Dajmo šansu srpskom fudbalu dok ne bude kasno… ali stvarno

Skener 1. jan 202314:00 8 komentara
Srbija
Matthias Koch/via Guliver

Apokaliptične teorije postale su pleonazam u pričama o srpskom fudbalu. Površne, poslednjih godina intezivirane, do besmisla. U razgovorima o budućnosti najpopularnijeg nam sporta nedostaje mera – dijagnoza gde je danas i šta donosi sutra. Istina se uvek nađe – u sredini.

Usud, u korenu, podeljenog društva nosi sa sobom i odustvo debate. Otvorene, iskrene, sa jasno definisanim temama i potencijalnim rešenjima. A, baš to u ovom trenutku – lomova i padova – treba fudbalskoj Srbiji. Razgovor o problemima i idejama za bolje sutra. Bez šančeva i gledanja preko nišana…

SK paketić

Pitaće dobro upućeni – a, kad je takvih razgovora uopšte i bilo. Imaju pravo, ali aktuelno odsustvo autoriteta u Fudbalskom savezu Srbije, raspolućenost trenerske škole, opšti haos u sistemu školovanja talenata i vakuum vlasti na Terazijama 35, današnji trenutak čine dodatno dramatičnim. Sasvim drugačijim od svih ranijih izazova…

Zato Sport klub, u temi „Ima li straha za budućnost srpskog fudbala“, nudi skicu problema i potencijalnih ohrabrenja. Osnove (ne)moguće debate o perspektivama najpopularnijeg sporta u Srbiji.

Šta brine u ovom trenutku?

Lomovi oko reprezentacije

Često se u srpskom fudbalu dijagnoza stanja reprezentacije identifikovala sa razvojem domaćeg takmičenja. Realnost je ponekad nudila i obrnutu proporcionalnost – dok je državni tim rastao, srpski klupski fudbal više je tonuo. Lomovi oko reprezentacije, posle neuspeha u Kataru, ostaviće dublje posledice na razvoj najpopularnijeg sporta od Kelebije do Šare. Serija prepucavanja, teških optužbi oko podele „mondijalskog plena“, uvreda i žestokih reči, ukoliko ostanu bez epiloga dodatno su urušili ugled fudbala u očima običnog čoveka.

Nedostatak trenera

Srpska trenerska škola nalazi se u dramatično lošoj situaciji. Sledbenika nekad ponosne fudbalske filozofije skoro da nema u uticajnim fudbalskim zemljama – Dejan Stanković jedini je predstavnik Srbije u grupi pet najjačih liga sveta. Brojke umeju da variraju i zavaraju, ali stanje u trenerskom esnafu nikako. Očekivalo se više i dolaskom Dragana Stojkovića na klupu reprezentacije, imenovanje Ljubiše Tumbakovića za predsednika Organizacije trenera FSS moglo bi da donese boljitak. Sama promocija, ipak, nije dovoljna – potrebni su i konretni koraci.

Oseka talenata

Moramo da budemo pošteni – sve je manje dece, fudbalskog pedirega za najveće izazove. U Srbiji, pogotovo! Najbolji primer mora da bude mlada reprezentacija – pod vođstvom trojice selektora ostala je daleko od plasmana na Prvenstvo Evrope 2023. Nejasna vertikala vlasti i odgovornosti ne ostavlja mnogo prostora ni konkretnom odgovoru – ko je činio serijske greške. FSS, u ovom trenutku, molećivo gleda ka „srpskim sinovima“, školovanim u inostranstvu, nadi da u skorijoj budućnosti imaju potencijal za brisanje praznog prostora u najavljenoj smeni generacija.

Fudbal u Srbiji

Problemi školovanja

Fudbalska Srbija danas ne prepoznaje jedinstven sistem školovanja, pod kapom FSS. Ideja, nalik belgijskoj, američkoj i od skoro austrijskoj, inicirana je imenovanjem selektora Slavoljuba Muslina i dolaskom sportskog direktora, počivšeg Gorana Bunjevčevića, brzo je i srušena. Idiličan projekat možda i jeste utopija, ali realnost – škole bez smisla, neobučeni treneri, surova komercijalizacija, nerealne stipendije golobradim dečacima – traže rešenje. Za početak, jasnu diferencijaciju između statusa kluba i škole fudbala.

Sudijska škola

Pohara od 2016. do 2020.skupo je koštala sudijsku školu. Surovi egekutori sa pištaljkama, prisutni i u ranijim dobima, izrasli su u grobare domaćeg fudbala. Serija nameštenih utakmicama, od Super do najnižih liga, „ubila“ je fudbal u Srbiji. Sudijski zanat postao je jedan od najomraženijih, baza sasečena u korenu, istovremeno, retki pošteni ljudi sa pištaljkom morali su „napolje“. Sudijska škola, baza čistog i poštenig fudbala, sahranjena je duboko ispod zemlje. Oporavak, bez ljudi i otvorenih očiju, mogao bi da traje i godinama. Pod uslovom – ideje kako!

Izbori i novi ljudi

Izborni proces u Fudbalskom savezu Srbije, spakovao je u većinski skupštinski saziv političke poslušnike, bez mnogo dodira sa najpopularnim sportom. Mnogi, postavljeni po političkim direktivama, nisu ranije ni dolazili na fudbalske utakmice. Glasačka mašinerija, spremna da isključivo sluša komande političkog vrha, neće dobro doneti srpskom fudbalu. Znaju to i laici, iako suštinski problem danas ima status tabu-teme u Fudbalskom savezu Srbije. Osvedočeni sportski radnici, ionako proređeni, postali su ubedljiva manjina. Postojeći sistem totalno je neodrživ.

Upliv politike

U nastavku priče, na istu temu i sa totalno drugačijm manifestacijama, sledi – upliv politike. Najpopularniji sport, javna je tajna, surovi je talac političke vrhuške, posebno vrhovnog autoriteta sa Andrićevog venca. Otuda i ideja o skraćenju Super lige, za koju postoji opšti konsenzus da bi donela mnogo dobrog fudbalskoj Srbiji, godinama ne uspeva da zaživi. Studije, projekti, analize – svi su srušeni u konstataciji „za koga gradimo stadione, ako ligu skraćujemo.“  Krojenje liga pod uticajem politike, daleko od terena, ima neuporedivo manju težinu po aktuelni trenutak.

Interesovanje

Istovremeno, sledstveno i očekivano serijski nerešavanim problemima, interesovanje običnih ljudi za srpski fudbal totalno je srozano. Paradoksalno – u situaciji odličnih rezultata reprezentacije i vodećih klubova, uspeha i buđenja na svim poljima – na superligaškim utakmicama sve je manje gledalaca. O prvoligaškim, srpskoligaškim, zonskim… iluzorno je i da pišemo. Odgovor na pitanje „zašto“ zahteva dublju, konkretniju i sistematičniju analizu. Možda je i najbolji – sve anomalije domaćeg fudbala očitavaju se na praznim tribinama.

Amaterski fudbal

Bazični fudbal u Srbiji, poslednjih godina, pretvoren je u temelj korupcije, nameštanja i utakmica u direktnoj suprotnosti sa osnovama sporta. Lokalni moćnici, iz sfere politike, biznisa i „biznisa“, izrasli su u vrhovne komandate i na fudbalskim terenima. Devedesetih godina prepoznatljiv kao baza za školovanje fudbalera budućnost, amaterski fudbal danas je srozan do nivoa besmisla. Veliki gradovi, daleko od superligaške i prvoligaške pozornice, izgubili su integritet. Poslednično, i fudbal u njima status prestižnog i sporta za ponos!

Sumnjive utakmice

Utakmice sa sumnjivim i unapred dogovorenih ishodima, na sreću u manjem broju superligaškog i prvoligaškog pedigrea, množe se u fudbalskoj Srbiji. Novi ljudi u sistemu FSS, prve govore bazirali su na obećanjima o iskorenjivanju prakse nameštanja i žestokom obračunu sa najdrastičinijim vidovima fudbalske korupcije. Ostaje nada – odgovornost za ranije postupke ne sme da ostane neistražena, slične ideje u budućnosti zahtevaju obračun u korenu! Samo tada, mandati nepoznatih nameštenika dobiće fudbalsku težinu. Za mnoge nedokučivu…

Pedja Milosavljevic/STARSPORT

Situacija u fudbalskoj Srbiji, ipak, daleko je od izgubljene. I proteklih decenija, pritisnut svakojakim silama, najpopularniji sport trpeo je posledice i uvek iznalazio put do boljeg sutra. Ključnih pet moraju da budu polazna osnova plana revitalizacije i potiranja problema.

Piksijevi „orlovi“

Prvi put, postomondijalski lomovi ne bi trebalo da budu zaključeni – smenom selektora. Automatski, generacija Dušana Tadića imaće premijerno priliku da nastavi rast sa čovekom od poverenja reprezentativaca. Ostanak Dragana Stojkovića na klupi i skoro isti sastav u predstojećim kvalifikacijama, za Prvenstvo Evrope, dobra su prilika za iskorak u budućnost. Pod uslovom da greške iz Katara budu dobra podloga u narednim izazovima. Nikako predmet sujetnih razglabanja i sukoba. Mondijalska lekcija odlično je štivo…

Superligaški brend

Super liga, od narednog leta, imaće pet predstavnika u evropskim takmičenjima. I taj resurs mora da se iskoristi na najbolji način. Nikako kao konačna istina i razlog za slavodobitničko likovanje. UEFA koeficijent omogućuje i disperzivnost, zaradu ostalih učesnika evropskih takmičenja. Rezultati, ipak, u budućnosti ostaju vrhovni parametar – iskustva komšijskih zemalja i brzo potiranje uspeha, moraju da budu nauk. Uz jasnu poruku – novi nivo zahteva i permanentna ulaganja u ekipu i klupsku infrastrukturu. Bez okolišanja…

Izgradnja stadiona

Političko-fudbalski projekat izgradnje stadiona u pojedinim delovima Srbije ostaviće posledice i na razvoj najpopularnijeg sporta. Pozitivne, naravno! Ko će igrati u Loznici, Zaječaru i Leskovcu, kad u nima budu završeni reprezentativni objekti, ostaje pitanje za fudbalske radnike u tim gradovima. Srbiji su potrebni bolji i lepši objekti za razvoj najpopularnijeg sporta. Druga je priča što u našoj priči stadioni više izgledaju kao krov, nataknut na staklene temelje. A, to već nije dobro…

Novac

U srpski fudbal ulazi sve više novca. Domaći superligaši mogu da računaju na oko 350.000 evra, polaznu osnovu u kreiranju budžeta. Sredstva od prodaje tv prava i sponzorskih ugovora, iako nisu ni blizu zemalja iz okruženja, doneće i veći potencijal za razvoj domaćih klubova. Od umešnosti i sposobnosti sportskih radnika zavisiće nadogradnja i način kapitalizovanja nesumnivo znajačnih novčanih sredstava. Klubovi u Srbiji, ipak, traže mnogo više… Pogotovo u situaciji, decenijama najavljivanje i sasvim izvesno neizvesne privatizacije.

Vidić, Lazović, Lane…

Univerzalna deviza „ostavite zidove, fudbalske klubove čine ljudi“ godinama je definisana kao polazna osnova razvoj svakog projekta u sistemu najpopularnijeg sporta. Tako je i danas – samo školovani i ljudi širokih vidika, iskreni i pošteni, mogu srpski fudbal da izvuku iz gliba problema. Na sreću, iz baze izbijaju superkvalitetni momci, bivši reprezentativci, posvećeni svojoj zemlji i narodu. Da li su to Nemanja Vidić, Danko Lazović, Milan Lane Jovanović, ili neko četvrti, peti, šesti… pokazaće vreme. Najbitnije da su tu, među nama, spremni da uče, rade i govore!

Zato – dajmo šansu fudbalu. Dok ne bude kasno… Ali, stvarno!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare