Kecmanović za SK: Pratiti Tima nije lako, biću mirniji

Adam Pretty, Getty Images

Godina 2018. bila je godina prilagođavanja na ATP tur za Miomira Kecmanovića, nekadašnjeg prvog juniora sveta.

Trenutno je na 132. mestu na ATP listi, ove sezone ima visoke ambicije, a neposredni cilj jeste ulazak među 100 najboljih na svetu. Iza njega su naporne pripreme u teniskom i fizičkom smislu, a 19-godišnjak rodom iz Beograda jednako važnim smatra i mentalni aspekt tenisa.

U intervjuu za Sport klub Kecmanović govori o svemu tome, o vremenu provedenom sa Dominikom Timom, svom celom timu…

*Sve ekskluzivne intervjue i tekstove iz našeg Novogodišnjeg paketića pronađite OVDE

Proteklu sezonu Miomir je završio na izvrstan način na čelendžerima u Kini – polufinale, finale, a onda i titula u Šenženu pobedom nad Blažom Kavčičem.

“Da, zadovoljan sam kako sam završio sezonu. Na početku nije sve išlo kako treba, ali jesam učio i sticao iskustvo kako bih napredovao. Mnogo sam tesnih mečeva izgubio, onih u tri seta i onih u kojima sam vodio. Odigrao sam šest polufinala pre nego što sam stigao do finala, bilo je tu mnogo mečeva koji su mogli da odu i na jednu i na drugu stranu“, počinje Kecmanović za Sport klub.

Iako to jeste činjenica, Miomir ne traži izgovore, već način da se on poboljša kako bi ubuduće češće izlazio kao pobednik u neizvesnim završnicama.

“Trebalo je da prođe malo vremena, da malo osetim te mečeve pre nego što sam mogao da ostanem mirniji, da ne srljam kada ne treba – rečju, da naučim da se nosim sa tim pritiskom. Iskreno se nadam da ću u takvim situacijama biti znatno bolji u 2019. godini – to sam pokazao na poslednjih nekoliko turnira prošle sezone, a i radili smo mnogo na tome“, ističe Kecmanović i dodaje:

“U tu svrhu sarađujem i sa jednim psihologom iz IMG-a koji mi je mnogo pomogao. I dalje primenjujem neke tehnike između poena koje mi pomažu da ostanem staložen, a pomaže mi i razgovor – ja kažem šta mi prolazi kroz glavu, a on daje svoje mišljenje kako to da prevaziđem. Kada je teško, dešavalo mi se da počnem da sumnjam u sebe i u to da li mogu nešto da izguram, pa je ključ u tome da zadržim pozitivni stav i da verujem više u sebe“.

Iza Kecmanovića su, kako sâm kaže, najefektnije pripreme u životu – tri nedelje proveo je na Tenerifama u društvu vrhunskih tenisera i trenera sa Dominikom Timom na čelu.

“Super smo se slagali, a tu je uz Tima bilo još nekoliko odličnih igrača poput Gofana, Gulbisa, Sandgrena… Zaista fenomenalne pripreme, istovremeno je i naporno i za uživanje, tako da možda nešto slično ponovimo i ubuduće. Svi znamo kakva je Timova reputacija – svaki trening na maksimumu, bilo je jako teško pratiti njegov ritam te tri nedelje, ali znam koliko mi je to koristilo i koliko će mi tek koristiti. Iskreno, mislim da nikad bolje nisam odradio pripreme i da nikad nisam bio spremniji“.

Treninzi su se odvijali pod budnim okom Timovog trenera Gintera Breznika, koji takođe važi za radoholika

“To je apsolutno tačno – veliki radnik, maksimum svaki dan, ‘do daske‘ svaki dan. Šta da ti kažem kada smo jednom dva sata samo vežbali forhend dijagonale iz sve snage, i to bez ikakve pauze“, smeje se Miomir.

A kako su izgledali dani na Tenerifama?

“Obično bismo ustajali da trčimo oko pola osam. Sledi teniski trening koji je trajao dva do tri sata, u zavisnosti od šefa. Popodne bismo radili još jedan teniski trening, a potom kondiciju. I da, između dva teniska treninga obično bismo plivali, što je bila prijatna novina. Lično, akcenat mi je bio na fizičkom delu, a teniski sam najviše radio na servisu i slajsu“.

Kecmanovićev trener i dalje je Miro Hrvatin, a kondicioni je Momčilo Radojičić.

“Mislim da smo Miro i ja dobar tim, on se stara o tome da se trudim na treninzima i da uvek dajem sve od sebe. Govori mi da idem svojim putem i da će sve doći na svoje – verujem u njega, a i on veruje u mene“.

Deo tima još je i doktor Igor Četojević, koji je 2011. godine sarađivao sa Novakom Đokovićem.

“Čujemo se uglavnom preko laptopa. Najčešće mu kažem kako se osećam na terenu, objasnim mu gde je ‘zapelo‘, a onda mi on sugeriše šta bi trebalo da probam da pojedem, popijem i kada. Sada su mečevi mnogo teži nego pre, svi su na visokom nivou kada im je dan, nezavisno od ranga – ako se taj dan pogodi, ništa ne možeš da uradiš. Zato se trudim da vodim računa o svakoj sitnici koja može da mi donese pomak“.

Mesto broj 132 najviši je Kecmanovićev plasman u karijeri, sigurno ne zadugo. Na Gren slem turnirima još nije stigao dalje od druge runde kvalifikacija, a nada se da će to promeniti.

“Mislim da imam igru da budem u Top 100, jedino je važno da fizički mogu da izguram sve što je potrebno, a mislim da ću moći jer sam stvarno izuzetno spreman. Jedan od ciljeva svakako jeste i da se kvalifikujem u glavni žreb barem jednog od Slemova“.

Privatna arhiva

Prva prilika dolazi veoma brzo, u Melburnu glavni turnir počinje 14. januara, a u nedelji pre te igraju se kvalifikacije. Posle toga u Kecmanovićevim planovima su tri čelendžera u SAD – Njuport, Klivlend i Dalas.

“Bilo bi idealno da već tada uđem u Top 100. Mislim da sam sada znatno agresivniji kao igrač nego što je to ranije bio slučaj – slažem poene po drugačijim principima, ne čekam više poklone suparnika, već idem na to da sâm osvajam poene“.

Miomir naglašava da se već navikao na teniski život i na nešto drugačije načine održavanja prijateljstava i kontakta sa dragim ljudima. Za kraj, pitali smo ga za želje u novoj 2019. godini.

“Da uđem u 100, to mi je sve na svetu u ovom momentu. Ni ne razmišljam ni o čemu drugom u ovom trenutku“, zaključuje uz osmeh Kecmanović za Sport klub.