
Veliki dan je za trenera Novog Beograda Živka Gocića. Prvi put će voditi svoj tim, Novi Beograd u finalu Lige šampiona. Večeras u 21 čas na bazenu "11. april" uz prenos na Sport Klubu 1.
Na drugoj strani imaće Sandra Sukna, nekada velikog rivala u bazenu (često jedan protiv drugog na istoj strani). Sukno je sa Pro Rekom osvojio Ligu šampiona 2012, u debitantskoj godini kao trener stigao je prošle godine do prvog trofeja.
Živkov staž je malo duži, tek neku godinu više. Osvojio je Evro kup, sada je blizu drugog. Ponikao je i ime stekao u Partizanu. Očekivao je mnogo posle sezone 2009-2010 ali se tada crno-beli vrh opredelio za Grka Hadžiteodorua. Milanović je tada na sjajan način doveo Partizan do Lige šampiona. Bez Žileta koji je počinjao svoju veliku priču u Solnoku.
U Budimpešti 2016. igrajući za Solnok doživeo je šokantan poraz u polufinalu. Olimpijakos je postigao gol u poslednjoj sekundi, posle dodavanja sa centra i prenosa u mrežu šokiranog Nađija za 8:7. Solnok je posle toga za bronzu pobedio Pro Reko ali tuga je bila primetna na licu Gocića.
Subota na bazenu „11. april“
Za 3. mesto: Barceloneta – Vuljagmeni u 19
Finale: Novi Beograd – Pro Reko u 21* prenosi su na Sport Klubu 1.
„Kad sad nismo osvojili, ne znam kada ćemo.“
Odgovor je dobio vrlo brzo. Naredne godine Solnok je opet u Budimpešti prošao u finale i savladao aktuelnog prvaka Evrope dubrovački Jug. Njegova igračka priča je bila zaokružena, imao je karijeru koja je svoju kulminaciju doživela na oproštaju od reprezentacije, na Tašmajdanu u decembru 2016.
Koliko su ga cenili u Mađarskoj govori podatak da je postao prvi stranac (ima i mađarski pasoš), koji je direktno iz bazena seo na klupu.
„Taman posla da znam sve. Moram mnogo da učim ali spreman sam.“
Prošle godine je rešio da se vrati. Prihvatio je ponudu Aleksandra Šapića i pre svega Slobodana Sora da sedne na klupu kluba kojem su neuspesi zabranjena reč. Ali, bilo ih je. Dugo su se tražili, izgubili kup, regionalno takmičenje, imao je gužvu oko Jakšića i posle Mandića.
„To su moje odluke,“ uveravao je sve oko sebe.
Priznajem, nije me uverio ali je to potpuno nebitno. Stigao je trijumf u domaćoj ligi. U Ligi šampiona su se kockice sklopile, ekipa je finiš odigrala kvalitetno. Na završnom turniru su nadigrali Olimpijakos, u polufinalu je penal lutrija bila na njegovoj strani.
Novi Beograd i Gocić će igati večeras za prvi klupski i trenerski trofej Lige šampiona. Pro Reko će igrati za jedanaesti. Sukno za svoj drugi. Obilje motiva je na tanjiru. Novi Beograd ima jedan više, revanš za nesrećan poraz prošle godine kada su peterci blli savezni Đenovljana.
„Kada na ovakvim turnirima pobeđuješ, potpuno je nebitno način na koji pobeđuješ. Pa i kada su tu peterci.“
Nema šta, biće to velika utakmica. Duško Pijetlović će igrati za svoj peti trofejl, u Reku Janger za četvrti uzastopni. Novi Beograd želi da se pridruži Partizanu (sedam pobeda), Bečeju i Crvenoj zvezdi (jedan) i postane četvrti srpski klub na krovu Evrope.
Šanse su, fifti-fifti. Reko jeste odličan tim ali u jednoj utakmici to ništa, baš ništa ne znači.
Neka bude kako je Gocić rekao:
„Znaš šta, da mi damo sve što možemo, da, kada se sve završi možemo ponosno da se pogledamo i da kažemo da više nismo mogli. Ali, ako damo sve onda ni pobeda nije daleko“.
Toliko.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare