
Godina 2018. bila je godina prilagođavanja na ATP tur za Miomira Kecmanovića, nekadašnjeg prvog juniora sveta.
Trenutno je na 132. mestu na ATP listi, ove sezone ima visoke ambicije, a neposredni cilj jeste ulazak među 100 najboljih na svetu. Iza njega su naporne pripreme u teniskom i fizičkom smislu, a 19-godišnjak rodom iz Beograda jednako važnim smatra i mentalni aspekt tenisa.
U intervjuu za Sport klub Kecmanović govori o svemu tome, o vremenu provedenom sa Dominikom Timom, svom celom timu…
*Sve ekskluzivne intervjue i tekstove iz našeg Novogodišnjeg paketića pronađite OVDE
Proteklu sezonu Miomir je završio na izvrstan način na čelendžerima u Kini – polufinale, finale, a onda i titula u Šenženu pobedom nad Blažom Kavčičem.
“Da, zadovoljan sam kako sam završio sezonu. Na početku nije sve išlo kako treba, ali jesam učio i sticao iskustvo kako bih napredovao. Mnogo sam tesnih mečeva izgubio, onih u tri seta i onih u kojima sam vodio. Odigrao sam šest polufinala pre nego što sam stigao do finala, bilo je tu mnogo mečeva koji su mogli da odu i na jednu i na drugu stranu“, počinje Kecmanović za Sport klub.
Iako to jeste činjenica, Miomir ne traži izgovore, već način da se on poboljša kako bi ubuduće češće izlazio kao pobednik u neizvesnim završnicama.
“Trebalo je da prođe malo vremena, da malo osetim te mečeve pre nego što sam mogao da ostanem mirniji, da ne srljam kada ne treba – rečju, da naučim da se nosim sa tim pritiskom. Iskreno se nadam da ću u takvim situacijama biti znatno bolji u 2019. godini – to sam pokazao na poslednjih nekoliko turnira prošle sezone, a i radili smo mnogo na tome“, ističe Kecmanović i dodaje:
“U tu svrhu sarađujem i sa jednim psihologom iz IMG-a koji mi je mnogo pomogao. I dalje primenjujem neke tehnike između poena koje mi pomažu da ostanem staložen, a pomaže mi i razgovor – ja kažem šta mi prolazi kroz glavu, a on daje svoje mišljenje kako to da prevaziđem. Kada je teško, dešavalo mi se da počnem da sumnjam u sebe i u to da li mogu nešto da izguram, pa je ključ u tome da zadržim pozitivni stav i da verujem više u sebe“.
Iza Kecmanovića su, kako sâm kaže, najefektnije pripreme u životu – tri nedelje proveo je na Tenerifama u društvu vrhunskih tenisera i trenera sa Dominikom Timom na čelu.
“Super smo se slagali, a tu je uz Tima bilo još nekoliko odličnih igrača poput Gofana, Gulbisa, Sandgrena… Zaista fenomenalne pripreme, istovremeno je i naporno i za uživanje, tako da možda nešto slično ponovimo i ubuduće. Svi znamo kakva je Timova reputacija – svaki trening na maksimumu, bilo je jako teško pratiti njegov ritam te tri nedelje, ali znam koliko mi je to koristilo i koliko će mi tek koristiti. Iskreno, mislim da nikad bolje nisam odradio pripreme i da nikad nisam bio spremniji“.
Treninzi su se odvijali pod budnim okom Timovog trenera Gintera Breznika, koji takođe važi za radoholika
“To je apsolutno tačno – veliki radnik, maksimum svaki dan, ‘do daske‘ svaki dan. Šta da ti kažem kada smo jednom dva sata samo vežbali forhend dijagonale iz sve snage, i to bez ikakve pauze“, smeje se Miomir.
A kako su izgledali dani na Tenerifama?
“Obično bismo ustajali da trčimo oko pola osam. Sledi teniski trening koji je trajao dva do tri sata, u zavisnosti od šefa. Popodne bismo radili još jedan teniski trening, a potom kondiciju. I da, između dva teniska treninga obično bismo plivali, što je bila prijatna novina. Lično, akcenat mi je bio na fizičkom delu, a teniski sam najviše radio na servisu i slajsu“.
Kecmanovićev trener i dalje je Miro Hrvatin, a kondicioni je Momčilo Radojičić.
“Mislim da smo Miro i ja dobar tim, on se stara o tome da se trudim na treninzima i da uvek dajem sve od sebe. Govori mi da idem svojim putem i da će sve doći na svoje – verujem u njega, a i on veruje u mene“.
Deo tima još je i doktor Igor Četojević, koji je 2011. godine sarađivao sa Novakom Đokovićem.
“Čujemo se uglavnom preko laptopa. Najčešće mu kažem kako se osećam na terenu, objasnim mu gde je ‘zapelo‘, a onda mi on sugeriše šta bi trebalo da probam da pojedem, popijem i kada. Sada su mečevi mnogo teži nego pre, svi su na visokom nivou kada im je dan, nezavisno od ranga – ako se taj dan pogodi, ništa ne možeš da uradiš. Zato se trudim da vodim računa o svakoj sitnici koja može da mi donese pomak“.
Mesto broj 132 najviši je Kecmanovićev plasman u karijeri, sigurno ne zadugo. Na Gren slem turnirima još nije stigao dalje od druge runde kvalifikacija, a nada se da će to promeniti.
“Mislim da imam igru da budem u Top 100, jedino je važno da fizički mogu da izguram sve što je potrebno, a mislim da ću moći jer sam stvarno izuzetno spreman. Jedan od ciljeva svakako jeste i da se kvalifikujem u glavni žreb barem jednog od Slemova“.

Prva prilika dolazi veoma brzo, u Melburnu glavni turnir počinje 14. januara, a u nedelji pre te igraju se kvalifikacije. Posle toga u Kecmanovićevim planovima su tri čelendžera u SAD – Njuport, Klivlend i Dalas.
“Bilo bi idealno da već tada uđem u Top 100. Mislim da sam sada znatno agresivniji kao igrač nego što je to ranije bio slučaj – slažem poene po drugačijim principima, ne čekam više poklone suparnika, već idem na to da sâm osvajam poene“.
Miomir naglašava da se već navikao na teniski život i na nešto drugačije načine održavanja prijateljstava i kontakta sa dragim ljudima. Za kraj, pitali smo ga za želje u novoj 2019. godini.
“Da uđem u 100, to mi je sve na svetu u ovom momentu. Ni ne razmišljam ni o čemu drugom u ovom trenutku“, zaključuje uz osmeh Kecmanović za Sport klub.