da bi mogli da budu tas na vagi.
Trojke na kraju poluvremena i treće četvrtine (Agravanis i Mancaris), kao i Papanikolau, koji je ubacio četiri trojke, skoro svaku kada je utakmica pretila da isklizne Olimpijakosu iz ruku. Uz to je dodao i 9 skokova, Pap je u stvari personifikacija onoga zašto Olimpijakos uvek pobeđuje CSKA – hrabrost i sposobnost da se odigra “iznad realnih mogućnosti“ kada je to najpotrebnije.
I Grin, koji je promašivao tokom celog meča, na kraju je ubacio presudnu trojku, a kod CSKA osim Teodosića nije imao ko da preuzme odgovornost. Odigrao je vrhunski sve do kraja, šutnuo je za pobedu šut koji često pogađa, ali sada nije bio ni blizu. Ostaje gorak ukus, naročito u kontekstu prethodnih poraza.
Nisu toliko Moskovljani “zablokirali“ kao u nekim prethodnim prilikama, ali De Kolo je već prečesto izgubljen kada se sezona lomi da bi to bila slučajnost, a sada nije bilo Hrjape ili nekog drugog da izvuče stvar.
Upadljivo je da je Hajns u tako važnoj utakmici igrao samo 24 minuta, ali s razlogom – Ogastin je bio solidan, ali Hajns je uhvatio samo tri lopte i nije bio faktor kakav je Itudisovom timu potreban da bude kako bi se dobijale ovakve utakmice.
Mogli bi u CSKA da razmisle o promeni filozofije i da ekipi priključe centra, da li još nekog modernog “andersajz“ ili klasičnog, tek rupa u reketu postaje očigledna u situacijama kada “tuča“ odlučuje o pobedniku.
2. Odbrana osvaja trofeje. Oba polufinalna meča bila su sudar ekipa koje filozofiju baziraju na odbrani naspram onih koje identitet grad na napadu.
Pre meča bismo pre rekli da je taj kontrast izraženiji u sudaru Olimpijakosa i CSKA, ali ovoga puta defanziva nije bila ključna u trijumfu Pirejaca, već skok i šut za tri poena (14 pogodaka iz 33 pokušaja)
Sa druge strane, Fenerbahče je odigrao defanzivno savršenu partiju – izuzetna pokretljivost, maksimalna koncentracija u rotacijama tokom celog meča, minimalni broj otvorenih šuteva i skoro nijedan lak poen na obruču za Real.
What a victory by @FBBasketbol to clinch a spot in the final game! Relive the best moments and stay tuned for Sunday night!#F4GLORY pic.twitter.com/sSr7TmWjn4
— Turkish Airlines EuroLeague (@EuroLeague) May 19, 2017
Kontra je bila misaona imenica za Madriđane, Fener je bio brz u vraćanju u odbranu, a pri tom je stigao i da pokupi devet ofanzivnih skokova.
Real, a isto važi i za CSKA, igra lepršavo i atraktivno, ali to je igra koja često ne prođe na fajnal-foru – kada je ulog tako veliki, dvaput se razmisli pre svakog poteza i takvi timovi lakše ispadaju iz koloseka nego oni koji su sposobni i da oru i ginu u odbrani. Orati i ginuti uvek se može ako volja postoji, umirati u lepoti i pri tom biti efikasan znatno je teže.
Ljulj je na suvi kvalitet držao svoj tim u igri neko vreme, Kerol je ubacio pet trojki u drugom poluvremenu, ali Reala nije bilo u reketu i nijednom Lasov tim nije ozbiljno ni pripretio – Dončić je “izgoreo“ u svom prvom F4 nastupu (posle meča izvinio se saigračima), Rudi odavno nije onaj Rudi i generalno je Fener učinio da teren izgleda uže za Real.
3. Vasilis Spanulis. I u 35. godini legenda o Biliju nastavlja da dobija nova poglavlja i još veće razmere. Imao je veliku pomoć saigrača, to stoji, ali jedna pojava je nestvarna i daje Spanulisovim podvizima nadnaravnu dimenziju – svi u sali, svi na klupama, svi pred televizorima, apsolutno svi znaju šta sledi i nemoćni su da bilo šta spreče. Neumitno je.
S P A N O U L I S#CSKOLY #7DAYSMagicMoment #F4GLORY pic.twitter.com/YzoizeiCuo
— Turkish Airlines EuroLeague (@EuroLeague) May 19, 2017
Spanulis igra očajno, a onda u poslednjem periodu kao da promeni kožu i obuče onu koju nosi jedan od najboljih evropskih košarkaša u 21. veku. Prodor sa karakterističnom zadrškom, trojka iz step-beka sa osam metara, hladnokrvno dodavanje za alej-up kada je svima srce u petama. I gotova priča.
Godina 2012. i 2013. Bili je imao snage za još jedan udarac, 2015. nije. Šta će se dogoditi u nedelju?
Vassilis Spanoulis at microphones with Joe Arlauskas after the win!#F4GLORY pic.twitter.com/1kbj1mxHAw
— Turkish Airlines EuroLeague (@EuroLeague) May 19, 2017
4. Kalinić i Judo. Statistika služi samo da donekle ilustruje i da bude dodatak zapažanjima o onome što se dešavalo na terenu, ali u slučaju tandema Fenerbahčea brojke kao da vape da “progovore“: Hajde da ih pustimo.
Great ball movement from @FBBasketbol, closing with a dunk from @EkpeUdoh!#7DAYSMagicMoment #F4GLORY pic.twitter.com/eCwMHJaKTn
— Turkish Airlines EuroLeague (@EuroLeague) May 19, 2017
Ekpe Judo – 18 poena (8-12 iz igre, 2-2 penali za 38 min), 12 skokova, 8 asistencija i 2 rampe.
Nikola Kalinić – 12 poena (3-7 iz igre, 4-4 penali za 39 min), 6 skokova, 6 asistencija i 4 ukradene lopte.
Pa opet, statistika ne može da objasni ono što su njih dvojica radili na terenu. Judo je još na početku odredio ton utakmice – ranim rampama oterao je Real iz reketa, ponovo je nestvarno dobro preuzimao na bekovima, čak ni Ljulj nije uspevao da ga reši, a na drugoj strani nije doneo apsolutno nijednu pogrešnu odluku. Kad je trebalo dodati, dodavao je. Kad je trebalo šutnuti, pogađao je. Učinio je i da Ajon izgleda kao školarac.
.@nikola_kalina picks up a steal, pushes a fast break and tosses a pass for @JanVesely24 's alley-oop slam ?#F4GLORY #7DAYSMagicMoment pic.twitter.com/de8WeRpJch
— Turkish Airlines EuroLeague (@EuroLeague) May 19, 2017
Kalinićev meč stao je u onu akciju kada se brzo poput pantera našao na liniji dodavanja, a zatim je ispadajući u aut vratio loptu u igru okrenut leđima i tako otvorio kontru svom timu. I slične akcije iznova i iznova, uz dodatnu dimenziju mudrosti i strpljivosti u napadu. Čista desetka.

5. Pogled ka finalu. Prošle sezone Fener je jedan defanzivni skok delio od titule prvaka Evrope. Sada igraju u svom gradu, u izvanrednoj su formi i deluju rešeno da u trećem fajnal-for učešću osvoje titulu.
Željko Obradović uspeo je ono što mnogima pre njega nije – da jedan turski klub smesti u elitu. I ranije su mnogi imali novce, ali nisu znali kako da ih iskoriste. Sada je Obradović na korak do svoje devete titule šampiona sa petim različitim klubom i sva je prilika da će još jednom ostaviti kontinent pod nogama.
Ali žurka još ne sme da počne jer Olimpijakos je kolektiv koji voli da kvari unapred planirana slavlja.
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC












