Možda ne možemo da kažemo da spada među najbolje motocikliste u istoriji, niti svoje generacije, ali tokom skoro dve decenije karijere pokazao nam je da vredi biti autentičan. Naravno, to je Aleš Espargaro.
Još u oktobru 2023, tokom intervjua koji smo imali na „Filip Ajlandu“, Aleš nam je najavio da bi 2024. trebalo da bude njegova poslednja sezona. Kada je ona krenula bilo je evidentno da se nećka, ali kako su nedelje prolazile bilo je sve izvesnije da nas pred trku u Barseloni, u maju, čeka objava povlačenja. I tako je i bilo – stariji od braće Espargaro odluku je saopštio na „Katalunji“, dva dana kasnije se poslednji put našao na najvišem stepeniku pobedničkog postolja, pobedivši u sprintu, a od tada su rezultati uslovili da odbrojava trke do kraja.
Pre nego što je stigao taj kraj, imali smo priliku da budemo deo Alešovog tima na „Motegiju“, da provedemo dan u Apriliji, ali i razgovaramo sa njim. Tom prilikom, vozač Aprilije se prisetio nekih detalja koji su obeležili njegovu karijeru, ali i otkrio šta ga čega, pored toga što će ostati na neki način na stazi, u ulozi test vozača Honde.
„Smatram da sam doneo pravu odluku. Ponestaje mi energije, ponestaje mi raspoloženje, tako da je vreme da stanem. Ali, definitivno će mi sve ovo nedostajati“, rekao je Espargaro na početku razgovora za Sport Klub.
Prošle sezone je rekao da o sezoni koja je iza nas razmišlja kao o svojoj poslednjoj, ali kada smo pričali u Kataru, pred prvu trku, rekao je da nije toliko siguran. Odluku o povlačenju je saopštio u Barseloni, bilo je i te kako jasno da će to uraditi tamo, a doneo ju je tek nekoliko nedelja ranije…

„Bilo je to posle sprint trke u Heresu, imao sam veliki udes u subotu. Savršeno se sećam da sam došao u svoju kućicu na točkovima, pozvao suprugu i rekao joj: ‘Laura, ovo je kraj’. Odgovorila mi je: ‘Šta?!’. Rekao sam: ‘Da, da, ovo je kraj’. Odlučio sam da je vreme za nas da stanemo, ne želim više da padam, da zadobijam povrede, da držim taj pritisak. Počeo sam da osećam, a to je činjenica, da ove godine nisam eksplozivan i brz kao što sam, na primer, bio prošle sezone. Udes u sprint trci u Heresu je bio poprilično težak, naterao me je da donesem odluku, a potom sam odlučio da to objavim u Barseloni jer je to veoma posebno mesto. Ali, odluka je doneta u Heresu“.
Pored pomenutog pada u Heresu, ono što je takođe imalo udela u Alešovoj odluci o povlačenju je udes koji je njegov mlađi brat Pol imao u Portimau u martu 2023. godine. Šampion Moto2 kategorije iz 2013. godine je tada zadobio brojne povrede, između ostalog prelom vilice zbog čega nije mogao da govori mesec dana. Na stazu se vratio posle više od četiri meseca, ali je završio karijeru na kraju te sezone i postao test vozač za KTM.
„Znate koliko mi je Pol važan. Videti njega kako pati, kako je doživeo tešku povredu, imalo je svog udela, ali sam navikao na to. Jer, tokom svoje karijere je imao mnogo povreda, tako da sam morao da se izborim sa time, ali ovog puta sam mnogo više patio. Posebno kada je bio primoran da završi karijeru, bio je veoma ljut i razočaran, ali je posle nekoliko meseci bio drugi čovek, bio je veoma srećan, veoma uveren da je doneo pravu odluku. Video sam ga opuštenijeg, to je bio Pol kakvog nisam video u svom životu i to me je nateralo da pomislim da postoji život posle trkanja i pomoglo mi je mnogo da donesem odluku“.

Espargaro je u Svetski šampionat stigao 2005. godine, ali nije imao zapažene rezultate u klasama do 125 i 250 kubika. U Moto GP je ušao 2009, kada je na nekoliko trka dobio priliku u Pramaku, koji ga je zadržao i naredne sezone. Ipak, usledila je jedna godina u Moto2, pre povratka u kraljevsku klasu, ali su usledile godine i godine traženja. Prvu pravu priliku dobio je 2015, kada je postao vozač Suzukija, da bi od 2017. godine bio deo Aprilije u kojoj je i završio karijeru. Kada se podvuče crta, na ukupno 339 trka, Aleš je ostvario tri trijumfa i ukupno 12 podijuma, sedam puta je startovao sa pol pozicije, a najbolja sezona bila mu je ona 2022. godine, kada je bio četvrti u šampionatu.
„Imam mnogo toga za čime žalim tokom karijere, daleko sam od toga da sam savršen. Napravio sam mnogo grešaka, ali je poenta da sam srećan što sam bio autentičan. To mi je stvorilo mnogo problema, ali osećam se srećnijim što sam autentičan, što govorim ono što mislim, što uvek imam svoj stav i izražavam ga novinarima. Očigledno je da mi u prvom delu karijere, kada sam brzo prešao iz 125 kubika u 250, pa u kraljevsku klasu, a zatim u Moto2, to nije pomoglo. Stabilnost koja mi je nedostajala nije pomogla uopšte“.
Tokom karijere je promenio veliki broj timova, kao i motocikala, a na pitanje u kojoj sezoni je najviše uživao, Aleš je odgovorio:
Sigurno u 2022. godini, kada sam se do poslednje trke u Valensiji borio za titulu. Bila je to moja najbolja sezona, došao sam do prve pobede, mislim da sam imao sedam podijuma, imao sam četiri uzastopna pobednička postolja, bio sam veoma konkurentan te godine. Ali, moram da kažem da je verovatno sezona koja me je više usrećila bila prva kada sam bio fabrički vozač u Suzukiju. Navikao sam da vozim za privatne timove, male timove, a doći u veliku fabriku, kakva je Suzuki, bio je veliki šok za mene. I nikada neću zaboraviti tu sezonu“.
Logično pitanje posle prethodnog odgovora bilo je koji je najbolji motocikl koji je ikada vozio.
„Aprilija od 250 kubika, dvotaktni. Obožavam taj motor, nisam bio baš konkurentan u to vreme, mislim da mi je najbolji rezultat bilo četvrto mesto, ali je to verovatno jedan od najlepših motocikala svih vremena. Imam ga kod kuće, imam i veliki broj Moto GP motora, ali je taj definitivno moj omiljeni“.
Iako se Espargaro više neće trkati, testiraće i ostati deo Moto GP porodice kao test vozač Honde. Kada je objavio povlačenje, činilo se da postoji mogućnost da će imati tu ulogu u Apriliji, ali španski motociklista ističe da to nije ni bila opcija.
„Nisam zapravo imao šansu da budem test vozač Aprilije. Nismo ni pričali o tome. Aprilija ima dobrog test vozača (Lorenca Savadorija) i menadžment Aprilije je želeo da ga zadrži, tako da nisam ni pokušao da nađem svoje mesto tu. Ali, pored toga, posle osam godina u Apriliji, imao sam osećaj u sebi, a vodim se svojim osećanjima u srcu, a ne u glavi, da sam dao sve što sam mogao Apriliji. Ne postoji ništa što mogu da dam, ne mogu više da im pomognem, tako da sam odlučio za sebe da nađem novu motivaciju, da pređem u Hondu, veliku kompaniju, koja sada nije konkurentna, tako da sam im potrebniji, nego Apriliji. To je veliki izazov, a u životu morate da pronađete novi izazov kao što stavljate gorivo u automobil, potrebna vam je ta unutrašnja vatra“.

Kada smo razgovarali u maju, kada je objavio povlačenje, Aleš je istakao da bi voleo da ga u Apriliji nasledi najbolji vozač, a u tom trenutku je u šampionatu vodio Horhe Martin, njegov veliki prijatelj. Iako se samo nekoliko dana kasnije činilo da će Martin dobiti mesto u Dukatiju, došlo je do velikog obrta, a uz pomoć Espargara on je završio u Apriliji, u koju je stigao kao šampion. Uz Martina, italijanski tim će konačno imati italijanskog vozača – Marka Becekija, koji će zameniti Maverika Vinjalesa, a Aleš smatra da taj dvojac mogu da donesu Apriliji dugo čekanu titulu.
„100 odsto to smatram. Masimo (Rivola) i Aprilija su izveli dobar potez time što su potpisali Horhea. Imali su malo sreće, ali u isto vreme su morali da ga ubede, pomogao sam im koliko sam mogao. Za mene bi idealan tim činili Horhe i Maverik – Maverik je mnogo napredovao u Apriliji poslednjih sezona i na pravom motociklu je spreman da se bori za pobede, ali je odlučio da ode. Posle tog poteza, mladi italijanski vozač gladan kao Marko je dobra dopuna Horheu, tako da mislim da Aprilija ima jak tim, čak i jači nego do sada“.
A šta čeka Aleša sada kada nije motociklista „za stalno“?
„Imao sam sreću i veoma sam zahvalan Apriliji što mi je omogućila da vodim svoju porodicu na trke. Putovao sam širom sveta sa svojom decom, sa šest godina su proputovali više nego nego ja sa 20, to je nešto što ću pamtiti zauvek. U bliskoj budućnosti, pored toga što ću biti test vozač, okušaću se u biciklizmu, voleo bih da se takmičim u profesionalnom biciklizmu. Znam da će biti teško, ali gledamo neke opcije i to bi bio moj savršeni scenario“.

Poznato je da je Primož Roglič izveo jedan od najzanimljivijih transfera iz jednog sporta u drugi, zamenivši ski skokove biciklizmom, a na pitanje da li nešto slično možemo da očekujemo i od njega, Espargaro je rekao:
„Da, ali je Primož imao jedan od najboljih ‘motora’ ikada viđenih, to je neverovatno, ja to uopšte nemam, takođe sam već ’mator’. Mislim da su Gran Turovi nemogući, moram da budem iskren, nisam ja na tom nivou, ali mnogo je trka, mnogo mogućnosti, ali biciklizam je moja strast, obožavam ga. Besplatno je sanjati, a ja sanjam da isprobam taj novi svet i mislim da će to biti lepo ispisivanje istorije, da neko ko završi karijeru u Moto GP šampionatu i pređe u potpuno drugačiji svet, to će biti za istoriju“, rekao je za Sport Klub Aleš Espargaro, koji je u međuvremenu potvrđen kao biciklista Lidl-Treka, pa će tokom ove godine kombinovati obaveze u biciklizmu i na stazi kao test vozač Honde.
Naredna sezona Moto GP šampionata startuje Velikom nagradom Tajlanda od 28. februara do 2. marta, a moći ćete da je pratite ekskluzivno na kanalima Sport Kluba. Narednih dana vas na našem sajtu čekaju još neki intervjui sa Moto GP zvezdama, a tokom praznika i serijal specijala posvećen sezoni za nama. Koliko već u ponedeljak od 22.25 na SK 1 na programu je prva epizoda „Martinator za istoriju & odlazak Kapetana“.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare