
“Deda mi živi u Sidneju, a sport obožavam, sve gledam i uvek koristim priliku da dođem da vidim tenis“, govori nam uzbuđeno Saša iz Vrnjačke Banje na terenu broj 12, srpskom utočištu tokom drugog dana Australijan opena.

“Imali smo karte za Rod Lejver Arenu i juče i danas – gledali Federera i Nadala, danas ćemo Đokovića“, objašnjava nam dok zastavu ponosno drži raširenu. Ništa lepše nego videti čoveka koji istinski voli sport kako dobije priliku da gleda najbolje i zna da uživa u tome. Prvih dana je na Slemovima prava teniska publika, oni koji sport “dišu“.
A disanje je na startu dana bilo problem jer, osim što je bilo standardno toplo, sparina je vazduh činila dosta težim, pa smo svi bili pomalo umrtvljeni. Upravo tako opisala je svoj nastup i Aleksandra Krunić u prvom delu meča sa Zarinom Dijas. Malodušna, bez emocija, samo joj se otelo jedno tiho “ja ne znam…“ posle jednog od udaraca na koji nije na vreme stigla.
“Bravo“, uzviknuo je jedan sedi čovek u majici Srbije uprkos tome što je poen bio daleko od gotovog. “Uffff“, ispravio se u sledećoj milisekundi, a narednih nekoliko poena bio je nešto tiši.
Srpski teniseri danas imaju finu podršku. #AusOpen pic.twitter.com/pHpmEU9xwT
— Saša Ozmo (@ozmo_sasa) January 15, 2019
Krunićeva je bila na ivici poraza, set i 3:5, ali je počela da igra požrtvovanije, uz malu pomoć protivnice se vratila u meč, a potom i osvojila drugi set. Znajući Aleks, mislio sam da je to početak nerviranja, ali ovoga puta je pritisnula papučicu za gas i nije puštala. Posebno je buran bio gem pri vođstvu 4:1. Korila je sebe: “Ne smem da udarim, pi..ce“, pa “nemam butine“, pa “ni ne treba ovaj gem da dobijem“, ali dobila ga je posle okruglo 30 poena i meč je bio rešen. Možda je to nerviranje i bilo potrebno, konstatovali smo.
“Ma da, klasika sa mnom. Ne znam više šta mi treba, majke mi“, nasmejala se Aleksandra kada je dva sata kasnije razgovarala s nama.
Ako na nešto može da se računa kada je Krunićeva u pitanju, to je iskrenost. Otkrila je da ima problema sa motivacijom još od priprema, izvesne dileme su joj u glavi, i tokom cele karijere Aleks je sklona analiziranju, nekada možda i previše.
“U životu mi je sve poprimilo lep oblik i zadovoljna sam svime van tenisa. Možda to dolazi sa godinama, neka kriza identiteta, kada preispituješ šta želiš i koliko želiš. Sada imam malo veću potrebu da budem kod kuće posle deset godina putovanja, da malo živim, ali drago mi je da mi se to dešava koliko god bilo teško – mislim da sada sazrevam i da će izaći na dobro, da spakujem tenis na pravo mesto u svom životu“, zastala je kako bi što bolje verbalizovala svoje misli, a onda je nastavila:
„Želim da uživam u tenisu, što nekad nije slučaj. Mi u juniorima igramo samo zato što volimo tenis, po prelasku u seniore dođe novac, drugačija je atmosfera, nekad sam se pitala želim li to da radim, ali sa druge strane znam da želim jer volim sve u vezi sa tenisom – da pobeđujem, da trčim, da se znojim, da imam upalu mišića, sve. Treba neke stvari da radim profesionalnije, da budem pozitivnija – nisam više juniorka, nisam više klinka i moram da se ponašam u skladu sa godinama. U tenisu osoba brzo sazri za neke stvari, ali za neke druge duže ostane dete. Ovo je sada moja tranzicija iz deteta u odraslu osobu – ako je tako, Bogu hvala. Moram da učim na svojim greškama, ne mogu na tuđim“.
Posle Aleksandre, na isti teren izašao je i Laslo Đere takođe praćen podrškom navijača. Među njima se nalazi i Branka, devojka rodom iz Sarajeva koja već dugo živi u Adelajdu, ali Australijan open ne propušta. Dotakli smo se sujeverja, a ona se setila priče sa meča Viktora Troickog u ponedeljak.
“Ti si baksuz, čim si ti došla, svi naši su izgubili – treba da ideš“, bio je deo razgovora jednog srpskog para, prepričava Branka, a potom se seća kako za Novakove mečeve ima tačnu utvrđenu rutinu – put kojim se ide, šta se prvo radi po dolasku u kompleks, koja majica se nosi… Pa spomenu i jednog čoveka koji sve vreme stoji koji god sport da gleda – e, tu sam se već prepoznao.
Meč je počeo dok smo ćaskali, a Donskoj je na drugi servis loptu zakačio ramom i poslao je preko stadiona. Nije nešto što se viđa svaki dan, ali žega je toliko omamila ljude da niko nije ni reagovao.

Laslo je osvojio prvi set u taj brejku i moram da priznam da sam imao prilično dobar osećaj, ali sve je krenulo nizbrdo posle četiri propuštene brejk lopte u prvom gemu drugog seta. U trećem i početkom četvrtog seta Đere je bio nekarakteristično besan, često je glasno komentarisao, ta nekonstruktivna nervoza dovela je do ubedljivog gubitka trećeg seta, ali se u četvrtom Laslo mentalno vratio u meč.
Činjenica jeste da je Donskoj često ramom pogađao blizu linije, toliko da su i ovlašni gledaoci te “mishitove“ počeli da registruju i da na njih reaguju, a to je frustriralo Đerea. Na kraju mu je forhend potpuno popustio u taj brejku četvrtog seta i to je segment igre na kojem će morati najviše da radi – napredak jeste primetan, ali i dalje se ovakvi dani dešavaju. Na kraju, 6:7, 6:4, 6:1, 7:6 i propuštena izuzetno lepa prilika za prvu pobedu na Australijan openu.
Bio je toga svestan i Laslo – pred novinare je došao snužden, tiho je govorio i po njemu se videlo koliko mu je poraz teško pao. On ne odustaje lako i nastaviće da radi nesmanjenim intenzitetom, ali ovaj poraz s razlogom boli, takve šanse mora da koristi ukoliko želi dodatno da napreduje.
Iskren da budem, očekivao sam Laslovu pobedu, a mislio sam i da Filip Krajinović nije bez šansi u duelu sa Markom Čekinatom. “Šta kažeš, može Filip“, podsmehnuo mi se jedan od kolega, takođe zaluđenik, jedan od onih koji traže strimove za čelendžere (znam, ako neko iz redakcije čita, svi mi se smeju).
Odgovorih da sam stvarno mislio da može, ali pošto je napravio brejk za 4:3 u prvom setu, Filip se u narednom gemu potpuno povukao i bio je to prvi od devet uzastopno izgubljenih gemova. Tada nisam verovao, malo je reći.
Đere nam je na konferenciji rekao da veruje da će mu se nijanse na koje je gubio mečeve “nekad vratiti“, a živi dokaz da je to moguće imao je koji sat kasnije – Krajinović je osvojio treći set i bilo je važno da zadrži taj nalet, da ne popusti na startu četvrtog. Ipak, već u prvom gemu se suočio sa brejk loptom – Čekinato je jedva vratio servis, ali je Filip nonšalantno prišao ziceru i za to platio veliku cenu u vidu brejka.
Nije se predavao Krajinović uprkos tome što je bio na dva poena do poraza, vratio je brejk u trenutku kada je Čekinato servirao za meč, a u taj brejku je pokazao dve stvari – mentalnu stabilnost (propustio je četiri set lopte pre nego što je realizovao petu) i spremnost da igra iz terena i u presudnim poenima, nešto sa čime se mučio u prošlosti. Sada je odapinjao bekhende, išao na ekstra dubinu čak i na meč lopti, i isplatilo se – lavovski rik ka svojoj loži i 2-2 u setovima.

Novakovski istrčanim poenom Krajinović dolazi do brejk lopte već na startu petog seta, ubrzo pravi brejk i stvara 0-40 za dupli brejk. Kada je to ispustio, nazirala se nova drama. Ali ne, Krajinović je zadržao fokus, servirao je raznovrsno i precizno često gledajući u trenera Tomasa Johansona. Nije dozvolio sebi tenziju ni kada je servirao za meč, tri asa i pobeda posle neverovatnog preokreta – 4:6, 0:6, 6:1, 7:6 (10-8), 6:4. Uh, Filipe, istanjio si nam nerve, ali vredelo je, bio je to jedan od onih mečeva koji su ukus i miris prvih dana Slema jer se vremenom stadion punio, a na kraju su i prolazi bili zakrčeni.
Pogled sreće i olakšanje, znojnice u publici i prvi trijumf na Australijan openu u karijeri! Prilika za drugi već je u četvrtak, suparnik će biti Jevgenij Donskoj.
Fićin meč se odužio, sada vam kuckam tekst i čekam njegovu konferenciju, kao i još jednu stvarčicu kojom ću vas iznenaditi. Zato Novaka pratim malo preko ekrana, a nadam se da će do kraja biti “dosadno“ i da za detaljnijom pričom neće biti potrebe. I da, Deki Stanković je u Noletovoj loži.
Kao i uvek, ostavljam vas uz…
Crtice iz Melburna

– Poslednjih dana kolege se utrkuju ko će više lepih reči da kaže na račun Endija Marija, a Sloun Stivens nazvala ga je izuzetno duhovitim i to je ilustrovala anegdotom: “Na društvenim mrežama sam kačila često kako moji treneri spavaju ili neki ljudi spavaju, a on bi mi uvek odgovorao sa: ‘Mora da je do tvoje sjajne komunikacije’, ali bukvalno svaki put. Uvek sam mogla da računam na to“, rekla je Sloun uz smeh.
– Već tri godine svakog dana Australijan opena silazim na Flinders stanici i tek kad sam video čovekov spomenik u gradu setio sam se da potražim o kome je reč. Evo, i vi da znate – kapetan Metju Flinders (1774-1814) prvi je oplovio celu Australiju i identifikovao je kao kontinent. E, moj Džejmse Kuče…
– “Otkad sam se rodioooo, sreće nisam imaoooo“. Da mi je neko rekao da ću čuti Sinana Sakića u Melburn parku, ne znam šta bih mu odgovorio. Eks Ju ekipa odlično se provodi, pa im je i molba uslišena:
Eks Ju ekipa se provodi na #AusOpen. Čak su nagovorili di-džeja da ih malo počasti narodnjacima. Sinan u Melburnu ? pic.twitter.com/jJjdYIlJFr
— Saša Ozmo (@ozmo_sasa) January 15, 2019
– Grigor Dimitrov oduševljen je dosadašnjom saradnjom sa Andreom Agasijem, bivšim trenerom Novaka Đokovića.“Na dnevnom nivou učim od njega. Stvari koje govori nekada nemaju apsolutno nikakve veze sa tenisom, kao sada pre meča. Pomislio sam kako je to fini osećaj. Takođe, konstantno me podseća na lepe stvari u životu, a na terenu je vrlo intenzivan i fokusiran. Na istim smo talasnim dužinama“, kaže Dimitrov.
– U muškom delu žreba Srbija je imala sedmoricu predstavnika, a u ženskom samo Aleksandru Krunić. “Volela bih da nije tako, nisam u stilu ‘jeee, jedina sam, neću niko da pobedi“, smeje se Aleksandra, “Sada je tranzicija i mlađima treba vremena da probiju led, da uđu u Top 100, što je meni bilo najteže. Olga sada igra jače turnire, odmah i bolje protivnice, velika očekivanja jer je jako talentovana, a isto važi i za Ivanu – mislim da će to biti OK, samo da se poklope kockice.
– Pročitajte tekst o Endiju Mariju, a u toku dana čeka vas jedan intervju.
Pozdrav iz Melburna,
Saša (@ozmo_sasa)